Pasionski oratorij ‘Zadnja postaja’ čiji je autor teksta i glazbe maestro Ivo Nižić, izveden je u četvrtak, 23. ožujka u crkvi sv. Krševana u Zadru.
Oratorij izvode Mješoviti pjevački zbor Condura Croatica Zadar, Udruga žena Luzor iz Preka i KUD Preko te djeca Minja Mazić, Laura Nižić i Ivan Pedišić, sveukupno 75 izvođača.
Oratorij je nadahnut pučkim crkvenim pjevanjem otoka Ugljana i teškim životom otočana, koji se u toj umjetničkoj interpretaciji povezuju s Kristovom mukom i idejom spasenja. Na 25. pasionskoj baštini u Zagrebu 2016., maestro Nižić je za oratorij ‘Zadnja postaja’ dobio Nagradu Ljubo Stipišić Delmata.
Pod dirigentskim vodstvom Ive Nižića, pjevali su solisti: Jelena Rušev Mogilevskij, Nevija Pavić, Jasna Košta, Milena Petani, Mateo Marnika i Zdenko Stipčević te dječji glasovi Luka Marnika i Lovre Dušević. Redateljica oratorija je Ana Dalbello, a scenograf i majstor svjetla je Luka Košta. Robert Košta je autor velikog drvenog križa koji dominira scenografijom oratorija. Na tom križu reljefno su urezani motivi sedam crkava na otoku Ugljanu, odakle je maestro Nižić rodom, iz mjesta Preko.
Drama toga skazanja odvija se na otoku Ugljanu koji pluta morskom pustinjom, stazama tmina, noseći u sebi sudbinu zavičaja, domovine, kozmosa. Za otok Ugljan, zbog njegove veličine, obilježja, brda i crkava, neki bibličari kažu da je sličan otoku Patmosu na kojemu je pisana Knjiga Otkrivenja. Jeka te knjige odzvanja po škojima i morima.
Tema oratorija je težak otočki život i duhovnost u okrilju i pod zaštitom sedam naslovnika crkava na otoku Ugljanu. To su crkve Gospe od Sniga u Ždrelcu, Gospe od Ružarija u Preku, Sv. Eufemije u Sutomišćici, Sv. Lovre u Ugljanu, Sv. Petra, sv. Lovre u Lukoranu i Uznesenje BDM u Ugljanu.
„Svaka od tih sedam crkava nose svoje breme i muke na golgotu, tu se spajaju sve otočke golgote. Te muke utkane su u Kristovu muku. Svaka crkva nosi na Zadnju postaju breme svoje smrti: smrt oca, dva brata, dvije sestre, mučeničku smrt redovnika glagoljaša i mladog bogoslova, opisanu metaforom velebnih stabala otočke baštine, smrt žena lavandijera i smrt Isukrstova u koju su ukopane sve otočke smrti. Svih sedam smrti odjek su bezdana, agonije i potresne žalosti otočana“ rekao je maestro Nižić. Sadržaj oratorija nudi i uskrslu poruku vječnoga života u sigurnosti da postoji ‘druga obala’.
„Otok se otisnuo iz morske pustinje do mjesta u kojemu je noć najbliža svitanju – na pučinu, u noć, mrak, a svjetlo dolazi kad otočani spoznaju da su muka i križ svjetlo koje su tražili. Preobrazba započinje kad otočani na pučini ugledaju svjetlo – lumin koji izgara pred tajnom Svetišta i otkriju duhovna prostranstva, biblijske i starinske staze svojih predaka, svoje more i kozmičko more, Crveno more“ rekao je autor Nižić. Tada nastupa čas tajanstvenog buđenja njegove zemlje: kad sunce u svitanju rasplamsa otočka brda, a more postane crveno.
„Kad se u noći Prijelaza čovjekova smrt dotakne Kristove smrti, objavi se Božje Otajstvo zaodjenuto u sjaj, obriše suzu stvorenju s obraza i primi ga u novo postojanje. To se u drami dogodi čovjeku, zrnu pšeničnom i mrtvom tijelu leptira na pijesku morske obale. Stvorenje dotaknuto suncem izgubi svoju mračnost, a rađanje zore po otočkim brdima poprimi božanske obrise. Tada svi otočani, koji se krstiše morem, vodama slanim, zapjevaju hvalospjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. Amen! Aleluja!“ rekao je maestro Nižić.
Redateljica oratorija Ana Dalbello nastojala je da se režija oratorija naslanja na cijeli vokalni dio kojeg je kreirao prof. Nižić.
„Sav fokus stavljen je na zbor. Nastojali smo tijelima izvođača, dramskim tekstom, pratiti taj organski glas, zvuk, tu patnju, ljepotu koja ide u svemirsku dimenziju. Htjela sam reducirati pokret jer sam htjela da vokalna ljepota prati pokret glumaca u simbiozi između glasa i tijela“ rekla je Dalbello, istaknuvši da je maestro Nižić oratorij satkao filigranski. Stoga i ona režijom nije htjela udaljiti fokus gledatelja od bremenite poruke i potresnih riječi koje izriču izvođači.
„Bila mi je čast sudjelovati u tom projektu. Cijela tematika je teška, osobna priča od profesora, kao i Isusova muka. Sve je prožeto tragedijom pa je rizično u takvom djelu ne ući u predramatičnost koja ide u patetičnost, a to sam htjela izbjeći. Htjela sam samo da odjekuje taj glas, da ih pratimo s minimalnim pokretima“ istaknula je Dalbello.
Među brojnom zainteresiranom publikom u crkvi bio je i Jure Brižić, načelnik Općine Preko, koji je i sam prije 15 godina bio među izvođačima toga oratorija, a sudjelovao je u još dva oratorija koja je napisao maestro Nižić.
„Ponosni smo što imamo takvog čovjeka rodom iz Preka. Prof. Nižić opisuje težak život na otoku kojeg prožima vjerom, kršćanstvom i svime što nas veže po tradiciji i baštini. Hvala prof. Nižiću i svim izvođačima što promiču otok Ugljan i što se čuje za mjesto Preko“ rekao je Brižić koji podržava sudionike oratorija dolaskom na njihova gostovanja.
Oratorij je u nedjelju, 19. ožujka izveden i u crkvi sv. Kasijana u Sukošanu, u spomen 30 godina pogibije (21.03. 1993.) šestorice branitelja iz Sukošana i Debeljaka u Škabrnji.
Ines Grbić
