NADBISKUPOVA PROPOVIJED NA BLAGDAN SV. DIMITRIJA, Sveučilišna crkva sv. Dimitirja, 26. listopada 2011. (početak Akademske godine 2011/2012)
1. U popisu blagdana i svetkovina vlastitih Zadarskoj nadbiskupiji danas se slavi sv. Dimitrije čiji se kult obilježava u ovoj sveučilišnoj crkvi. I on je poput naše Stošije podnio mučeništvo u Srijemskoj Mitrovici za vrijeme cara Maksimina. Njegovo ime nosi katedrala u Srijemskoj Mitrovici koja ga danas časti kao svojega zaštitnika. Kult sv. Dimitrija rano je prenesen u Solun koji ga časti kao pomoćnika u svakidašnjim nevoljama. Iz prvog čitanja knjige Mudrosti čuli smo utješne riječi da su “duše pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća.” (Mudr 3, 1-3). To je Božja logika kojom su se ravnali mučenici od Stošije i Krševana do Alojzija Stepinca i naših dana. Među njima je i Dimitrije koji daje svoj život prema onoj Kristovoj: “Hoće li tko za mnom neka se odreče samoga sebe; jer, tko izgubi život svoj poradi mene taj će ga spasiti.” (Lk 9, 23-24).
Ovim misnim slavljem obilježavamo ujedno početak nove akad. godine (2011./2012.). Sveučilište, u čijem je središtu ova crkva sv. Dimitrija, prostor je gdje studenti traže znanje i istinu koja ih prosvjetljuje. U prvom čitanju smo čuli smo kako ‘oni koji se u nj ufaju spoznaju istinu’. Kako i gdje mogu današnji mladi u nestabilnim okolnostima naći orijentir, uporište i istinu? Pogotovu kad se govori da je zadaća sveučilišta ‘poučiti i pripremiti mlade da budu profesionalno sposobni za ono što tržište sada traži’. To je ‘utilitaristički vid odgoja’ koji odudara od sveučilišnog duha. Jer, sveučilište je dom i mjesto gdje se traga za punom istinom o čovjeku i svijetu. Ono izbjegava ideologije koje se zatvaraju dijalogu razuma, te otklanjalo svaki vid utilitarizma koji u čovjeku vidi samo potrošača. U tomu je poslanje i zadaća profesora i odgojitelja mladih.
2. Bilo mi je lijepo ovih dana pročitati zahvalnu posvetu jednom ‘sveučilišnom profesoru, znanstveniku i promicatelju hrvatske baštine i kulture’, koju su njegovi bivši studenti uobličiti u jednom zborniku njemu u čast. Tamo su napisali kako je njihov profesor ‘u predavanjima, kao ‘čestit čovjek i iskren prijatelj .. prenosio povijesne spoznaje i poučavao ih ljudskim vrlinama’, te ‘mudrom riječju i skladnim primjerom usađivao iskrenu ljubav i učvršćivao neugaslu nadu da će nam Višnji Bog podariti slatki dar slobode’ (Zbornik Stjepa Obada, 2011., str. 4.). Mladima su potrebni takvi uzorni profesori i učitelji koji su otvoreni istini različitih znanja. Oni su kadri ne samo ‘hoditi u traženju istine’, nego su za istinu spremni i žrtvovati se. I nema ljepšeg komplimenta od toga kada se takve može napisati da su bili ne samo vrsni poznavatelji svoje struke, nego i ‘čestiti ljudi i iskreni prijatelji’.
Mladost je privilegirano vrijeme traženja i nalaženja istine. Platon je zato preporučivao: ‘Traži istinu dok si još mlad, jer ako je sada ne nađeš, izmaknut će ti iz ruku’ (Parmenide, 135 d). To je cilj i zadaća koju profesori osobno i životno prenose svojim učenicima. Poučavanje nije samo prijenos informacija, nego odgoj i formacija. Zbog toga se očekuje da profesori budu mladima poticaj, potpora i snaga u traganju za istinom. Ne smijemo međutim nikada gubiti iz vida kako puna istina izmiče našem pogledu. Mi je možemo samo tražiti i donekle joj se približiti. Nikada je ne možemo potpuno obuhvatiti. Zbog toga je u poučavanja potrebno imati i duha poniznosti. Ona nas, naime, štiti od uznositosti i ne zatvara vrata istini. A dužnost je profesora biti poput lampe koja širi svjetlo bez buke i galame. Preporučit ćemo danas u ovoj misnoj žrtvi sve koji uče, poučavaju i rade na ovom našem Sveučilištu da svojim zauzimanjem i životom učine sve kako bi ono dosita bilo dom u kojem se traži istinu. Posebice ćemo večeras preporučiti svetom Dimitriju naše studente kojima su potrebni istinski učitelji, otvoreni punoj istini u različitim granama spoznaje. Preporučit ćemo u molitve i one koji su poslani da ih poučavaju neka budu uzorni profesori i učitelji koji će im biti poticaj i potpora u traženju istine.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski