Na Nacionalnom susretu sjemeništaraca iz Hrvatske i BiH u Zadru, u subotu, 6. svibnja, na međusobnom upoznavanju u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’, trojica sjemeništaraca predstavili su život, djelovanje i aktivnosti u sjemeništima koje pohađaju.
To su zadarski sjemeništarac Petar Frane Basa, maturant rodom iz Rovanjske koji pohađa sjemenište ‘Zmajević’, Tomislav Kiridžija, maturant rodom iz Metkovića koji pohađa Franjevačko sjemenište u Sinju i Fran Kuharić, maturant rodom iz Varaždina koji pohađa Međubiskupijsko sjemenište na Šalati u Zagrebu.
Petar Basa od svoje rane dobi odlučio je slijediti put za svećenički poziv i rekao svom župniku da bi želio postati svećenik. „Župnik me podržao i rekao da pođem na susret ministranata u sjemenište koji se održava jedanput godišnje. Bio sam dva puta na tom susretu. To mi se jako svidjelo i odlučio sam doći u sjemenište u prvi razred, upisao sam Klasičnu gimnaziju.
U sjemeništu se družimo kao obitelj, međusobno se podržavamo i to sjemeništarcima puno znači. Rektor nas uči liturgijskim obredima i vjerskom načinu života. Duhovnik nam u nagovoru objašnjava razne teme koje je važno poznavati da bismo nastavili ispravno kršćanski živjeti. Svatko ima mogućnost doći u sjemenište i odazvati se na Božji poziv. Ali ne odlučuju se svi na odaziv jer se boje ili ne vjeruju da će uspjeti“ rekao je Petar, istaknuvši da je svaka osoba posebna i ima pravo zvati se Božjim djetetom. Svakodnevno nastoji moliti krunicu koja mu daje smiraj i pomaže u svakodnevnom usmjeravanju života.
Petra je svećeništvu privuklo služenje Bogu i želja potpuno se posvećivati svećeničkom životu. „Potpuno predanje Božjoj volji i služenje mise da bih druge ljude usrećivao, da bih ljudima pomagao po ispovijedi, olakšao im dušu, kao i druge dužnosti i službe koje svećenik čini i time olakšava život svojih župljana“ rekao je Petar.
Tomislav Kiridžija također od svoje rane dobi osjeća duhovni poziv. „Oduvijek me privlačilo franjevaštvo i svećeništvo. Kroz odrastanje nisam toliko razmišljao o tome, a kad je trebalo donijeti odluku, do odluke sam došao kroz molitvu, razgovor s fratrima i čitanje Svetog Pisma. Bio sam i na susretu ministranata u sjemeništu. Kad sam tu došao, privukao me taj red i sklad života. Donio sam odluku i pošao uz Božju pomoć. Vidimo da je danas cijelo društvo odbacilo i odbacuje Boga. A na našem putu svaki pojedinac treba ući u sebe, u svoju nutrinu i u nutrini doživjeti susret s Gospodinom. U šutnji osluškivati taj Božji glas. Današnje društvo puno je buke, nemira i to je onda teže činiti. Nekima svijetlimo, mi smo kao svjetionici. Kod svakoga izazivamo neko mišljenje. Nekome to svjetlo smeta, netko se tome divi i u tom smislu, u okolnostima današnjeg svijeta, mi jesmo jedno čudo“ rekao je Tomislav.
Sjemenište u Sinju je pod okriljem čudotvorne Gospe Sinjske koja je spasila Sinj od Turaka. „Marija i danas zagovara i spašava nas koji molimo njenu pomoć i zagovor. Gospa vodi naše sjemenište kroz burna vremena i naš red, Franjevački red je marijanski red. Uskoro ulazim u novicijat, to je prva stepenica redovničkog života kada kandidat oblači habit i polaže prve zavjete, nakon toga ide na studij teologije. Moto ovog nacionalnog susreta je ‘Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas’. Vršiti Božju volju svakom čovjeku, pa i svakom mladiću koji se traži, donosi mir i radost. Svima poručujem da se ne boje nego da tu Božju volju susretnu i traže je. A Bog će dati svakome tko traži i otvorit će onome tko kuca. Bog će svakome rasvijetliti putove“ ohrabrio je Tomislav.
Fran Kuharić došao je u sjemenište na poticaj svoje starije sestre koja je studirala teologiju. Rekla mu je da dođe na vikend u sjemenište i vidi taj život; možda će mu se svidjeti, možda će poći u klasičnu gimnaziju. Rekao je to župniku i otišao.
„U sjemeništu su svi kao braća, zajedno uče, igraju nogomet i razne druge aktivnosti. Iskreno, došao sam u sjemenište da pronađem sebe i svoj put. Na sjemenište gledam kao na odskočnu dasku koja osobu odbaci u jednom smjeru. Nitko ne može doći u sjemenište i reći Ja ću sigurno biti svećenik, jer na to utječe puno faktora. Osoba mora zadovoljiti ocjenama i preporukama svoga biskupa i poglavara. Zato se i preporuča da se ide u sjemenište, da biskup i ostali upoznaju osobu i sagledaju je li kapacitet za svećenika ili nije.
Mladić u sjemeništu dobije naobrazbu i prati ga se. Sjemenište utječe na nas, na mene posebno. Prije svega, oblikuje te kao čovjeka i, ako Bog da, od tebe učini dobrog svećenika. Sjemenište nije ustanova u kojoj odmah moraš postati svećenik, nego to je ustanova za odgoj – za kršćanski odgoj mladića od kojih se očekuje da najprije postanu dobri ljudi, a ako su kapacitet i ako se još više produbi njihov poziv, tada se od njih očekuje da idu na bogosloviju i da postanu svećenici. Ako ne, nije problem. Osoba je dobila naobrazbu i može studirati nešto drugo.
U sjemeništu se prati odgoj i napredovanje mladića, kakav je u školi i pomaže mu se. Znači, nije sve na tebi – imaš pomoć u školi, instrukcije, možeš učiti svirati instrumente, postoji zbor, igrate nogomet i razne aktivnosti. Sjemenište je kvalitetna naobrazba mladića koja može biti kvalitetna odskočna daska u daljnjem životu“ poručio je Fran Kuharić.
Ines Grbić
