1. Velik Petak podsjeća nas na najbezumnije ljudsko djelo koje se dogodilo oko tri sata poslije podne. Malu uzvisicu blizu Jeruzalema koju nazvaše Golgotom oblila je tog poslijepodneva krv Isusa Krista, nevinoga Božjeg Jaganjca. Pred svjetinom koja je kao pomahnitala tražila njegovu smrt, Pilat je popustio i oprao svoje ruke. Židovi su se radovali jer su ostvarili svoj cilj. No, priroda se zastidjela, zatreslo se kamenje plače, a hramska zavjesa popucale. A Božansko Srce Isusovo razdire se od bola, jer njegov narod ga muči i pomahnitalo viče: „raspni ga, raspni!“ „Puče moj, što učini Tebi, ili u čemu ožalostih tebe, odgovori meni“.
U potresnom izviješću iz Ivanovog evanđelja pred našim očima redaju predstavnici različitih zvanja i staleža: mogućnici, suci, svećenici, vođe stranaka, bogataši, intelektualci, dvorani, građani, vojska, narod, sluge, služavke, muškarci i žene, pojedinci i društvo. Glavni je junak ove potresne drame u tom procesu Isus Krist, Sin Božji, jedini spasitelj i otkupitelj svijeta. Drama koja doista uznemiruje ljudsko srce, započinje u vrtu. Ivan nas time podsjeća na edenski vrt i izgubljeni raj gdje su naši praroditelji Adam i Eva sve proigrali. Večerašnje izvješće o Isusovoj muci započinje također u vrtu. No, u tom „novom vrtu“ novi Adam sve popravlja. „Bože, ti si divno sazdao ljudsko dostojanstvo i još divnije ga obnovio“ moli Crkva u jednoj zbornoj molitvi.
2. Upada u uoči kako je početak Isusove muke obilježen s dva znakovita događaja: Na jednoj strani „glavari svećenički i pismoznanci“ Jeruzalema, ondašnji kreatori dnevne politike i svjetskih događaja „traže načina kako Isusa uhvatiti na prijevaru“. Na drugoj strani u Betaniji, malom mjestu u provinciji, dok Isus sjedi u kući Šimuna Gubavca, dolazi „neka žena“ s alabastrenom posudom nardove pomasti i polijeva je po Isusovoj glavi. Krema društva u metropoli sprema smrt za Nevinoga, a u provinciji bezimena žena pomazuje Isusa za njegov ukop.
U toj „bezimenoj ženi“ počašćene su sve one vrijedne žene, majke, supruge i domaćice koje su snagom ženskog instinkta osjetile nepravdu koja je nad Isusom učinjena: Od Pilatove supruge koja je nešto sanjala pa mužu govorila „neka se okani toga pravednika, do onih pobožnih žena koje su ga pratile i oplakivale na trnovitom putu do Kalvarije: Marija Magdalena, Marija majka Jakova mlađega, Saloma i Marija Isusova majka. One su izbliza promatrale kamo položiše Isusovo tijelo, a jedna od njih, Marija Magdalena, bit će prva vjesnica i svjedok Isusovog uskrsnuća.
3. Želimo se večeras pridružiti ovim pobožnim ženama i pratiti Isusa na njegovom trnovitom putu. Znamo kako križ i trpljenje nije bila glavna nakana Isusovom dolasku na svijet. Njegova je namjera bila spasenje, uskrsnuće i život vječni. Ali, nema drugog puta koji bi u nebo vodio, osim onoga preko Maslinske Gore, Golgote i Kalvarije. Do velikih stvari u životu dolazi se samo preko tih strmina. „Per aspera ad astra“, zapisali su stari Latini. „Preko trnja do zvijezda“. S križem dolazi blagoslov, jer, križ je naš lijek, snaga i utjeha. „Častimo te, križu sveti na kom umrije Isus naš. Ust’ma srcem častimo te, sveti križu Isusov“.
Naše sudjelovanje u dirljivim obredima Velikoga Petka i mimohod ulicama Grada izraz je naše vjere, molitve, nade i počasti svetom drvu križa na kojem Isus umrije. Stoga ćemo i večeras usrdno moliti: Ne daj, Isuse, da neizmjerna vrijednost tvoje svete krvi bude za nas izgubljena. Udijeli nam svoju milost i uvedi nas poslije ovoga života u vječnu radost. „Vrelo milja, slatka mati, bol mi gorku osjećati. Daj da s tobom procvilim. Daj mi s tobom suze livat. Raspetoga oplakivat. Dokle dis’o budem ja“. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 15. 04. 2022.