- Uz brojne razloge reći hvala Bogu na ovaj posljednji dan godine htio bih kratko spomenuti dva crkvena i dva društvena događaja koje ćemo uklopiti u naš uobičajeni „Tebe Boga hvalimo“ ove večeri.
- Polovicom lipnja (19. 06.), naime, dobili smo tri mladomisnika (don Frana, don Marija i don Matu), a 7. studenog 2022. i dvojicu đakona (don Marija i don Mladena). Vrhunac crkvenih zbivanja bilo je ređenje nadbiskupa koadjutora mons. Milana Zgrablića, 25. lipnja 2022.
- Uz Božić koji nas podsjeća da je Božji Sin čovjekom postao i došao u svijet opterećen nepravdama, grijehom, sukobima i ratovima, božićno vrijeme ove godine pamtit ćemo po dva društvena događaja: Izvrstan uspjeh naših nogometaša na svjetskom prvenstvu, te ulazak Hrvatske u Schengen zonu.
- Našim „vatrenima“ i izborniku od srca čestitamo za njihovo zajedništvo i ljubav prema sportu i Domovini. Izvrsnom igrom i pozitivnim odnosom prema suparnicima, probudili su nam osjećaj ponosa na čemu im zahvaljujemo i od srca čestitamo.
- Proces ulaska naše zemlje u Euro-zonu započeo je prije devetnaest godina, 21. kolovoza 2003., kad je Hrvatska predala službenu molbu za članstvo u EU. Mi znamo da nismo u Europi od jučer i da nismo bez „osobne karte i vlastite prtljage“. Prepoznatljivi smo po naslijeđenoj baštini i vlastitom imenu po kojem nas i drugi prepoznaju. Zadnjih tjedana, istina, najviše nas prepoznaju po dobrim rezultatima u nogometu i šahovnici na ekranu. Shengen zona zapravo označava „okvir naše tisućljetne pripadnosti mediteranskom i srednjeeuropskom kulturalnom i civilizacijskom krugu“, o čemu su prije sedam godina pisali i hrvatski biskupi, u svom pismu iz 2010.
- Zahvalno sjećanje na Pastirski pohod RH pape Benedikta XVI. (2011.)
- Hrvatsko narodno kazalište 4. lipnja 2011. Susret s predstavnicima civilnoga društva, političkog, akademskog, kulturnog i gospodarskog života, s Diplomatskim zborom i s vjerskim čelnicima (o savjesti).
„Ovdje se želim usredotočiti na središnju temu mojega kratkog promišljanja: to je pitanje savjesti. Tema savjesti je transverzalna glede raznih područja u kojima djelu-jete i temelj je slobodnog i pravednog društva, kako na nacionalnoj tako i na nadnacionalnoj razini. Naravno, mislim na Europu, čija je Hrvatska oduvijek sastavnica na povijesno-kulturnome planu, a to će doskora biti i na političko-institucionalnoj ravni. Ako se savjest, prema prevladavajućem modernom shvaćanju, ograniči u subjektivni okvir, u koji se smješta religiju i moral, onda krizi zapada nema lijeka, a Europa je osuđena na nazadovanje. Ako se naprotiv savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom ljudima, što je protiv svake diktature, onda ima nade za budućnost.
U tom susretu spomenuo je Ruđera Boškovića, rođenog u Dubrovniku koji vrlo dobro utjelovljuje sretnu vezu između vjere i znanosti. U Boškoviću imamo analizu, ali i strast za jedinstvom. Odajemo priznanje slavnome Hrvatu, a častimo i štovatelja istine koji dobro zna koliko ga ona nadvisuje, ali koji također zna, u svjetlu istine, upotrijebiti do kraja sposobnosti razuma kojima ga je Bog obdario. Oblikovanjem savjesti, Crkva daje društvu svoj dragocjeni prinos. Taj se doprinos počinje oblikovati u obitelji, a učvršćuje u župi po Svetom pismu koje je „veliki kodeks“ europske kulture. Vjernici laici su zapravo pozvani da tu velikodušno žive svoju izobrazbu, vodeći se načelima socijalnog nauka Crkve za istinsku laičnost, za socijalnu pravdu, za obranu života i obitelji, za slobodu vjere i odgoja. Cijenjeni prijatelji, vaša nazočnost i hrvatska kulturna baština potaknuli su me na ovo promišljanje. Uz znak mojega poštovanja izričem želju da Crkva pronosi svjetlo Evanđelja u vašem narodu. Od srca blagoslivljam vas, vaše najmilije i vaše rad“.
- Papa Benedikt XVI. pohodio je u lipnju 2011. Hrvatsku povodom Prvoga nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Zagrebu.
Nakon teksta iz Evanđelja, iz Isusove „svećeničke molitve (Iv 17, 1-11) pune povjerenja, miline i ljubavi“, papa Benedikt XVI. je rekao: „Rado sam prihvatio poziv što su mi ga uputili hrvatski biskupi da posjetim ovu zemlju prigodom prvoga Nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Želim izraziti koliko visoko cijenim zauzetost za obitelj, ne samo zbog toga što se ta temeljna ljudska stvarnost danas, u vašoj zemlji kao i drugdje, mora suočiti s teškoćama i prijetnjama, nego i stoga što su kršćanske obitelji temelj za odgoj u vjeri, za Crkvu kao zajedništvo i za njezinu misionarsku nazočnost u najrazličitijim životnim situacijama.
Svakomu je dobro poznato kako je kršćanska obitelj posebni znak Kristove nazočnosti i ljubavi i kako je ona pozvana dati poseban i nenadomjestiv doprinos evangelizaciji. Blaženi je Ivan Pavao II., koji je čak tri puta posjetio ovu plemenitu zemlju, tvrdio da je ‘kršćanska obitelj pozvana živo i odgovorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastiti i originalni način, stavljajući u službu Crkve i društva samu sebe u svojem biti i djelovati, kao intimno zajedništvo života i ljubavi’ (Ivan Pavao II. Familiaris consortio, 50). Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima; približite ih sakramentima; uvedite ih u život Crkve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male dvorane Posljednje večere, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo i molitva! Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti! Kraljica Hrvata, neka vas uvijek prati na tom putu“.
- Na susretu s klerom i Bogu posvećenim osobama, bogoslovima i sjemeništarcima u katedrali Papa je pozvao okupljene neka se u molitvi i pobožnosti prisjete blaženoga Alojzija Stepinca „neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu.”
“Upravo zahvaljujući njegovoj čvrstoj kršćanskoj savjesti, znao se oduprijeti svakom totalitariz-mu, te u vrijeme nacističke i fašističke diktature postao braniteljem progonjenih i odvjetnik svojih vjernika, napose progonjenih i ubijenih svećenika. Postao je „branitelj“ Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom”. Njegovo mučeništvo je bio vrhunac nasilja protiv Crkve tijekom užasnoga razdoblja komunističkoga progona. Narod je vidio da svećenici nisu gubili vjeru, nadu, ljubav, te su tako ostali uvijek sjedinjeni. To jedinstvo ljudski je neobjašnjivo. Upravo zbog „uspravnog držanja pastira i jedinstva puka kruti režim nije mogao slomiti Crkvu”, kazao je tada papa Benedikt XVI.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 31. prosinca 2022.
Mons. Želimir Puljić
Pozdravni govor papi Benediktu XVI. zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića za njegovog pohoda Zagrebu 2011. godine
Riječ dobrodošlice u Hrvatskom narodnom kazalištu – 4. lipnja 2011.
Sveti Oče, ovi glazbeni tonovi vokalista folklornog ansambla „Lado“, koji nas vode u više sfere komunikacije i povezuju s melodijom neba, žele Vam reći ono što ljudska riječ nije kadra izraziti. Nama dvojici, prof. dr. Niki Zuraku i meni pripala je osobita čast i obveza uputiti Vam riječ dobrodošlice.
Dobro došli, Sveti Oče! Hrvatska Vas prima i pozdravlja raširenih ruku i radosna srca. Pri dolasku u zračnu luku osjetili ste, ne smo toplinu dana, nego još više toplinu naših duša koje Vam oduševljeno kliču i mole neka je blagoslovljen onaj koji dolazi uime Gospodnje. Vaša nazočnost među nama Božji je blagoslov i dar zemlji i narodu. Posebice Vas pozdravljam uime nemoćnih i bolesnih koji svojim molitvama i trpljenjem zalijevaju Vaš blagoslovljeni prolazak Lijepom našom, kako od milja već stoljećima nazivamo svoju Domovinu. Ona je danas još ljepša, još draža i slađa jer je ugostila Vas koji predstavljate „slatkog Krista na zemlji“ kako je o papi pisala i govorila sveta Katarina Sijenska. Ovo je dan koji nam učini Gospodin.
Dobro došli, Sveti Oče, u naš glavni grad Zagreb, u našu duhovnu, kulturnu i narodnu prijestolnicu. Ovaj grad je u različitim sustavima bio znak osobite povezanosti domovinske i iseljene Hrvatske. I kao što je izjava „do godine u Jeruzalemu“ bila utkana u društveni i vjerski život Židova, tako su i Hrvati raseljeni po cijelom svijetu sanjali doći u svoj „bijeli Zagreb grad“. A ovog 4. lipnja 2011. Zagreb je doživio osobitu čast da je njegovim ulicama prošao „bijeli Otac“ koji pohađa svoju djecu i želi ih blagosloviti i ohrabriti. Hvala Vam „bijeli Sveti Oče“ na tom velikom daru. Hvala Vam i na ovom susretu s predstavnicima civilnog društva, svijeta politike, znanosti, kulture i poduzetništva, diplomatskog zbora te s predstavnicima vjerskih zajednica.
Vama, pastiru sveopće Crkve i prijatelju ljudi, naroda i čitavoga čovječanstva, od srca zahvaljujemo za ove trenutke ljubavi i naklonosti. Ohrabrite nas da smjelo kročimo putovima života i povedite nas Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka. Zahvalna srca želimo pred Vama obnoviti vjeru naših otaca, koja nam je prenesena od stoljeća sedmog. Unaprijed Vam zahvaljujemo i za riječi koje ćete nam danas i ovih dana upućivati. Još jednom uime ovdje nazočnih, kao uime svih onih koji Vas prate putem medija izričem iskrenu i srdačnu dobrodošlicu: Dobro nam došli, Sveti Oče!