Doc. dr. sc. Anto Čartolovni s Katedre za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, na panel raspravi o temi ‘Transhumanizam – tehnološki superčovjek, evolucijska nužnost ili društveni posrtaj?’, u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru u subotu, 30. travnja predstavio je sažetak razvoja transhumanizma kroz povijest.
„Ako čovjeka lišimo svih vlastitih slabosti i onoga što čovjeka čini čovjekom, možemo li onda još čovjeka nazvati čovjekom? Ako nije čovjek, što je onda? Možemo ga nazvati postčovjek, nadčovjek, kiborg, iako inicijativa Humanity + kaže da transhumani čovjek nije kiborg. A nije ni čovjek“ rekao je dr. Čartolovni, istaknuvši da se pritom postavlja dobro pitanje koje vuče korijene iz antičke filozofije: „Ako uzmemo čovjeka, na primjeru kiborga, i zamijenimo pojedine dijelove tehnološkim dijelovima, koliko tih dijelova moramo zamijeniti da bismo toga čovjeka i dalje zvali čovjekom? I koji je to trenutak kad možemo reći da taj čovjek više nije čovjek nego je nešto drugo – nadčovjek, kiborg? Do toga odgovora još se nije došlo“ istaknuo je predavač.
Transhumanizam prvi put spominje Julian Huxley (1887.-1975.), engleski evolucijski biolog i eugeničar, za kojega najnovija istraživanja kažu da je on taj termin posudio od drugoga. „Prema jednoj teoriji, od kanadskog pisca i teologa, autora knjige ‘Transhumanizam sv. Pavla’ koji je pisao o sv. Pavlu i njegovom transhumanizmu, tj. nadilaženju čovjekove naravi i njegovom susretu s Bogom. Druga teorija je da je Huxley posudio termin od jednog od glavnih prevoditelja na engelski jezik Danteove Božanstvene komedije, u značenju – nadići ono što je ljudsko ili čovječje“ rekao je dr. Čartolovni.
„Prema jednoj teoriji, nastojao je reducirati cjelokupnu stvarnost na materijalno. Huxley govori o socijalnim institucijama, tj. da je darvinovska evolucija prestala u 19. i 20. st., kad je preuzela socijalna evolucija, tj. evolucija kulture. Predstavnici transhumnazima nakon njega kažu da kultura ne treba biti predvodnik, nego čovjek treba biti glavni predvodnik i upravljač vlastite evolucije“ rekao je dr. Čartolovni.
Američki inženjer Eric Drexler (rođ. 1955.) govori o strojevima stvaranja, o nano tehnologiji i njenoj budućnosti. To je utopistička vizija kako će ona spasiti svijet.
Nekoliko godina poslije javlja se Natasha Vita More (rođ. 1950.) koja piše Transhumanistički manifest, prvi službeni dokument u kojem razlaže cjelokupnu filozofsku ideju transhumanizma. „To je jedan od prvih dokumenata koji je motivator i glavni pokretač cjelokupne ideje i ideologije koja i danas postoji. Od 1983., posljednja od tri revizije toga manifesta bila je 2020. Godine“ rekao je Čartolovni.
Nakon 1980.-ih godina, transhumanizam doživljava procvat s feminističkom misli čija filozofkinja Donna Haraway poznati koncept kiborga uzdiže na iduću razinu. „Premda smo čuli za kiborg u području znanstvene fantastike, kiborg je nastao u okviru znanosti STEMA-a od istraživača Manfreda Clynesa i Nathana Klinea koji su bili među glavnim istraživačima u NASA-i.
Oni su došli do sinteze umjetnog autonomnog sustava i biološkog autonomnog sustava te su stvorili homeostatsko funkcionirajući sustav između štakora i pumpe. Taj novi organizam nazvali su kiborg. Oni su bili više usmjereni na funkcionalno poimanje tog novog autonomnog sustava koji je sinergija umjetnog i biološkog sustava. Kasnije, Donna Haraway taj funkcionalistički sustav uzdiže na veći, ontološki nivo. To znači da ta sinteza nije više sinteza dvaju sustava koji funkcionira savršeno, nego, to je novo biće – biće koje ne poznaje rađanje, smrt, spol, oca, majku, dakle, sve što karakterizira čovjeka. To biće prekida odnose s prošlošću, a na neki način i s budućnošću, odnosno s transcedencijom“ rekao je dr. Čartolovni.
