Zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misno slavlje za blagoslovljen početak nove školske godine u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 14. rujna.
U misi su sudjelovali učenici tri zadarske katoličke škole: Katoličke osnovne škole Ivo Mašina, Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar koja je ove godine prvi put upisala i jedan razred općeg gimnazijskog usmjerenja te Osnovne glazbene škole sv. Benedikta, njihovi učitelji i ravnatelji: don Roland Jelić, don Ante Sorić i Igor Cecić.
Budući da je toga dana bio blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, nadbiskup Puljić istaknuo je da je „križ znak našeg spasenja, poštovanja, nečega najljepšega i najboljega“ što je Krist preuzeo na sebe i otkupio čovjeka.
„U križu su utjelovljene dvije zapovijedi u koje je Bog sažeo svih deset. Uspravna greda potiče nas da gledamo prema nebu, prema gore. Ljubi Boga nad svime. Njemu se klanjaj, poštuj ga, voli, vjeruj u njega. Druga, poprečna greda je jednaka toj, kaže Isus, a to je, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O te dvije zapovijedi vise sav Zakon i proroci. To je otkriće, ako spoznamo to otkriće našeg spasenja i naše budućnosti“ istaknuo je mons. Puljić.
Nadbiskup je podsjetio da Crkva slavi Uzvišenje sv. Križa vezano uz povijesni događaj spašavanja i vraćanja relikvije Svetog križa u Jeruzalem. Car Heraklije (610.-641.) čudesno je pobijedio perzijskog kralja koji je bio otuđio svete relikvije Isusovog križa iz Jeruzalema. Kao uvjet za postizanje mira, Heraklije je tražio da se dragocjena relikvija donese u Jeruzalem.
Nadbiskup je rekao da je kršćanima križ svetinja, a činiti znak križa izraz je želje da „naša djela budu u ime Oca koji nas je stvorio, u ime Sina koji nas je svojim križem otkupio i u ime Duha Svetoga kojeg nam je Gospodin poslao da bude s nama do svršetka svijeta“.
„Kad je Isus odlazio s ovog svijeta, imao je s apostolima Posljednju večeru kada im je obećao ostati s njima. Darovao je sebe kao našu hranu i popudbinu. Isus je trajno nazočan među nama u euharistiji kojom se hranimo, koju slavimo i po kojoj se spašavamo“ rekao je mons. Puljić, dodavši da zato i novu školsku godinu započinju slavljem euharistije moleći da sve prati Božji blagoslov.
Nadbiskup je potaknuo mlade da upoznaju svoga vršnjaka Carla Acutisa (1991.-2006.), koji je umro od leukemije u petnaestoj godini života.
„Živio je za euharistiju. On je još kao dijete i tinejdžer pokazao osobitu ljubav prema euharistiji. Volio je računala, koristio društvene mreže, uživao u filmovima i stripovima. No, nešto osobito doživio je na svojoj Prvoj pričesti pa su svi primjećivali da je mali Karlo zaljubljenik Euharistije. Nakon pričesti rado je ostajao ispred tabernakula u molitvi i sabranosti“ rekao je mons. Puljić.
Koliko je Acutis poštovao euharistiju, a „neobično je za tinejdžera da tako razmišlja“, rekao je nadbiskup, potvrđuje i Carlova bilješka iz dnevnika: „Primanjem euharistije sličniji smo Isusu i već na Zemlji imamo predokus neba”.
Taj uzoran mladi vjernik „prihvatio je vlastitu bolest i smrt kao dio životnog puta i sazrijevanja“, a bolest i patnju prinio je za Papu i Crkvu, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da to pokazuje „koliko mu je značila Crkva, znao je koliko Crkva znači svijetu“.
Nadbiskup je rekao da se i naslovnik zadarske katoličke osnovne škole, Ivo Mašina „nije plašio trpjeti za Krista, Crkvu i svoj narod. Sve je podnio za vjeru i mučenički umro u Novoj Gradiški“.
