Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić predstavio je monografiju „Biskupska konferencija – Kolegijalnost i zajedništvo s općom i partikularnim Crkvama“ predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića u ponedjeljak 17. listopada u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu.
Govor mons. Đure Hranića objavljujemo u cijelosti.
Uzoriti gospodie kardinale, preuzvišeni gospodine apostolski nuncije,
oci biskupi na čelu s predsjednikom HBK i autorom knjige koju predstavljamo, braćo svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi,
predstavnici obrazovnih, prosvjetnih i kulturnih institucija, te političkog, gospodarskog i društvenog života, dame i gospodo – sudionici ovoga predstavljanja knjige mons. Želimira Puljića, zadarskoga nadbiskupa i predsjednika HBK!
Život jednoga biskupa nikada nije usamljeni hod pojedinca u poslanju Crkve. Svjestan da je zajednica vjernika ona koja čini i živi poslanje, biskup je s tom zajednicom na putu vjere i u ostvarenju njezina evangelizacijskoga poslanja. Pozvan je svojom vjerom svjedočiti i navještajem Božje riječi produbljivati vjeru zajednice, predvoditi ju i posvećivati slavljenjem otajstava vjere. Tako sve ono što biskup govori i za što on moli postaje riječ i molitva njegovih vjernika, a sve ono što zajednica vjernika izriče postaje očito u njegovim riječima i u njegovu svjedočanstvu života. Sve to ne odnosi se samo na biskupa i povjerenu mu zajednicu vjernika. Često se to ostvaruje i u drugim službama jednoga biskupa, koje mu na putu njegova vjerničkog, svećeničkog i biskupskog života providonosno povjerava Crkva i po Crkvi sâm Bog. Jedna od takvih službi je i služba predsjednika biskupske konferencije.
Kroz protekla dva mandata na čelu Hrvatske biskupske konferencije, kao njezin predsjednik, je mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski. Iskustvo biskupske službe koje je stekao kroz 33 godine (21 godinu u službi biskupa dubrovačkog i potom kroz 12 godina u službi nadbiskupa zadarskog), od kojih je posljednjih 10 godina u službi predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, učinilo ga je izvrsnim poznavateljem i protagonistom života i Hrvatske biskupske konferencije od samog njezina osnivanja 1993. godine do danas. No, u njemu nije zaspao niti profesor koji sustavno bilježi ono što se događa, koji skuplja dokumente i kritički promišlja nad postojećim stanjem i događajima te nad razvojem crkvenog života u kojega je neposredno uključen. Sve navedeno potaknulo je mons. Puljića da svoju desetogodišnju službu predsjednika HBK zaokruži autorskim djelom što ga večeras predstavljamo, naslovljenim „Biskupska konferencija – kolegijalnost i zajedništvo s Općom i partikularnim Crkvama“.
Riječ je o svojevrsnom osobnom, retrospektivnom pregledu koji obuhvaća 10 godina života i djelovanja Hrvatske biskupske konferencije – razdoblje u kojemu mons. Puljić obnaša službu njezina predsjednika. No, mons. Puljić je kroz čitavo to vrijeme, od 2010., ponajprije u službi zadarskog nadbiskupa. Zato su obje navedene službe našle odjek i u ovoj knjizi, u suizdanju Hrvatske biskupske konferencije i Zadarske nadbiskupije.
Knjiga ne pretendira da bude cjelovita i sustavna monografija, koja na sustavan način, s kritičkim odmakom autora i s ujednačenom metodologijom pri izradi svakoga pojedinog poglavlja, oslikava i objektivno vrednuje najvažnija područja života i rada Hrvatske biskupske konferencije, nego donosi osobni retrospektivni prikaz i promišljanje njezina Predsjednika pri kraju njegove istaknute i važne službe. Kao pastir Zadarske Crkve, mons. Puljić je istodobno u knjigu utkao i sadržaje vezane uz najznačajnije momente života Zadarske nadbiskupije.
Autor je u knjizi prikupio brojna svoja i tuđa pisma, govore, izjave, promišljanja te do sada objavljene i neobjavljene dokumente. Podijelio ih je u devet tematskih cjelina i unutar svake cjeline složio ih prema dodatnoj specifikaciji u više podtema, a potom i kronološkim redom. Svakoj je tematskoj cjelini i podtemi dao naslov i tako je dobio devet poglavlja s više podnaslova.
