Božić – blagdan života i svjetlosti – 2011
“A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve” (1 Iv 1, 5)
1. Svake godine na božićnoj misi čitamo iz Ivanovog evanđelja da je utjelovljenje Isusovo bilo poput ‘svjetla koje prosvjetljuje svakog čovjeka’ (Iv 1, 9). A na Polnoćki slušamo radosnu najavu proroka Izaije kako ‘narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku’, a ‘onima što mrkli kraj obitavahu, svjetlost jarka osvanu’ (Iz 9, 1-3). Isus iz Nazareta, dakle, Krist i Gospodin, Svjetlo je pravo i istinito, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka. Njegovo je rođenje pravi blagdan života. Zbog toga je prikladno razmišljati o Božiću kao blagdanu svjetlosti i života. Prorok Izaija davno je najavio: ‘Dijete nam se rodilo; sin nam je darovan’, pa poziva da se radujemo. Jer, ‘došao je uzdisani i od Boga obećani; željan sviju Spasitelj’, kako već stoljećima naši ljudi pjevaju. Rođenje Isusa Krista najsvjetliji je događaj ljudske povijesti. Po tajni utjelovljene Riječi sinulo je očima naše duše novo svjetlo Božje slave. I dok u božićnom Djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima. Izaija osjeća da će narod propasti ako ne dođe svjetlost s neba. Zbog toga moli i usrdno vapije neka se ‘razderu nebesa’ i procvjeta spasenje: ‘Rosite nebesa odozgor, i oblaci daždite pravednošću’ (Iz 45, 8).
Ovaj je prorokov vapaj odjeknuo i ražario zapretanu vatru ispod pepela. Probudila se i oživjela uspavana nada. Čak i Job, kojega je patnja shrvala, vidi svjetlo bolje budućnosti pa veli kako ‘se dan približava i svjetlo tminu razgoni’ (Job 17, 12). A onda, kada je nadošla punina vremena, ‘svjetlo istinito koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet..’ (Iv 1, 9). To je Radosna vijest koja je donijela svjetlo ljudskim dušama. Ona je najavila i započela laganu promjenu mentaliteta i ponašanja, pa su počele nestajati razlike među rasama. Nema više Židov i Grk, rob i slobodnjak. Ljudi napuštaju stare navade ‘zub za zub, oko za oko’. Novi nauk Isusa iz Nazareta postao je lijek za rane ugnjetenom puku i malome čovjeku.
2. Sveto Pismo nam opširno govori o Bogu koji vodi brigu o čovjeku: ‘Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh. Prije nego iz krila majčina izađe, ja te posvetih’ (Jer 1, 4-5). A na upit ‘tko je zapravo čovjek pa ga se spominješ’ psalmist odgovara da je Jahve ‘učinio čovjeka malo manjim od anđela i okrunio ga slavom i čašću. Dao mu je gospodstvo nad djelima ruku svojih i sve mu pod noge podložio’ (Ps 8, 5-7). Zbog toga i veli sveti Irenej kako je ‘živi čovjek slava Božja’, njegov dar, slika i otisak. Božićna zborna molitva to potvrđuje kada veli da je Bog ‘divno sazdao čovječje dostojanstvo, a još ga divnije obnovio’. Utjelovljenjem, dakle, Božjeg Sina zasjala je vrijednost ljudskoga života. U božićnom događaju spasenja Bog je objavio koliko mu je stalo do čovjeka (Iv 3, 16) i koliko je vrijedna svaka ljudska osoba.
Ovu istinu o životu i ljudskom dostojanstvu Crkva je stoljećima isticala, ljubomorno čuvala i branila, te prenosila novim naraštajima. Jer, Isus je puninom čovještva ušao u zajedništvo sa svakim ljudskim bićem. I proživio solidarno ljudski život, od začeća do smrti. Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom i ljubio ljudskim srcem. Rastao je u dobi, radovao se, igrao, radio i plakao. A kao Mesija propovijedao je kraljevstvo Božje i činio silna djela. Na kraju, iako nevin, osuđen je na smrt, umro na križu i uskrsnuo od mrtvih. I ostavio nam zalog vječnoga života. Zato i velimo da je Božić blagdan života, svjetlosti i spasenja.
3. Slaveći blagdan Božjeg utjelovljenja, zahvaljujemo Ocu svjetlosti što je njegovom providnošću i nama zasjalo svjetlo vjere. I dok ovih božićnih dana pjevamo naše divne božićne pjesme, mi zahvaljujemo Bogu što su naši stari poštivali život i čuvali to vječno svjetlo vjere, hrabrosti i pouzdanja. Ono nam je danas posebice potrebno pred zavodljivošću i blještavilom brojnih zamjenskih vrijednosti, nadomjestaka i oglasa koji se u božićne dane nude i prodaju. Božićno svjetlo s neba, koje rasvjetljuje ljudske duše, ne poistovjećuje se sa svjetlećim žaruljama gradskih ulica, trgova i izloga. Novorođeni Kralj Isus rasvjetljuje duše i pameti onih koji ga traže u tišini ispovjedaonice, zajedničke obiteljske molitve, raspjevane liturgije i bogoslužja. U tom vidu sveti Karlo Boromejski piše da je Božić dan za kojim su ‘žarko i gorljivo žudili drevni patrijarsi i proroci’. I Crkva ga oduvijek svečano slavi i zahvaljuje vječnome Ocu jer nam je ‘poslao Onoga koji će nam samu istinu otkriti, poštenu nas životu poučiti, obogatiti blagom svoje milosti i primiti među sinove svoje i baštinike vječnog života’ (1683, 916).
Dragi vjernici, braćo i sestre u Kristu. Nije lako u suvremenom društvu uočiti pravo svjetlo i biti poklonikom istinskih božićnih vrijednosti. Isto tako nije lako poštivati i čuvati vrjednote koje smo primili i naslijedili. Međutim, znamo i vjerujemo kako su mnoga naša braća i sestre u tomu uspjeli. Zato dok ovih božićnih dana budemo primali Isusa u sakramentu pomirbe i euharistije, te uz blagoslov obitelji i doma budemo osjetili ozračje njegove nazočnosti, zahvalit ćemo i klicati sa starcem Šimunom da je i za nas ovo dijete u jaslama ‘svjetlost na prosvjetljenje naroda’ (Lk 2, 32).
Svećenicima, Bogu posvećenim osobama, vjeroučiteljima, društvenim, političkim, odgojnim, sportskim i kulturnim djelatnicima Grada i Županije, kao i cijelome puku naše Nadbiskupije molim od Novorođenoga djeteta obilje toga Božjega svjetla. Čestit Božić i blagoslovljenu Novu 2012. godinu želi Vam, uz pozdrav i blagoslov od Gospodina,
Vaš nadbiskup
+ Želimir
Zadar, 21. prosinca 2011.
