Zadarska nadbiskupija u nedjelju 15. siječnja slavi svoju nebesku zaštitnicu i naslovnicu katedrale, sv. Stošiju; rođenjem Rimljanku, mučeništvom Srijemkinju a štovanjem već 12 stoljeća Zadranku. Zadarski biskup Donat 810. g. dao je izgraditi mramorni sarkofag u kojem su Stošijine moći te je dotadašnja zadarska katedrala, posvećena apostolskom prvaku sv. Petru, zbog velikog štovanja pridošle ranokršćanske mučenice preimenovana i posvećena Stošiji u čast. Prijepodnevno misno slavlje u katedrali sv. Stošije predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je poručio: Stošija je dragocjeni dar u Božjim i našim očima. U Božjim i ljudskim očima dragocjena je smrt svetaca. Ta osobita Božja odabranica ušla je u prvu molitvu Rimskog kanona. Nadbiskup je opisao život Stošije rođene u uglednoj obitelji rimskog patricija, poganina Prestancija i žene kršćanke, sv. Fauste. Krstila je Stošiju dok je bila u kolijevci. Takva majka i zauzeti kršćanin sv. Krševan, Stošijin duhovnik, dali su joj izvrstan odgoj u ljubavi prema Kristu i onima koji su Kristu dragi: jadnicima, siromasima i svima u potrebi, rekao je mons. Puljić. Otac je odredio da se protiv svoje volje uda za poganina Publija koji ju je zlostavljao zbog njenih pohoda i pomoći utamničenim kršćanima „Vrijeme u kojem je Stošija živjela nije bilo lako za vjeru i one koji su vjerovali Kristu. Poput Isusa koji je prošao zemljom čineći dobro i Stošija je znala da je milosrđe izričaj najuzvišenije ljubavi prema bližnjemu. Tako je postala izvrstan primjer sebedarja“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je i naše vrijeme potrebno učvršćenja u vjernosti i štovanju pravog Boga. Stošijino ohrabrivanje kršćana u kušnjama i pomoć da se očuvaju od zavodljivosti poganske civilizacije i danas je aktualno, rekao je mons. Puljić, dodavši da Bog izbavlja one koji ga strpljivo čekaju i njemu se utječu u borbi protiv oholica i idola ovog svijeta. „U vrijeme prodiranja poganskog načina života mnogi su se odricali vjere svojih otaca. A Stošija je pružala praktične poruke i smjernice koje je crpila iz bogate predaje Crkve prvih kršćana i vjere koju je primila. Stošija je pokazala neograničeno povjerenje u Boga koji joj je darovao krštenje, divnu majku i katehetu Krševana“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da ni današnji kršćani koji dvoume ili su zbunjeni nisu bez nade. U toj je nadi živjela i Stošija; od Krista je nisu rastavila nikoja naizgled beznadna stanja, tjeskoba, mač, pogibao. „Proslavila se djelima ljubavi prema siromasima, utamničenim kršćanima i svima koji su oskudijevali u vrijeme teških progona za vrijeme cara Dioklecijana. Nesebično je dijelila dobra potrebnima, a nakon smrti muža poganina sva je dobra podijelila siromasima; njegovala je bolesne, bodrila klonule. U svijet boli i žalosti unosila je Krista kojeg je zavoljela od rane mladosti“ rekao je mons. Puljić. Vjeru u Krista neustrašivo je i hrabro posvjedočila i pred prefektom Ilirika Probom koji joj je na ispitivanju u zatvoru predbacio da ispovijeda vjeru u nekog Galilejca i pomaže utamničenim kršćanima. „Nagrada za ta djela, a u očima Rimljana nedjela, je osuda na smrt spaljivanjem na lomači na Božić 304. g. No Stošija je rekla: Jači je plamen ljubavi prema Kristu od plamena u kojem izgara moje smrtno tijelo. Pitali su je: Stošijo, jesi ti svjesna kakav si krimen počinila? Na sve prigovore ona bez straha odgovara: Jesam, svjesna sam. Pazila sam kršćane i potrebne ko zjenicu oka svoga; bdjela da ne klonu u malodušnost. Hrabrila sam ih. Ako je tko bio tužan, tješila sam ga. Cjelivala sam noge nevoljnima kako izmoreni i iscrpljeni ne bi klonuli“ podsjetio je na Stošijine riječi mons. Puljić. Sa svetkovinom sv. Stošije, Anastazije, završava Božićno vrijeme u zadarskoj nadbiskupiji. Njeno ime znači Uskrsnica i u sebi sabire sva otajstva Kristova života: rođenje, muku i uskrsnuće.
Misno slavlje pjevanjem je uveličao Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem dirigenta Žana Morovića, za orguljama Dragan Pejić, uz orkestar katedrale sv. Stošije. U pjevanju i sviranju pridružili su im se i studenti Umjetničke akademije iz Splita; orkestni svirači i solisti Milica Rajčević, sopran i Vera Obukhova, alt, obje u klasi prof. Manuillenka.
Ines Grbić