Sveti Krševan kao uzor u odgojnom radu bila je tema propovijedi zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je na blagdan sv. Krševana u četvrtak 24. studenog predvodio svečano večernje misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru. Brojni puk među kojim je bio i zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić nadbiskup je blagoslovio rukom – relikvijarom sv. Krševana iz 15. st. pred kojom se u srednjem vijeku polagala prisega. Mons. Puljić je na blagdan sudjelovao i na svečanoj sjednici Gradskog vijeća u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar, te je izrazio priznanje svemu učinjenom u zajedništvu struktura Grada i zadovoljstvo doživljenim ozračjem. Rimski časnik Krševan je bio i vrli vjeroučitelj sv. Stošije, te je mons. Puljić govorio o njemu kao uzoru odgojiteljima i javnim djelatnicima koji u društvu obavljaju pedagoški utjecaj i preko tog, ovozemaljskog zanimanja, stječu nebesko. Te su skupine ljudi roditelji, prirodni, prvi i zakoniti odgojitelji. Njima pripada odgojno prvenstvo. U odgojnom procesu zaslužni su i utjecajni rodbina i prijatelji. Odgojitelji u školama, domovima, odgojnim i popravnim zavodima stručnjaci su po pedagoškom pozivu i izobrazbi, dužnosti primljenoj po mandatu i poslanju. U odgoju sudjeluju i javni djelatnici u društvu, kulturi, politici, s ciljem zaštite i poboljšanja općeg dobra. I obavijesna sredstva svojom informativnom i formativnom odgojnom ulogom stvaraju javno mnijenje koje utječe na pojedinca i skupine u društvu. „Sva ta područja imaju odgojnu, pedagošku ulogu te svojim stavovima stvaraju i određeni autoritet na koji se ljudi pozivaju. Autoritet je važan i nezaobilazan dio odgojnog procesa i rada. No pravi autoritet nije atribut odgojiteljevog položaja niti neotuđivi dio njegove funkcije. Autoritet je svojstvo koje se može isteći i izgubiti“ upozorio je nadbiskup, dodavši da svi primjeri odgojnog utjecaja roditelja, učitelja, političara, medijskih djelatnika, nose odgovornost za red i disciplinu u društvu i za pravilno formiranje odgovornog ponašanja. Je li moguće ostvariti legitimni autoritet temeljen na priznanju, pažnji i ljubavi, a da se pritom ne stvori stanje anarhije i nereda, upitao je mons. Puljić, upozorivši na opasnost formiranja labilnih osobnosti koje se okreću kako vjetar puše. „Oslanjanje samo na zakone, paragrafe i statute nije dovoljno. Svaki zakon je skup tumačenja u smislu treba i mora, a među ljudskim zakonima nekad ima i loših propisa“ upozorio je nadbiskup, dodavši da je teško naći odgojni recept koji se može naučiti i provoditi u životu. Istaknuo je kako je za čovjeka na društvenoj funkciji važan stav Salomona koji je Boga zamolio da mu udijeli ponizno i poučljivo srce kako bi bio sposoban dijeliti pravdu među ljudima te razlikovati dobro od zla. „Salomon nije tražio bogatstvo, uspjeh ni dugi život. Posljednji kriterij i motivacija društvenog, odgojnog i političkog rada ne smije biti samo uspjeh i materijalni dobitak. Mora biti nastojanje da se dođe do pravde i mira, a uspjeh za kojim čovjek prirodno teži mora uvijek biti podređen pravdi. Pravi odgojni recept je ono što je Salomon žarko želio i što mu je Gospodin udijelio – ponizno i poučljivo srce, sposobno dijeliti pravdu i razlikovati dobro od zla. Strahopoštovanje pred Bogom je među najvažnijim odgojnim vrlinama“ poručio je nadbiskup Puljić, poželjevši da zagovorom svoga uzora Krševana, odgojitelji i javni djelatnici budu obdareni mudrošću kralja Salomona, po savjesnom i odgovornom vršenju svog životnog poslanja.
Ines Grbić