Iako su mnoge informacije i dokumenti sabrani u ovoj knjizi već poznati onima koji prate katoličke medije i život Crkve u Hrvatskoj te djelovanje predsjednika Biskupske konferencije, do sada su ostali raspršeni, a ovdje ih nalazimo sabrane na jednome mjestu. Dio dokumenata čak nije do sada bio nigdje objavljen i nije bio preveden na hrvatski jezik te je bilo potrebno neke tekstove prevesti na hrvatski jezik za ovo izdanje. Ono tako postaje važan i mjerodavan povijesni izvor. Dokumenti i zapisi sabrani u pojedina poglavlja ove knjige donose veoma zanimljiv pregled razvoja događaja i rasprava o pojedinim pitanjima te daju uvid na koji se način došlo do određenih zaključaka i odluka unutar HBK.
U knjizi tako nalazimo veoma zanimljivo, informativno i „pitko“ štivo koje nas na dokumentiran način informira o devet tema vezanih uz život i djelovanje HBK i područja njezine osobite pastirske skrbi minulih godina. Svaka od tih tema i područja života i djelovanja HBK koja su po sudu autora knjige bila najvažnija dobili su po jedno poglavlje u knjizi.
Meni je pripala zadaća predstaviti vam prvo, osmo i deveto poglavlje.
Prvo poglavlje u knjizi nosi isti naslov kao i cijela knjiga: „Biskupska konferencija – kolegijalnost i zajedništvo s općom i partikularnim Crkvama“.
To se poglavlje bavi poviješću nastanka Biskupskih konferencija, od osnivanja Švicarske biskupske konferencije, kao prve osnovane 1863. godine, do motu proprija pape sv. Pavla VI. Ecclesiae sanctae 1966. godine, kojim je bilo naloženo osnivanje biskupskih konferencija, izrada statuta te je dodatno konkretizirano njihovo ekleziološko značenje i pravni okvir njihova djelovanja.
U knjizi su predstavljeni i poslijesaborski dokumenti, koji dodatno uređuju i usmjeravaju njihovo djelovanje u vidu suradnje među biskupima i u svjetlu sinodalnog stila života Crkve, te najvažnije odrednice Statuta HBK. Također su predstavljena i sva postojeća tijela te uredi HBK i istodobno su donesena i imena njihovih aktualnih članova i djelatnika. U tom poglavlju nalazimo i kratku povijest nastanka dviju biskupskih konferencija istoga naroda i jezika (HBK i BK BiH) te uvid u određene oblike i područja njihove zajedničke suradnje.
Ono donosi i pojedine odlomke iz priopćenja s plenarnih proljetnih i jesenskih zasjedanja HBK održanih kroz posljednjih 10 godina, od 44. do 64. plenarnog zasjedanja. Tako su ukratko predstavljeni djelovanje HBK i najvažnije teme kojima su se hrvatski biskupi bavili kroz posljednjih deset godina. Iz njih su vidljivi odnos Hrvatske biskupske konferencije prema državnim vlastima; prema ulasku Hrvatske u Europsku uniju; crkveno zauzimanju na području odgoja i kulture; prijepori između Hrvatske biskupske konferencije i državnih vlasti povezani s određenim društvenim pitanjima i strujanjima (kao što su rodna ideologija, zdravstveni odgoj kao školski predmet i njegov kurikul unutar školskog sustava, ratifikacija Istanbulske konvencije i sl.) te stavovi i odnos Hrvatske biskupske konferencije prema drugim aktualnim temama kojima se bavila kroz posljednjih 10 godina.
Osmo poglavlje ove knjige nosi naslov: „Poslušajmo vapaj malenih koji pravdu traže“. Nadbiskup Puljić drži da je ono jedno od dva najvažnija poglavlja u knjizi. To poglavlje iznosi stav hrvatskih biskupa prema bolnim slučajevima spolnog i svakog drugog zlostavljanja maloljetnika. Nastojanja hrvatskih biskupa usklađena su sa Zakonikom kanonskoga prava i novim dokumentima posljednjih papa te mjerodavnih vatikanskih dikasterija. Iz njega jasno proizlazi da HBK ide ukorak s Crkvom u Europi i u svijetu, koja se kao rijetko koja druga institucija hrabro i ponizno suočava s počinjenim zlodjelima svojih članova i čini sve da prevenira nova te da pomogne u zacjeljivanju dubokih osobnih rana i trauma žrtava koje su već pretrpjele takvu vrstu nasilja sa strane crkvenih službenika.
