Dopustite mi, poštovani Načelniče Policijske uprave Zadarske, gospodine Antone Dražina, uputiti riječi pozdrava Vama, Vašim suradnicima i djelatnicima, kao nazočnim predstavnicima Grada i Županije i drugim predstavnicima kulturnih i javnih institucija. Uz riječi pozdrava upućujem i čestitke uz Dan hrvatske policije koji se slavi na blagdan sv. Mihovila.
Ove godine obilježava se i srebrni jubilej osnutka Vojnog ordinarijata u RH, a to je učinio sveti Ivan Pavao II., svojom okružnicom („Qui successimus“ -Pošto naslijedismo), 25. travnja 1997. Tim povodom bit će upriličeno u nedjelju, 2. listopada 2022., hodočašće u Mariju Bistricu hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja, koje organizira Ministarstvo branitelja u suradnji s Vojnim ordinarijatom u RH.
A ono je izraz zahvalnosti našoj Gospi za sve što je činila pred brojnim izazovima kroz minula stoljeća, a posebice u danima nedavnog Domovinskog rata kad smo proživljavala pravu Kalvariju. Vjerujući u njezin moćni zagovor nismo se predavali, niti gubili nadu. Okupljali smo se u crkvama i u skloništima, vapili smo i molili, vjerovali i nadali se. Vjerovali smo u mir i pravdu. Vjerovali smo Gospodinu koji obećava „mir narodu svome“. S krunicom u ruci i oko vrata borili smo se protiv zla, mržnje i uništavanja. Biskupi i svećenici, redovnice i redovnici, umjetnici i pjesnici, vojska i policija, političari i kulturni djelatnici. Svatko je htio dati svoj osobni obol miru, slobodi i pravdi. I othrvao se narod, Bogu hvala, upravo zahvaljujući vjeri u Boga i u vlastite snage. Uz Marijinu pomoć, u znaku krunice, mi smo prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu.
Dok razmišljam o vašoj službi, poštovani članovi policije, koje pučki nazivamo „čuvarima reda“, pitam se zašto je društvu potrebna institucija koja će čuvati red i poredak? Govoreći o čovjeku i njegovoj sudbini jedan je spisatelj napisao kako su pred svakim čovjekom tri osnovna zadatka: On je, naime, u svijetu za to da „prirodu uredi“, da njegovi odnosi s drugima budu „uljudni obredi“, te da se „Stvoritelju podredi“.
Nažalost, iz naše svakodnevice vidimo kako to idealno stanje ne odgovara životnoj realnosti. Doživljavamo, naime, da čovjek često ne uređuje prirodu, već je razara i uništava. A njegovi odnosi s drugima rijetko su uljudnoga duha i značenja, već su obilježeni agresijom i neuljudnim ponašanjem. Treća pak njegova dimenzija prema Stvoritelju ne samo da je zaboravljena, već je česta ispunjena iracionalnom borbom protiv Boga i njegovih zakona upisanih u narav čovjeka.
Zašto je to tako? Zašto je čovjeka lakše pokvariti, nego odgojiti da bude odgovoran član društva? Njegova savjest trebala bi bdjeti nad našim odlukama i točno ocijeniti što je dobro, a što zlo. A ona je tako često „slijepa, pospana i mrtva“. Zašto je to tako ? Zašto je čovjek rođen da bude sebičan i sklon zlim nagnućima? Zašto ga je lakše pokvariti, nego odgojiti da bude uistinu dobar? Svi zavodnici svijeta imali su tako puno uspjeha . Zašto je lakše rušiti, nego graditi ?!
Odgovore na ta pitanja nalazimo na prvim stranicama Svetog Pisma, u opisu pada prvog čovjeka, u Istočnom grijehu. Tada su bile ranjene ljudske moći razuma, srca i savjesti. Po razumu je čovjek dobio sposobnost spoznati i slijediti istinu, ali nakon Istočnog grijeha čovjek često podliježe zabludama i zavođenjima. Njegovo srce trebalo bi biti dobro i plemenito srce koji voli ljude, poštuje ih i cijeni. A vidimo i često doživljavamo kako to srce može biti ispunjeno mržnjom do iskorjenjenja; do „istrage vaše ili naše kako je pisao jedan srpski političar“. Tako ranjenom čovjeku Bog je poslao pomoć. Odredio je i odabrao već u praskozorje ženu koja će roditi njegovoga Sina Isusa Krista koji je došao da nas otkupi i spasi i pomogne nam liječiti naše ranjene sposobnosti uma i srca.
Dok vam čestitam Dan hrvatske policije uz blagdan sv. Mihovila, kao i srebrni jubilej osnutka Vojnog ordinarijata u RH (25. travnja 1997.), poželio bih da u svom radu za opće dobro društva pomažete svakom čovjeku da u skladu prirodnim zakonima i izglasanim društvenim propisima i normama uspješno „prirodu uredi“, da njegovi odnosi s drugima budu sve više fini i „uljudni obredi“.
A vama, koji kako rekoh vršite časnu službu čuvara ljudi, reda i sigurnosti neka pomogne u odgovornoj službi vaš nebeski zaštitnik sv. Mihovil arkanđeo, kojem se možete obraćati za smjerno služenje općem dobru u našem društvu. Za njega je na zidinama Krešimirova grada nepoznati klesar upisao u kamenu ispovijed Mihovilovoga predanja: „Mene ne štite ni visoke zidine, ni more koje me okružuje. Mene u svakom času čini sigurnim ruka moga Gospodara čiju sliku vidiš uklesanu na ovom kamenu“. Neka vas on štiti i blagoslivlje.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 27. rujna 2022.