Tragom poticaja biskupe Europe da se na blagdan Uzvišenja Svetoga križa moli za mir u Ukrajini, nadbiskup je potaknuo da se „priključimo tom molitvenom vapaju. I mi smo proživjeli strašnu ratnu kalvariju, i naša nedavna prošlost bila je obilježena teškoćama i križevima svake vrste“ rekao je mons. Puljić, moleći zaštitu Kristovog križa i nebeski zagovor Isusa „koji je tijekom muke osjetio strašnu dramu borbe dobra i zla“.
Uz nadbiskupovu želju da Bog „blagoslovi učenike, roditelje, ravnatelje, učitelje i osoblje koji su tu radi djece, da mogu rasti i napredovati“ te da učenici otkriju smisao euharistije i križa, na kraju mise pjevan je zaziv Duhu Svetome.
U misi je suslavio i o. Bogdan Leiza, svećenik iz Ukrajine. Zahvalio je Crkvi u Hrvatskoj na pomoći koju pruža Ukrajini i izrazio bol što brojna djeca u Ukrajini ove godine nisu imala sretan i miran početak nove školske godine, a brojni i nisu krenuli u školu jer su mnoge ukrajinske škole razorene u ratu.
Katoličku osnovnu školu Ivo Mašina u Zadru pohađa 225 učenika u 9 razrednih odjeljenja od 1. do 6. razreda. To su dva prva i dva druga razreda, jedan treći i jedan četvrti razred, dva peta i jedan šesti razred.
Generacija koja je upisala prvi razred 2018., što je bila prva godina početka rada Katoličke osnovne škole u Zadru, ove godine su petaši.
„Još uvijek imamo liste čekanja. Svaki dan primamo pozive roditelja koji pitaju je li se netko ispisao, mogu li upisati dijete u našu školu. Pitaju hoće li biti povećan kapacitet, interes za školu je zaista velik. Škola pokazuje pozitivne pomake i u obiteljskom životu. Djeca roditeljima donose iz škole pozitivne stvari koje nauče u školi. U odgoju djece roditelji to polako prihvaćaju. U školi molimo svaki dan prije obroka. Jedan tata mi je rekao: ‘Mi se kući nikad prije nismo pomolili za vrijeme ručka, u tjednu i ne stignemo biti zajedno za stolom, osim nedjeljom. Prvo što smo naučili od našeg djeteta iz vaše škole je: ‘Tata, mama, moramo se pomoliti, mi tako radimo i u školi’. Tako je molitva postala sastavni dio obiteljskog života, to su u obitelji donijela djeca iz škole“ rekao je don Roland Jelić, ravnatelj Katoličke osnovne škole u kojoj je zaposleno 48 djelatnika.
„Ponosan sam na djecu koja se trude kreativno izražavati, raditi, sudjelovati i na djelatnike koji se trude i mimo radnog vremena, i kući rade, ostaju dodatno kako bi izrađivali kreativne stvari za djecu. U školi su mnoge izvannastavne aktivnosti, djeca sudjeluju u humanitarnim akcijama“ rekao je ravnatelj Jelić.
Ružica Anušić, vjeroučiteljica u Katoličkoj osnovnoj školi Ivo Mašina, rekla je da izgrađuju zajedništvo učenika i djelatnika. „Da škola ne bude mjesto gdje idu samo učiti i raditi, nego da bude mjesto gdje rastu kao sinovi i kćeri Božje. Tu svijest želim im prenijeti na satovima vjeronauka, da mogu biti slobodni, izraziti se, razviti svoje sposobnosti. Naš rad utječe na djecu da mogu prenijeti ljubav, radost i zajedništvo i u svoje obitelji“ poručila je Anušić, rekavši da se u katoličkoj školi mogu još više naglasiti katolički odgoj i evanđeoske vrijednosti u odnosu na druge škole.
Ines Grbić
