Sin Božji – Životvorac ide u zagrljaj smrti
1. Cvjetnica nas svake godine podsjeća na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem kad su mu djeca i narod kliktali: „Hosana, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje“.
Ovom nedjeljom ulazimo u tjedan muke Gospodina našega Isusa Krista kako su je slikovito opisali prorok Izaija i 22. psalam, a teološki razradili apostol Pavao i evanđelist Luka. Izaija, sedam i po stoljeća prije Isusove muke i smrti opisuje kako su „Mesijina leđa bila izbrazdana bičevima, kao oranica plugovima. A lice, ta ljepota nad ljepotama, neljudski iznakaženo i popljuvano“.
Psalmist još konkretnije i slikovitije veli da su mu „proboli i ruke i noge, te sve njegove kosti prebrojati mogu, a haljine mu razdijelili i za odjeću njegovu bacili kocku“. I zaključuje kako je „teško bilo u njemu prepoznati lice Božje“. U sličnom stilu slušali smo i apostola Pavla, zaljubljenika Krista raspetoga, kako lapidarno, kratko, jezgrovito i jasno veli da je „Krist, trajni lik Božji, uzeo lik sluge, ponizio samoga sebe, te bio i ostao poslušan do smrti, smrti na križu“. Sin Božji, dakle, dolazi s neba na zemlju, iz krila Oca Životvorca u zagrljaj smrti!
Strašno je to i neshvatljivo otajstvo najdubljeg poniženja. Ali, nastavlja Pavao, to je razlog što ga „Bog uzvisi i dade mu ime nad svakim imenom“. I nema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti osim imena Isusa Krista.
I dok razmišljamo o Mesiji koji pati i umire, danas gledamo i silno mnoštvo onih koji pođoše za Mesijom. Gledamo mučenike, velikane i heroje povijesti koji su cijenili slobodu duha i nisu se strašili okova kako ne bi bilo okovano Evanđelje. Divimo se, i Bogu zahvaljujemo za njihovo neustrašivo svjedočanstvo. Mislimo i na silno mnoštvo neznatnih i nezapaženih svjedoka u školama, bolnicama, trgovinama i tvornicama kojima su se kao i Isusu mnogi „podrugivali, razvlačili usne i mahali glavom“ jer su vjerovali, molili se, djecu kršćanski odgajali i na svete sakramente dolazili.
2. Tijekom obreda svetog Tjedna imamo prigodu razmišljati o detaljima Isusova procesa i osjetiti osobitu Kristovu ljubav i naklonost prema svima koji su skrušeni, prezreni i otpisani. U tom vidu htio bih skrenuti našu pozornost na milosni susret Isusa i njegovog susjeda s desne strane. Razapet između neba i zemlje, fizički shrvan on otvara vrata raja i osvaja jednu dušu. Naime, njegov supatnik i supatnik na Golgoti, desni razbojnik Dizma ide s njime u nebo jer ga je zamolio neka ga se sjeti u svom kraljevstvu.
Ovaj primjer spašenog razbojnika pokazuje nam koliko je Isusu stalo do spasenja ljudi. I pri tom ne gleda na bezakonja naša, već na srce raskajano i ponizno, koje neće prezreti. Ima jedna pripovijetka o tomu kako se naš Gospodin ukazao sv. Jeronimu na svoj rođendan pa ga upitao: „Jeronime, što ćeš mi danas darovati?“ Jeronim čovjek knjige i prouke Svetog Pisma odgovara ko snokta: „Svoje knjige, Učitelju“. To je njemu bilo najvrjednije.
No, Gospodin mu odvrati kako mu to nije dosta. „Pa, što onda želiš kao dar, dragi Isuse?”, upita Jeronim i doda, „možda moj život pokore i odricanja? Jer, što mi još preostaje što bih Ti mogao darovati?“ A Gospodin mu odvrati: „Jeronime, daruj mi svoje grijehe“. Vrlo poučno i poticajno i za nas u ovoj svetoj jubilarnoj godini milosrđa.
3. Što ćeš ti, brate i sestro, darovati Isusu za Uskrs ovoga proljeća? Što ćeš ga zamoliti ovih dana Velikoga i svetoga Tjedna i što ćeš od njega tražiti? Hoćeš li se odvažiti i poći mu ususret, pa u sakramentu svete ispovijedi ponuditi mu grijehe svoje kao svoj osobiti dar koji se Isusu posebice sviđa, kao što smo vidjeli u slučaju svetog Jeronima. Shvaćamo li mi, zapravo, smisao i poruku njegovih riječi: „Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike zbog kojih je velika radost u nebu kad se kaju i pokoru čine“.
Braćo i sestre, čini se kako premalo poznajemo dimenzije Božanskog milosrdnog Srca. A samo u toj dimenziji dobrote, milosti i milosrđa moguće je razumjeti zašto je Isus Petra učinio svojim vidljivim namjesnikom na zemlji. Njega koji ga je kod Cezareje Filipove odgovarao da ne ide u Jeruzalem, Isus oštro ukorava i naziva napasnikom jer mu nije na pameti ono što je Božje. Njega, koji ga je u dvorištu Velikog svećenika tri puta zatajio i izjavio kako ga uopće ne poznaje, Isus nakon uskrsne pobjede tri puta pita, „Voliš li me, Petre?!“.
A on skrušena i pokajna srca ispovjedio da „ljubi svoga Gospodina“. – Kajanje, oproštenje i ljubav prepoznatljivi je troplet Isusovih učenika i njegove Crkve. Hvala Ti, Isuse, za tu spoznaju. Hvala Ti za Tvoju muku, ljubav i praštanje. Pomozi nam upoznati naše slabosti, padove i grijehe. I potakni nas sakramentom svete ispovijedi, poput razbojnika Dizme s Kalvarije, tražiti samo tvoju milost i milosrđe. I to nam je dovoljno. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 10. 04. 2022.