Mons. dr. Pavao Kero, prepozit Stolnog kaptola sv. Stošije, vikar za kulturu Zadarske nadbiskupije dobitnik je nagrade Grada Zadra za životno djelo, koju mu je zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić uručio na svečanosti dodjele priznanja zaslužnim Zadranima u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar u četvrtak 24. studenog, na blagdan sv. Krševana i Dan Grada Zadra. Priznanje mu je dodijeljeno u zahvalnosti za značajan doprinos gradu Zadru u promicanju moralnih, humanih i kulturno znanstvenih vrijednosti. Doprinos dr. Kere zadarskoj sakralnoj i kulturnoj baštini je iznimno velik; 35 godina je ravnatelj istaknute ustanove koja reprezentira sakralno nadbiskupijsko blago – Stalne izložbe crkvene umjetnosti u prostoru samostana benediktinki sv. Marije u Zadru, a ugled i u svjetskim razmjerima potvrđuje podatkom od 60 000 posjetitelja godišnje. Taj broj ostvaruje rijetko koja slična zbirka i rijetko gdje u Europi se na jednom mjestu može pronaći toliki broj vrijednih umjetnina koje datiraju iz 14. st. i vremena prvih hrvatskih vladara, materijalno ispisujući duh hrvatske povijesti i Crkve do današnjih dana. Velika je zasluga dr. Kere što je SICU uspješno obnovljen nakon Domovinskog rata te je među najposjećenijim muzejima u Hrvatskoj.
SICU je kao ustanova pravno utemeljena 1967. g. a službeno je otvorena 1976. g. Zasluge osnivanju SICU-a dr. Kero pripisuje Gradu Zadru, Zadarskoj nadbiskupiji i ženskom samostanu benediktinki sv. Marije, a osobito nadbiskupu Marijanu Oblaku koji se, kaže, poistovjetio s tom ustanovom i živio za nju. U izdavačkoj djelatnosti SICU-a koju je dr. Kero pokrenuo, ističe niz ‘Monumenta glagolitica Archidioecesis Iadertine’. Stručnjaci uključeni u tu inicijativu ne dobivaju naknade za svoj rad. Želja je da veliko blago koje se čuvalo i pisalo glagoljskim slovima izađe na svjetlo dana. „Hrvatska je imala pismo glagoljicu. Na tom su pismu do osvajačkog pohoda Napoleona pisane sve matice i drugi dokumenti u zadarskoj nadbiskupiji. Koja je to vrijednost, koliko bogatstvo za ono doba!?“ kaže dr. Kero, ponosan zbog prve sačuvane glagoljske matice krštenih, župe Olib, iz 1565. g. „Tridentski koncil koji je propisao da župe trebaju voditi matice završio je 1563. g. Dakle, dvije godine poslije tog Koncila sačuvana je matica na glagoljici koji je bio živi hrvatski jezik. To je zadivljujući crkveni i kulturni događaj, važan posebno za naše glagoljaštvo. Olipska matična knjiga jedna je od najstarijih matičnih knjiga na hrvatskom prostoru, ali i u Europi, crkveni i kulturni glagoljaški spomenik najviše kategorije“ kaže dr. Kero, ističući da su hrvatski svećenici matice pisali glagoljskim slovima, živim jezikom. To je sačuvano zahvaljujući svećenicima. Dr. Kero vodi osobitu brigu za restauriranje umjetničkih predmeta velike vrijednosti, matičnih knjiga i glagoljskih kodeksa, te je SICU izdala i knjigu ‘Popis glagoljskih kodeksa u zadaarskog nadbiskupiji’. U nadbiskupiji je više od 400. „To je nevjerojatno. Don Vladislav Cvitanović (1894-1973) je gotovo cijeli život posvetio proučavanju tih kodeksa“ ističe dr. Kero. Kao bibinjski sin htio je urediti i tijekom rata prikupljao je rodoslovna stabla svih rodova bibinjskih plemena. S Ivanom Šindijom dr. Kero je u izdanju SICU-a 2010. g. priredio ‘Bibinjsko troknjižje’, prikaz faksimilnih izdanja matica krštenih, vjenčanih i umrlih, pisanih glagoljicom, u razdoblju od 1713. do 1825. g. Ta bibinjska trilogija s autentičnim preslikom s komentarom sad je svima pristupačna i predmet je znanstvenog istraživanja. Dr. Kero najavljuje da će do ovog ljeta biti gotove i najstarije, matice Oliba, priređene u pet svezaka. U pripremi tog Olipskog petoknjižja sudjeluju stručnjaci iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture i zadarskog sveučilišta. „Skupljamo i pohranjujemo tekstil, knjige i umjetnine. Uloga i nakana SICU-a je da blago čuva, restaurira i prezentira. Pristupili smo obnovi slika, relikvijara, knjiga, tkanina, liturgijskog ruha. Toliko godina se čekalo na otvorenje SICU-a. Lijepo se razvijala i uspješno djelovala. Prepoznata je u tadašnjoj državi i cijeloj Europi“ kaže dr. Kero ističući da se blago SICU-a u Domovinskom ratu pet godina čuvalo u skloništima; potom se tri godine obnavljala zgrada SICU-a i predmeti. Znanstveno- istraživačkim radom osobito se počeo baviti od 1990. g.
