Povodom proslave 70 godina djelovanja Družbe Kćeri Božje ljubavi u župi Rođenja BDM u Benkovcu, u nedjelju 18. prosinca svečano misno slavlje u benkovačkoj župnoj crkvi predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Taj jubilej redovnica u Benkovcu podudara se sa spomenom 70 godina od mučeničke pogibije njihovih uzornih susestara, Drinskih mučenica. Sestre su došle u Benkovac za vrijeme zadarskog nadbiskupa Mate Garkovića 7. siječnja 1941. g., a Drinske mučenice su ubijene u prosincu te godine. „Božja volja je da su u Benkovac došle časne sestre družbe Kćeri Božje ljubavi koje su nam vrlo poćutne i daju nam izgled najboljih nada. Mi se veselimo njihovom dolasku. S njima nama dolazi Božji blagoslov za naš teški rad i Hrvatsku“ citirala je misao iz članka ondašnjeg vremena s. Leopoldina Đurić. U ime sestara je pozdravila nadbiskupa te predstavila njihovo djelovanje. U slavlju je sudjelovala provincijalka Elvira Tadić i druge sestre iz Zagreba. S. Leopoldina je zahvalila sestrama koje su tu živjele i radile, župnicima poput Šime Torbarine, Ivana Mustaća, Damira Juričina, Čedomila Šuprahe, Elvisa Kneževića, dobročiniteljima, svećenicima (Pavao Kero), vjernicima i svima koji su pomagali sestre, moleći Boga da im podari zvanja kako bi i dalje mogle biti pastoralni oslonac cijelog benkovačkog kraja u zadarskom zaleđu. Sestre su pomagale u pripremi blagdana, primanja sakramenata, pjevanju, kuhanju u svim okolnim župama: Lisičići, Polača, Nunić, Perušić, Rodaljice, Stankovci, Kruševo, Karin, Pridraga, Kistanje. Prema kronici Družbe, don Jerko Juravić je na Veliku Gospu 1960. g. pisao vlastima (koje su htjele nacionalizirati kuću u kojoj su redovnice bile) da tu obavljaju vjerske dužnosti. Pozvao ih je, došle su iz Splita te poučavale vjeronauk, čistile i održavale crkvu, prale i brinule o crkvenom ruhu iz Benkovca i okolnih župa, pekle hostije. U početku su sestre imale vrtić i ‘sirotinjsku kuhinju’. S. Leopoldina je podsjetila na prve redovnice koje su došle u Benkovac (Vjekoslava Prešern, Padovana Vajavec i Doloroza Derado) te spomenula tridesetak sestara koje su djelovale u župi u 70 godina; od toga su četiri pokopane na benkovačkom groblju. U zadarskoj nadbiskupiji devet sestara Kćeri Božje ljubavi djeluje na Puntamici u Zadru, Sv. Filip i Jakovu te Benkovcu gdje žive u poratno obnovljenoj samostanskoj kući Božje providnosti. U Benkovcu je Iva Novaković kuharica, Ranka Kasalo sakristanka, predaje župni vjeronauk i vodi zbor odraslih, a Leopldina Đurić je vjeroučiteljica u školi, voditeljica dječjeg zbora i priprema prvopričesnike.
Taj je događaj sestrama i cijeloj župnoj zajednici ohrabrenje i poticaj za daljnji rad te im je nadbiskup Puljić, uz čestitke i priznanje radu, zahvalio na svim doprinosima u navještaju evanđelja i služenju ljudima. Podsjetio je na događaj beatifikacije Drinskih mučenica potaknuvši sestre na ustrajnost u svjedočkom življenju poziva. „Kad Boga želimo slaviti, mi ljudi nerijetko mislimo na previše ljudski način. Kao da želimo odrediti što Bogu treba, što je njemu na čast. Slično je mislio i kralj David kad je odlučio Bogu podići veličanstveni hram u Jeruzalemu. No, još iste noći u Davidov se plan umiješao sam Bog i po proroku ga poučio da mu ne treba kuća od nekog materijala, nego mu treba kuća vjere u našim srcima i savjestima. Kuća vjere kojom ćemo prepoznati obećanog Mesiju, Spasitelja svijeta koji se rađa kao siromah. Tom vjerom Isusa ćemo prepoznati i prihvaćati u potrebnima s kojima se solidarizirao. Inače bi se rodio u kraljevskim dvorima ili ne bi ni dolazio na grešnu zemlju. Tko tako Bogu otvori srce, bit će vrijedan Božjih obećanja, bit će Božji suradnik poput Marije. Samo u takvom srcu i takvom hramom nastanjuje se Bog“ rekao je nadbiskup, primjenivši to na djelovanje tih redovnica koje su se solidarizirale s potrebnima oživotvorujući radosnu vijest jednostavnoj i poniznoj Djevici po riječima anđela: Raduj se, milosti puna, Gospodin je s tobom. „Tako počinje susret neba sa zemljom, Boga s ljudima! Bog želi na zemlju presaditi nebesku radost koja je na zemlji uvenula. Bog je na zemlji izgradio kuću – hram i u tom se hramu udomio. To je Marija, Majka Božja. Bog je po tom uzoru u nama i među nama izgradio svoj hram – Crkvu svih naroda, da u njoj ostane Emanuel – s nama Bog. Kojeg li božansko – ljudskog čuda“ poručio je mons. Puljić. Poželio je sestrama plodno djelovanje i nasljedovanje Marije koja je savršeno surađivala s Bogom i utjelovljenom Božjom ljubavi koja i jest u imenu te družbe čije se redovnice nazivaju njenim Kćerima.
Ines Grbić