1. Danas se diljem svijeta čine procesije s Presvetim. pa Tijelovo izgleda pravo svjetsko slavlje. Iz katedrala, crkava i kapela izlaze kolone vjernika, koji pjesmom i molitvom izražavaju svoju vjeru i zahvalnost. Prvopričesnici obučeni u bijelo prosipaju mirisavo cvijeće po gradskim ulicama i trgovima koji postaju prostor pobožnosti i klanjanja. U središtu svega mala je hostija pred kojom padaju na koljena učeni i neuki, bogati i siromašni, zdravi i bolesni. Ovo je dan koji je sjedinio sve u jednoj misli, poklonu i ljubavi, a to pokazuje da ljudi mogu biti blizu jedni drugima samo kad su blizu svome Bogu! Stoga je Krist poželio do konca svijeta „ostati sa svojima, te biti naša poputbina i snaga. Zbog toga je na Posljednjoj večerirekao svojim učenicima: Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je tijelo moje. I zapovjedio im neka to čine njemu na spomen. Toga se sjećamo uz ovu veliku svetkovinu Tjelova.
Ovo je dan javne zahvalnosti i klicanja Isusu koji prebiva među nama.Ovo je svetkovinu u čast Kristu u kojem živimo, mičemo se i jesmo! On po Euharistiji nastavlja liječiti bolesne, hraniti gladne, tješiti žalosne, obraćati grešnike i praštati grijehe. „Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim; ostanite u mojoj ljubavi“ (Iv 15, 9). To je, eto, sadržaj današnjega slavlja i smisao otajstva današnjega blagdana! Pred tim velikim otajstvom bacio se na koljena i sv. Toma Akvinski, pa spjevao divnu poklonstvenu pjesmu „Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš“. To je pjev učenjaka i sveca koji se trudio dokučiti srcem i razumom to veliko otajstvo pa moliti žarko: „Isuse, kog sad mi krije veo taj, žarku želju, molim, Ti mi uslišaj. Daj da otkrito Ti lice ugledam. I u slavi s Tobom blažen uživam!
2. Draga braćo i sestre! Družimo se s Isusom kako bi rasla naša svijest i odgovornost koju nam je Bog povjerio po krštenju. Hranimo se svetim Tijelom njegovim kako bismo mogli svjedočiti da je on jedini otkupitelj čovjeka, koji ima odgovore i na naša brojna pitanja. Već dvije tisuće godina Crkva to sa zahvalnošću čini, jer zna da je „misno slavlje središte kršćanskoga života“. Neposredno pred dramu suočenja sa snagama zla i smrti, Isus nam ostavlja simbole vjernosti i ljubavi. To nam je najdraža i najdragocjenija uspomena. Ona je spomen čin koji najavljuje novo doba i novo vrijeme, „novo nebo i novu zemlju“. Božanska je to pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. I to je ono što večeras zahvalno slavimo, ispovijedamo i radosno spominjemo.
Euharistijski Krist nije neki simbol ili slika, već živi Bog među nama. Mesija i Spasitelj koji nas svojim Tijelom liječi i hrani za život vječni. „Tko jede od ovoga kruha živjet će uvijeke“ (Iv 6, 51). Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je takva neprolazna hrana. Prolazi, naime, svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. Vjerujući kako je svaka misna pretvorba predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj njegovog konačnog dolaska jednoga dana, mi na kraju svake pretvorbe molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo. Dođi Gospodine Isuse! Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 16. 06. 2022.