Susret zadarskog svećenstva i redovnica, kojim je obilježen 50. Svećenički dan Zadarske nadbiskupije i 51. Dan redovnica Zadarske nadbiskupije, održan je u srijedu 15. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru. U zajedništvu sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je molitvu Srednjeg časa i uputio pastirsku riječ u zahvalnosti za bl. Ivana Pavla II., primjera uzornog življenja posvećenog života. „Zahvaljujemo Bogu za dar Karola Wojtyle i zahvaljujemo Ivanu Pavlu II. za sve što je rekao i učinio za nas i čovječanstvo“ rekao je nadbiskup podsjetivši na papine riječi Hrvatima: „Vaša ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve sposobnosti izgrađivati društvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima, koje poštuje svetost života i veliki Božji naum o obitelji, promičući duh zajedništva i suodgovornosti. Molim Boga neka plemenitom hrvatskom puku udijeli mir, slogu i ustrajnost u zalaganju za opće dobro“. Nadbiskup je podsjetio i na riječi postulatora Wojtiline kauze, mons. Slawomira Odera koji je svjedočanstva pristigla u postulaturu sa svih strana svijeta sažeo u rečenicu: ‘Bio je bliski i voljeni Papa, koji je ušao u naše domove kao najuži član naše obitelji’. Mons. Puljić je istaknuo da je izbor Karola Wojtyle za papu povijesni događaj jer je prvi put nakon četiri stoljeća na Petrovu stolicu došao netko tko nije iz Italije, i to iz slavenskog svijeta, ‘iza željezne zavjese’. „Teško je bilo predvidjeti što će za Crkvu i čovječanstvo značiti taj događaj. No, činjenica je kako Wojtyla svijetu nije dao mira. Stalno je bio u pokretu i među ljudima. Zato su ga nazivali novim Mojsijem koji želi ljudima našeg doba otkriti ‘obećanu zemlju’. Čvrsti i hrabri papa izašao je na ulice i uputio se svijetom. Doslovno je shvatio Kristovu zapovijed ‘Idi i učvršćuj braću svoju’. Njegov je mač uperen protiv idola našeg vremena, protiv svijeta koji bježi od Boga, a on se osjeća glasnikom velikog Kralja“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši Wojtiline riječi s početka njegova pontifikata, kako želi svima doći i sve posjetiti: mjesta gdje se mole i ljude koji mole; beduine u pustinji, karmelićane i cistercite u samostanima; bolesnike u krevetima i radnike u tvornicama: ‘Htio bih vidjeti sve koji su poniženi i obespravljeni. Htio bih zaviriti i iza kućnih pragova vaših domova. Posvuda bih htio doći’. „Zato su njegova putovanja bila ispunjena bogatim programima i susretima. A misionarska tjeskoba i briga za spasenjem ljudi bila je vrlo naglašena. Bio je veliki promicatelj mira, dijaloga, ekumenizma i međureligijskih susreta. No, to ga nije priječilo ponavljati kako nema drugog imena u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista. Djelovao je vrlo ponizno i skromno, ali i kao prorok koji se nije plašio pozvati na odgovornost i osuditi nepravde koje se događaju u svijetu. Bio je čovjek duboke osobne molitve i pobožnosti ali i osoba velikih nastupa i masovnih okupljanja. Svi su mu se radovali i svi su ga željeli vidjeti i čuti“ rekao je nadbiskup Puljić zahvalivši Bogu što nam je dao tog vjerodostojnog svjedoka koji nas je učio kako bez kompleksa i bez straha živjeti i braniti kršćanske vrijednosti. „On nas je učio kako hrabro i dosljedno svjedočiti vjeru i živjeti blaženstva u svakodnevnom iskustvu. Bio je pun života jer je bio ispunjen onime koji se predstavio kao Put, Istina i Život. Uvijek je bio otvoren njegovoj milosti i darovima Duha Svetog. Putovao je po cijelom svijetu te svojim pogledom obuhvaćao cijelo čovječanstvo. A posebnu pozornost pokazivao je prema Europi. Njoj je posvetio više od tisuću govora, pisama i propovijedi“ rekao je mons. Puljić. Po Wojtilinoj želji održane su i dvije Biskupske sinode za Europu, metaforom o dva plućna krila mislio je na Istok i Zapad za čiju se pomirbu i jedinstvo zauzimao još kao biskup u Poljskoj. Nadbiskup je podsjetio i na riječi predsjednika Europskog parlamenta Jerzy Buzeka da su, zahvaljujući papi Wojtyłi, kršćani raznih vjeroispovijesti i ljudi dobre volje postali svjesniji poštivanja dostojanstva ljudske osobe. Buzek je istaknuo i da je Wojtyla doprinio padu željezne zavjese i povijesnom procesu ujedinjenja Europe. „Bio je pravi graditelj mostova među ljudima, pontifeks. Takvo što na početku pontifikata Ivana Pavla II. 1978. g. bilo je nezamislivo. Preko 26 godina nosio je u tisuće gradova i stotine država poruku kršćanske nade da su okovi smrti razbijeni smrću i uskrsnućem Krista. Uvijek oslonjen na zagovor i pomoć ‘Majke moga Učitelja’, Marije, kojoj je sve predao u ruke“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić