Jedinstveni odgojni, pedagoški susret dogodio se u četvrtak 29. rujna u Pučkoj kuhinji sv. Vinka Paulskog caritasa u Zadru, kad su korisnike kuhinje posjetila djeca iz vrtića Blagovijest koji djeluje u samostanskoj kući sestara Milosrdnica u Zadru. Djeca su ručala s korisnicima, počastili ih i kiflama od kokosa koje su u vrtiću sami zamijesili, a majka četvero djece, čije je najstarije dijete prvašić, ispekla je punu kutiju kolača koje su donijeli. Prvi se put to zajedništvo ostvarilo povodom blagdana sv. Vinka Paulskog, zaštitnika vrtića kojem je posvećena i Pučka kuhinja. „Odlučili su posjetiti kuhinju da vide i drugu stranu života, čime se bavio i sv. Vinko, najsiromašnijima. Korisnici to rado prihvaćaju, izmamili su im i osmijeh na lica, što je važno“ rekla je Mirjana Tadić iz caritasa. „Sveti Vinko, Kristu si rado služio, tužnima ruku pružio. Nemoćne, slabe branio, gladne kruhom hranio. Posjećivao si bolesne, brinuo za siromašne i napuštenu djecu. Svima si donosio sreću. Sveče naš, puno te volimo i radosno te molimo. Dragi Vinko sveti, u ljubavi nas posveti. Amen“ plod takve molitve koju su djeca naučila njihov je pohod kuhinji koju su taj dan pretvorili u vrtić djece. Pristojne, jer na sve što im se pružilo kulturno su odgovarali hvala. Skromne, jer na pitanje žele li sok ili vodu svi su htjeli vodu. I zahvalne, jer na pitanje jel’ im ručak u pučkoj kuhinji dobar, kažu ‘Nije dobar nego odličan’. Kongregaciju sestara milosrdnica osnovao je Vinko Paulski, a i ulica u kojoj je samostan u Zadru njegovog je imena. „O blagdanu sv. Vinka htjeli smo djecu i roditelje animirati u brizi za one koji nemaju. Imamo daleko više od onih koji imaju puno manje od nas. Htjeli smo s djecom proraditi i poučiti ih tko je bio sv. Vinko. Brinuo je o siromašnima, napuštenima. Djeca su bila prijemljiva i zainteresirana za njegov život, naučili su o njemu, molitve i pjesme. Rekli smo im da i u našem gradu postoje ljudi koji nemaju. Htjeli smo ne samo da čuju o tome, nego da dođu i vide. To je upečatljivo, konkretno i dublje iskustvo“ rekla je s. Krešimira Bakić, odgajateljica u vrtiću kojeg u dvije grupe (od tri i četiri, pet i šest godina) pohađa 40 djece. „U vrtiću nam je lijepo. Igramo se, učimo za školu, pjevamo, recitiramo, molimo, crtamo, bojamo. Imamo priredbe, glumimo. To je sve jedno prijateljstvo“ kažu djeca koja u molitvenom kutku svog vrtića pjevaju „Sv. Vinko, ti si djecu jako volio. Svakome si pomogao, zato tebe molimo. Ti si ljubav koja nema kraja, ti si srce puno Božjeg sjaja, sveti Vinko, mi te volimo“. U razgovoru o temi siromaštva djeca su rekla kako od roditelja ne mogu uvijek dobiti sve što žele, ali imaju potrebno. No postoje ljudi koji nemaju ni jesti. „Učimo ih da jedu svu hranu, da ne bacaju, jer postoje ljudi koji nemaju jesti. A mi kad imamo, da zahvalno primimo hranu koju imamo. Animirat ćemo djecu i roditelje za siromašnu djecu; da se odreknu npr. odjeće, to ćemo s njima prirediti i donijeti u caritas za djecu u potrebi. U božićno vrijeme ćemo posjetiti dva staračka doma, da često napuštenima donesemo radost“ kaže s. Krešimira, predvodnica kolone dva po dva malena pješaka u hodu do Pučke kuhinje. Prijedlog za taj događaj roditelji su rado podržali. „Jedna djevojčica je rekla ‘Postoje siromašni koji imaju kuću i oni koji nemaju kuću’. Neki duboko ulaze u to. Osjetljivi su za tu temu. ‘Pomoći drugima’ će biti projekt na kojem ćemo u vrtiću raditi cijelu pedagošku godinu“ rekla je odgajateljica Danijela Giro. Na pitanje tko su korisnici pučke kuhinje, djeca kažu: „Siromasi, to je onaj koji ništa, baš ništa nema. Nemaju hrane ni novaca. Oni su beskućnici. Tu dođu jer nemaju hrane. Dođu uzeti malo hrane. Oni žive na cesti. Došli su čekati hranu jer nemaju što jesti. To je tužno vidjeti’. Jel’ ih bilo strah kad su rekli da će ići u pučku kuhinju? „Nee. Što bi se bojali? Obični ljudi, samo siromahi. A siromahi su jako dobri. Predobri“. Jel’ im možemo pomoći? „Pa naravno, kad smo im donijeli kolačiće. Mi smo ih sami mijesili. Pa smo siromaškima dali. Možemo im dati i novaca. Ali oni će isto biti siromahi“ kažu djeca čija je mudrost nemjerljiva sa slatkošću ikojeg kolačića: „Kući ćemo reći da smo bili u restoranu kod siromašnih i lijepo smo se zabavili“. Vinko Paulski brinuo je i o misijama, istaknula je s. Krešimira. Prvi put u povijesti družbe, ove godine pet sestara milosrdnica iz Hrvatske otišlo je u misijsko područje, Bumu na Salomonskim otocima. Sestre djeluju i u Južnoj Americi, ali htjeli su i misije na ‘zapuštenom’ kontinentu. Stoga će djecu i roditelje vrtića animirati za pomoć tamošnje djece u školovanju, za naše pojmove jeftino. Osmoškolca cijelu godinu mogu školovati za 50 eura, a srednjoškolca za 100 E. Vrtić Blagovijest radi od 1960-ih. U komunizmu su bili nepriznati, nisu smjeli imati takvu djelatnost. No za njih se znalo i nisu imali problema. Ali nisu bili registrirani. Nakon demokratskih promjena, od 1993. g. rade u novom prostoru i uvijek ima velikog interesa.
Ines Grbić
