Poštovani očevi i majke, drage obitelji!
Ovim večerašnjim susretom u „Godini obitelji“, koja završava međunarodnim susretom u Rimu koncem ovoga mjeseca, a na tom susretu sudjelovat će i predstavnici iz naše zemlje na čelu predsjednikom Vijeća za život i obitelj mons. Uzinićem, želimo zahvaliti Isusu Kristu što je svojim utjelovljenjem i rođenjem u obitelji posvetio sve obitelji. Ovim slavljem želimo posvijestiti važnost obitelji. Jer, ona je put Crkve i naroda. Normalno je da dijete ima oca i majku u čijoj ljubavi naklonosti raste, osjeća se sigurnim i zaštićenim, te napreduje u krjeposti i milosti pred Bogom i pred ljudima. Obitelj ostaje obzorje preko kojeg se „umrežavaju“ njegove veze i odnosi s drugim ljudima i drugim obiteljima. U tom vidu ovo naše druženje je zahvala Bogu na daru naših roditelja. Ono je ujedno i javna aklamacija Bogu darovatelju života, koji je zamislio i ostvario svoj plan kad je stvorio prve ljude kao muško i žensko, Adama i Evu, te im u srce usadio zakone života i ljubavi, kako je to zorno opisano na prvim stranicama Biblije.
A onda „kad je nadošla punina vremena“ Otac nebeski šalje svoga Sina, Isusa Krista, da se rođenjem u obitelji „sjedini sa svakim čovjekom“ (GS 22) i svakom obitelji. Znamo da je radio ljudskim rukama, ljubio ljudskim srcem, a rođenjem od Djevice Marije „postao uistinu jedan od nas, nama u svemu sličan osim u grijehu“ (GS 22). Veliki dio svoga života proveo je u obitelji, u nazaretskoj skrovitosti, gdje je poslušan Josipu i Mariji rastao, jačao se i napunjao mudrošću i milošću Božjom koja je bila u njemu“ (Lk 2, 40). To je razlog zašto Crkva drži jednom od svojih glavnih zadaća i ciljeva propovijedati o važnosti i značenju obitelji.
Okupili smo se na Smiljevcu moliti i razmišljati sa zahvalnošću da smo članovi konkretne obitelji u kojoj nas je Svemogući pozvao na život. No, mi smo postali članovima jedne veće i brojnije obitelji kad smo po krštenju urasli u mistično Tijelo Kristovo, a to je Crkva koja se utjelovljuje i prepoznaje u obitelji, u župi i biskupiji. A biskup mjesne crkve otac je velike dijecezanske obitelji koju on snagom ovlasti i poslanja prenosi na svoju suradnike, župnike. Stoga je prikladno da u nama svima raste duh sinovske zahvalnosti za dar obitelji i za pripadnost Crkvi preko koje primamo velike milosti i darove.
Poštovani očevi i majke, drage obitelji, sjetite se večeras onog blagoslova koji ste dobili na vjenčanju kad je svećenik za vas ovako molio: „Bože, koji si uzvišenim otajstvom posvetio bračnu vezu, pogledaj milostivo na ove svoje sluge koji združeni u bračnu zajednicu ištu zaštitu tvoga blagoslova; neka ljubavlju tvojom razlivenom u srcima njihovim ostanu vjerni u bračnom savezu. Neka budu roditelji prokušanih vrlina i neka oboje vide sinove sinova svojih, te dostigavši željenu starost, stignu u život blaženih u nebesko kraljevstvo“. Divna formulacija blagoslova kojeg svećenik dijeli u prigodi vjenčanja, nije darovan jednom zauvijek. Tu zaštitu i blagoslov valja svakog dana moliti i isprositi.
Ovim susretom htio bih vam zahvaliti za vaše vjerničko obiteljsko svjedočanstvo i potaknuti vas da budete svjesni velikog Božjeg milosnog zagrljaja kojeg ste baštinili sakramentom svete ženidbe. Pozivam vas da se ne umarate unositi obiteljsku svježinu i polet u župne zajednice, a u svom okruženju promičete poštivanje života i svih društvenih vrlina koje se rađaju i rastu u obitelji. Time ćete najbolje pridonijeti sveopćoj obnovi i Crkve i društva koja nam je toliko potrebna. Obitelj je, konačno, u središtu velike borbe između dobra i zla, između života i smrti, između ljubavi i onoga što je ljubavi protivno, posebice pred objektivnom „zavjerom protiv života u koju su uključene i međunarodne ustanove“ kako je pisao veliki Ivan Pavao II. (EŽ 17).
Stoga, ako uspijemo ostvariti naše ninsko geslo prema kojem „hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom Misu slavi“, naše bi obitelji mogle postati mjestom prenošenja vjere na nova pokoljenja. A obiteljski poziv i poslanje ostvaruje se kroz četverostruku zadaću iskonskog Božjeg nauma koji je zapisan na prvim stranicama Biblije. Prva je zadaća obiteljistvaranje zajednice osoba. Obitelj, naime, nije „klub, udruga ili civilno društvo, već „intimna zajednica osoba“ (GS 48) gdje je ljubav njezino nutarnje počelo i snaga za koju je sveti Pavao pisao da je „velikodušna i dobrostiva, ne zavidi i ne traži svoje.. sve pokriva i svemu se nada (1 Kor 13, 4 -7). Druga je temeljna zadaća služenje životu preko rađanja i odgoja djece. (FC 28-35). Uz ove dvije zadaće upisane u narav obitelji, imamo i dvije društvene zadaće kroz sudjelovanje obitelji u društvenom životu i u poslanju Crkve. Stoga se veli da je obitelj „životna stanica društva“ (AA 11) i „prva škola društvenih vrlina“. No, obitelj je pozvana biti i „u službu izgradnje kraljevstva Božjega“. Stoga je obitelj „Crkva u malom“ ili „kućna crkva“ (FC 49) koja majčinskom brigom naviješta i svjedoči istinu o ljudskom dostojanstvu i o nepovrjedivosti ljudskoga života; od začetka do naravnog svršetka. I poziva sve ljude dobre volje neka se zauzimaju za njegovo dobro na svim područjima: kako na osobnom i društvenom, tako i na zakonodavnom, socijalnom i zdravstvenom. I to svim sredstvima što nam ih na raspolaganje stavlja zauzeta ljubav.
Dragi očevi i majke, drage obitelji!
Neka vas sveta Marija i sveti Josip prate svojom zaštitom i svojim moćnim zagovorom. A pratit će vas naklonost i molitva naših svećenika, redovnika i redovnica naše zadarske nadbiskupije. I posebice blagoslov i molitva vaših nadbiskupa Milana i Želimira. Ti si, Gospodine Isuse, postao čovjekom i upoznao ljudske brige i radosti, očekivanja, nade, tjeskobe i žalosti. Blagoslovi, molimo te, sve naše obitelji i pomozi očevima i majkama biti vjerni u ljubavi, postojani u molitvi, gorljivi u apostolatu i djelima dobrotvornosti. A njihovoj djeci daruj duha zahvalnosti prema svojim roditeljima. Neka naše obitelji uživaju obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, sloge i mira ovdje na zemlji, a u nebu vječno spasenje. Amen.
Mons. Želimir Puljić
nadbiskup zadarski