HBK je po svome predsjedniku i autoru ove knjige te po nadbiskupu Uziniću, koji je unutar HBK zadužen za to područje skrbi, sudjelovala i na više stručnih i znanstvenih crkvenih skupova, koji su se bavili prevencijom zlostavljanja i postupkom biskupa i crkvenih ustanova pri dojavi o možebitnom zlostavljanju maloljetnika i o kasnijem postupku. Nadbiskup Puljić u ovom poglavlju prenosi svoje izvješće članovima HBK sa susreta svih predsjednika biskupskih konferencija u svijetu, na kojemu je cjelovito sudjelovao i papa Franjo osobno, što je od 21. do 24. veljače 2019. održan u Vatikanu, pod naslovom „Zaštita maloljetnika u Crkvi“. Prvi dio toga njegovoga izvješća što ga nalazimo u knjizi su njegove veoma opsežne bilješke s toga trodnevnoga susreta o svakom pojedinom predavanju i o raspravama koje su se vodile u plenumu i u manjim skupinama.
Drugi dio izvješća donosi završni govor pape Franje kojega je sudionicima navedenoga četverodnevnoga skupa održao 24. veljače 2019. poslije završne svete mise u tzv. „Kraljevskoj dvorani“ Papinske palače u Vatikanu. Taj govor u hrvatskom prijevodu, koliko nam je poznato, nije do sada nigdje cjelovito objavljen, nego ga po prvi puta nalazimo objavljenog u ovoj knjizi. Nadbiskup Puljić taj Papin govor naziva „povijesnim“ i on je uistinu takav – povijesni. Papa je u tom govoru seksualno nasilje crkvenih ljudi nad maloljetnicima kontekstualizirao i smjestio ga u pošast rastućeg seksualnog zlostavljanja maloljetnika kroz povijest do danas. Iznio je postojeće podatke i čimbenike koji pridonose širenju toga zla te ambijente u kojima se ono najčešće događa.
Bez obzira što se to zlo puno više i češće događa u drugim ambijentima negoli u Crkvi, Papa je u tom svome govoru rekao da i mi kao Crkva „moramo s poniznošću i hrabrošću priznati da stojimo licem u lice s misterijem zla“ te da „Crkva sad postaje sve svjesnija potrebe ne samo da se disciplinskim mjerama i kanonskim procesima suzbiju najteži slučajevi zlostavljanja, nego da se i tom fenomenu odlučno pristupi unutar i izvan Crkve. Ona se osjeća pozvanom boriti se protiv toga zla koje pogađa u samo srce njezina poslanja da propovijeda Evanđelje malenima i štiti ih od gladnih vukova“. Počinitelje seksualnog nasilja u kleričkim redovima Papa je nazvao „sotoninim instrumentima“ te donio paket od osam crkvenih mjera u borbi protiv ovoga otajstva zla: zaštita djece i žrtava zlostavljanja, a ne institucija; neumoran hod putem istinskog pročišćavanja unutar Crkve; snaženje kriterija za selekciju i obuku kandidata za svećeništvo; pozornost u njihovu odgoju na digitalni svijet i na „najozbiljniji prekršaj“ koji se sastoji od stjecanja, posjedovanja ili distribucije pornografskih slika maloljetnika od strane klerika; jačanje i revizija smjernica biskupskih konferencija; praćenje zlostavljanih; borba protiv seksualnog turizma te pažnja i zaštita maloljetnika i djece pogođene ovom vrstom kriminala.
Papa u završnom dijelu toga govora kaže da Crkva, narod Božji i sam Bog – svi trpimo i svi se osjećamo osramoćeni i diskreditirani sramotom i ponašanjem neke naše subraće i svi trpimo zbog posljedice njihove nevjere. Zato se svi moramo uključiti i u liječenje te u prevenciju toga zla te nas sve poziva na bezrezervni angažman.