Transhumanizam svoj procvat doživljava 1990.-ih godina. „Max More je inicijator globalnog pokreta Transhumanistička asocijacija kojoj su se pridružili brojni akademici i bogati ljudi, osobito u području Silicijske doline. Cilj te inicijative bio je čovjeka usavršiti, nadići preko različitih načina, tehnologija: informacijsko – komunikacijskih, biološko – genetičkog inženjeringa do kriogeničnog zamrzavanja, tj. odlaganja starosti za dane kad će se pronaći lijek protiv starosti“ razlagao je nadalje dr. Čartolovni.
Zbog različitih stavova s kojima se počeo suočavati, transhumnazizam 1990.-ih godina mijenja naziv u Humanity +, tj. Čovječanstvo plus. „To znači kako oni mijenjaju paradigmu da čovječanstvo kakvo poznajemo trebamo napustiti. Oni nastoje odbaciti sve što je čovjeku privrženo po njegovoj naravi, a to su smrtnost, ranjivost, bolest – sve što čovjeka čini slabim, oni to žele odbaciti, jer smatraju da čovjek mora uzeti evoluciju u svoje ruke i upravljati njome. Njome će upravljati pomoću tehnoloških pomagala koje ima, kojima raspolaže, da ih koristi da evoluciju usmjerava u drugom vidiku – da nadiđe sve što je čovjeku vlastito i poznato, da postane poboljšani čovjek“ rekao je dr. Čartolovni.
Predavač je istaknuo da je, kad se govori o transhumanizmu, s filozofske strane diskutabilno govorimo li o čovjeku kako ga se poima uvijek u transhumanizmu, ili samo u prvotnoj fazi kad transhumnizam kaže da se čovjeka treba nadići, da ga treba poboljšati. „S obzirom na ono što oni predstavljaju u svojim tezama, postavlja se pitanje je li to više čovjek? Tj., što je poboljšani čovjek? Koliko god se transhumanizam htio promicati kao nereligiozni pokret i udaljiti se od transcedentalnog, transhumanizam kroz desetljeća sve više poprima odlike religije; samo što taj transhumanizam nema više veze s transcedentalnim, nego promiče vid materijalne religije i ima svoje predstavnike u znanstvenom, političkom i industrijskom životu“ istaknuo je dr. Čartolovni, rekavši da je transhumanizam ušao u sve pore našeg života. „Sve čemu su transhumanisti težili, počinje se ostvarivati. Događaju se određeni koraci na znanstvenom i tehnološkom polju. Ta ideja doživljava svoju ostvarenost kroz tehnološki napredak“ poručio je dr. Čartolovni.
Dr. Čartolovni, docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, voditelj je istraživačke grupe i Digit-HeaL laboratorija. Doktorirao bioetiku 2016. na Institutu za Bioetiku i medicinsku humanistiku pri Medicinskom fakultetu Katoličkog sveučilišta Presveto Srce u Rimu. Glavni istraživački interesi su mu etika novih tehnologija (umjetna inteligencija, veliki podaci), Filozofija tehnologije, Bioetika, Neuroetika i filozofija medicine.
Publicirao je niz znanstvenih radova iz područja bioetike, filozofije i etike novih tehnologija. Uključen je u međunarodne i domaće projekte i sudjeluje kao etički ekspert u različitim etičkim povjerenstvima. Ujedno je voditelj uspostavnog projekta Hrvatske zaklade za znanost „(Novi) etički i društveni izazovi digitalnih tehnologija u domeni zdravstvene skrbi (Digit-HeaL) – UIP-2019-04-3212“.
U panel raspravi svojim izlaganjima sudjelovali su i moralni teolog dr. sc. Damir Šehić i Krešimir Mišak, autor knjige ‘Smrt transhumanizmu, sloboda narodu’. Uvodeći u raspravu, dr. Šehić je rekao: „Transhumanizam ne poima granice čovjekove biološke strukture kao integralni dio čovjekove naravi stvorene prema Božjem humanizmu, koju upravo ranjivost, kontingentnost, izloženost patnji i boli čini čovjekom, a ispravni odnos prema istome očovječuje.
Naprotiv, transhumanizam je zagledan u ideju superčovjeka koji će znanstveno-tehnološki prevladati čovjekova morfološka i psiho-mentalna ograničenja te ga poboljšati na fiziološkoj, anatomskoj, psihološkoj i mentalnoj razini. Transhumanizam, zagledan u ideju superčovjeka, nastoji znanstveno-tehnološki prevladati čovjekova ograničenja te ga poboljšati na fiziološkoj, anatomskoj i mentalnoj razini“.
Ines Grbić