Po povratku sa studija iz Rima 1970. g. počeo je predavati u Klasičnoj gimnaziji u Zadru gdje je bio profesor glazbene kulture 30 godina, do 2000. g. Tu primljeno znanje učenici su širili dalje diljem Hrvatske. Dr. Kero je od 1970. g. voditelj i dirigent Središnjeg gradskog crkvenog zbora i mnoge je poučavao pjevanju. Na Visoko teološkoj katehetskoj školi u Zadru liturgijsko pjevanje i moralnu teologiju predaje od 1992. g. „Etika i moralka su gotovo iste. Etika se oslanja na svjetlo razuma, a moralka to prihvaća, dodatno uz objavu, Sveto Pismo, crkvenu predaju i učiteljstvo. Deset Božjih zapovijedi nisu samo crkvene norme. One se temelje na prirodnom, moralnom zakonu, na ljudskoj naravi. Nadilaze kršćanstvo. Zapovijed ‘Ja sam Gospodin Bog tvoj’ prva je i najvažnija jer bi mnogi htjeli biti bogići, mali bogovi. Mnogi je ne shvaćaju tako, nego da se odnosi na Boga kojeg ne poznaju. Sve su zapovijedi radi čovjeka, ne radi Boga. To je sve radi ljudi. Sedam zapovijedi se odnosi na bližnjeg. Ljudi imaju nagon za očuvanjem jedinke i vrste, na što se odnose umjerenost u jelu i piću i spolnost. Ako to nije u redu, loše je u društvu. Zato je moralka potrebna ljudima“ kaže dr. Kero.
Dr. Kero je rođen u Bibinjama 25. siječnja 1940. g. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zadru završio je 1959. g. Za svećenika je zaređen u Rimu 10. srpnja 1966. g. Na Papinskom sveučilištu Gregoriani postigao je licencijat 1967. g. Na Institutu za moralnu teologiju Papinskog lateranskog sveučilišta u Rimu doktorirao je 1970. g. tezom ‘Nerazrješivost braka prema sv. Tomi Akvinskom’ na francuskom jeziku. Izvanredno je studirao glazbu i jezik na Sorboni. Tajnikom zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka postaje 1970. g. i do 1990. mu pomaže u upravljanju nadbiskupijom. Od 1972. do 1990. g. je generalni vikar zadarske nadbiskupije. Bio je i duhovnik Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević (1971), generalni vikar Zadarske nadbiskupije (1972) član Zbora savjetnika (1973), član Administrativnog vijeća Zavoda sv. Jeronima u Rimu (1980), kanonik Stolnog kaptola Sv. Stošije (1983) i njegov prepozit (2002), branitelj veza u žendibenim parnicama (1999). Imenovan je prelatom Njegove Svetosti 1990. g. i biskupskim vikarom za kulturu (1990). Bio je župnik Murvice, Briševa, a sad je župnik Dračevca Ninskog. Za dugogodišnji rad u župama Murvici, Briševu i Dračevcu Ninskom 2007. g. općina Poličnik mu je dodijelila nagradu za životno djelo. Upravljao je i župama Mali i Veli Iž, Polača, Silba, Radovin, Puntamika u Zadru, Kistanje. Odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana odlikovan je Redom Danice s likom Marka Marulića.
Ines Grbić