Deveto poglavlje knjige je izvješće s pohoda hrvatskih biskupa „Ad limina apostolorum“ od 12. do 17. studenog 2018. godine. Uvodni dio donosi kratko tumačenje termina „Ad limina apostolorum“ i predstavlja urede Svete Stolice te odnos između Svete Stolice i Države Vatikanskog Grada. U nastavku su izvješća o susretu biskupa s papom Franjom, tekst planirane pozdravne riječi HBK papi Franji te izvješća o euharistijskim slavljima u pojedinim bazilikama.
Završni osvrt
Iako nije riječ o službenom izdanju na kojemu bi radila ekipa stručnjaka i koje bi bilo mjerodavan izričaj zajedničkih stavova i mišljenja svih članova Hrvatske biskupske konferencije, nego je riječ o knjizi jednog člana HBK, koja je obojena njegovim izborom tema i dokumenata i u kojoj nailazimo na njegove osobne stavove, primjedbe, mišljenja i zapažanja (koja ne moraju odmah biti i službeni te jednoglasni stav čitave Hrvatske biskupske konferencije), knjiga ipak predstavlja pouzdan povijesni izvor s mnoštvom originalnih dokumenata, te i ono što je u njoj osobno ima svoju težinu jer počiva na autoritetu, izboru, mišljenju i stavovima predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. Tako i njegova osobna sjećanja, zabilježena na ovomu mjestu, nadilaze svoj individualni karakter, te postaju i sjećanja svih nas. Ono što je proživljavao nadbiskup Puljić kao predsjednik naše Biskupske konferencije ostavlja trag ne samo u njegovu osobnom životu, nego i u životu svih nas vjernika, svećenika i biskupa u Hrvatskoj. No, i nadbiskupova nadanja ostaju baština i luč za naše daljnje zajedničke korake.
Dragi Oče nadbiskupe, dragi predsjedniče, radosnim prihvaćanjem da, zajedno sa Zadarskom nadbiskupijom, HBK bude izdavač ove knjige Vas – svoga dugogodišnjeg i istaknutog člana te svoga vrijednog predsjednika kroz dva protekla petogodišnja mandata, na kraju Vaše službe predsjednika HBK, Hrvatska biskupska konferencija Vam želi ovim izdanjem od srca zahvaliti za svu Vašu ljudsku i biskupsku plemenitost i dobrotu te za sav Vaš samoprijegor, trud i požrtvovnost u služenju svima nama – članovima Biskupske konferencija, vijećima i tijelima HBK i njihovim članovima te čitavoj Crkvi u našem Hrvatskom narodu.
Mi, biskupi Hrvatske biskupske konferencije, s dubokom zahvalnošću za Vaš život i rad svjedočimo da ste Vi i u svojoj službi predsjednika HBK, moderirajući naša zasjedanja i rasprave, ne samo pokušavali, nego da ste doista i ostvarivali svoje biskupsko geslo koje ste prije 33 godine izabrali kao mladi novoimenovani dubrovački biskup: „U bitnome jedinstvo, u dvojbama sloboda, a u svemu ljubav“. Dragi predsjedniče, hvala Vam na tome.
Poštovani i dragi sudionici ovoga predstavljanja, vjerujem da ćete ovu knjigu sa zanimanjem te pomno čitati i komentirati. U njoj ćete naći veoma zanimljivo štivo. Vjerujem da ćete uz njega rasti i u razumijevanju te u iskrenoj ljubavi prema Crkvi.
Jednako sam tako uvjeren da će za ovom knjigom kao za rudnikom pouzdanih informacija rado i često posezati i novinari, političari, sociolozi i drugi ljubitelji istine te da ju u budućnosti neće zaobići nijedan povjesničar koji će htjeti istraživati djelovanje Hrvatske biskupske konferencije te život Crkve u Hrvatskoj na početku trećega tisućljeća. Vjerujem da će ova knjiga biti dragocjeno i pouzdano polazište za njihova daljnja istraživanja, za istraživanja arhiva i dokumenata u nastojanju oko sustavnog i objektivnog znanstvenog prikaza djelovanja i života HBK te u prosudbi njezina djelovanja i snalaženja kroz proteklih 10 godina.
