Tradicionalno, 28. hodočašće Zadarske nadbiskupije sv. Nikoli Taveliću u njegov rodni grad Šibenik održano je u nedjelju 13. studenog. Hodočasnici su se najprije okupili u tamošnjoj crkvi sv. Frane, nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića. Svečano misno slavlje u katedrali sv. Jakova u Šibeniku predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Pozdravnu riječ uputio je šibenski biskup Ante Ivas. Mons. Puljić je podsjetio na podatak kroničara, da je prema nekim procjenama od Isusova raspeća na križu do 2000. g. život zbog vjere žrtvovalo oko sedamdeset milijuna kršćana. Samo u 20. st. ubijeno je oko 45 milijuna, gotovo dvije trećine mučenika cijele povijesti Crkve. Ti dramatični podaci govore kako je Crkva obilježena mučeništvom, istaknuo je mons. Puljić. Među hrvatskim mučenicima su i Nikola Tavelić i Marko Križevčanin, mnogi svjedoci vjere u vrijeme otomanske vladavine te iz naših vremena među kojima se ističe kardinal Alojzije Stepinac. Ima i puno drugih pastira i ‘običnih’ vjernika, muževa i žena koji su krvlju potvrdili svoju vjernost Kristu. „Vjerni svjedoci mučenici bili su sastavni dio naše kršćanske memorije, a sjećanje na nevino stradale vodi duhovnom ozdravljenju pojedinca i zajednice. Time se iskazuje dužno poštovanje prema nedužnim žrtvama i njihovoj moralnoj veličini koja je postala baštinom naše sadašnjosti“ rekao je mons. Puljić. Podsjetio je kako je, budući da je progonstvo svećenika, redovnika i vjernika laika proizvelo veliku sjetvu mučenika na raznim stranama svijeta, bl. Ivan Pavao II. pozvao mjesne Crkve da učine sve da se ne zaboravi spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu, te je potaknuo na prikupljanje potrebne dokumentacije.
Tragom navještaja Evanđelja o talentima, nadbiskup je rekao da je život budno čekanje na Isusov dolazak. „Život je očekivanje Gospodara. To nije čekanje u hladovini, ljenčarenje, nego čekanje na radnom mjestu“ rekao je mons. Puljić, dodavši da pričom o talentima Isus nije htio držati lekciju iz bankarstva, poučavati učenike o najboljim investicijama i drugim suvremenim gospodarskim pojmovima. „Nije riječ o novcu, nego o nečem puno vrijednijem: o čovjeku i smislu njegovog života. Time im je dao do znanja da su vrijedno blago primili na dar, te kako se s tim darom treba ophoditi. Život je među najvećim i najvrijednijim talentima. Bog nam ga je dao besplatno i nezasluženo. Ali, to je talent koji valja oplemeniti i nešto ostvariti. A to iziskuje napor i volju da se nešto učini“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da s talentom treba raditi i činiti dobro. Evanđelje često naglašava baš to: činiti, vršiti. „Život je rad i čekanje na radnom mjestu dok ne svane vječni dan. Živjeti znači služiti i Boga ljubiti. Čovjek je Božji radnik koji zarađuje svoj kruh i vječnost. Kod Boga nema i ne bi smjelo biti nezaposlenih. On je svima povjerio radno mjesto i životni zadatak. Svima je podijelio potrebne talente, darove i sposobnosti. I odredio radno vrijeme: broj dana i godina, do volje Božje. Nije važno što i koliko smo primili, nego što smo dali i zaradili. Ne pita se gdje i koliko smo živjeli, nego kako smo živjeli i radili s povjerenim talentima“ poručio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić