(Iz 7, 10-14; Ps 40, 7-11; Lk 1, 26-38)
- Dan Zadarskog Sveučilišta, ‘Dies academicus’, vezan je uz 25. ožujka kada je prije 20 godina upravo toga dana održana konstituirajuća sjednica Senata i donesen Statut Sveučilišta. Dan sveučilište uz blagdan Gospodnjega Navještenja govori nam o nadpovijesnom i povijesnom događaju. Povijesni datum upućuju nas na temelje ove visokoškolske ustanove, davne 1396., te na njezinu obnovu 2002. godine. Duga sveučilišna tradicija i ovo kratko razdoblje obnove budi u nama ponos i odgovornost. Drago nam je što ovu misu predvodi Apostolski nuncij u RH, njegova ekscelencija mons. Giorgio Lingua. Zahvaljujemo Vam, Preuzvišeni, što ste na poziv Rektorice jučer održali predavanje… , a danas predsjedate ovoj liturgiji. Vama pak veleučena Rektorice, prof. Diana Vican, Vašim prorektorima, pročelnicima odijela, profesorima, studentima i djelatnicima ove važne institucije u našem Gradu, upućujem iskrene čestitke i dobre želje, kao i žarku molitvu Mariji-Nuncijati, uz čiji blagdan je vezana obnova ovog Sveučilišta. Neka ona svojim zagovorom prati rad ove institucije kako bi bila i ostala osjetljivom čuvaricom istine i dobrote, te slobodnim prostorom na kojem će se trajno tragati za njima.
Nadpovijesni pak događaj, blagdan Blagovijesti, uz koji je vezana obnova Sveučilišta govori nam o susretu Marije i anđela Gabrijela kako nam je opisao evanđelist Luka. Tada se, naime, nebo spustilo na zemlju, a Bog zakoračio u ovaj svijet. Taj nadpovijesni događaj uspoređuje se s danom stvaranja, jer u oba slučaja čula se riječ „fiat – neka bude“(Post 1,3s; Lk l,38). Kad je Bog izgovorio prvi put tu riječ, stvoren je „svijet i svjetlila na svodu nebeskom, kao i živa bića na zemlji i pod zemljom“. Drugi putje tu riječ izgovorila Marija nakon upita anđela Gabrijela hoće li biti Majkom Božjom. Nakon Marijinoga „neka mi bude“, Bog je čovjekom postao, a Isusovim dolaskom započelo je razdoblje „novoga i vječnoga saveza“. Zato je Blagovijest ne samo Marijin dan, već i Kristov blagdan gdje se u središtu otajstva nalazi Krist i njegovo Utjelovljenje.
2. Nije ovo prigoda raspravljati o svrsi, naravi i poslanju sveučilišta. No, u kontekstu Isusovog utjelovljenja koga je Bog Otac poslao da pomogne ljudima da se spase, čini mi se prikladnim reći kako je cilj i svrha odgojno-obrazovnih institucija voditi brigu o drugima i pomagati im da rastu, napreduju i postanu zrelim i zauzetim članovima u obitelji i u društvu. Ta pomoć uključuje razvoj umnih sposobnosti, odgoj srca za plemenite osjećaja, kao i osposobljavanje volje za djelovanje. Pedagozi vele kako se taj umreženi troplet odgojnog procesa odvija:
* na intelektualnoj ravni traganjem za istinom putem znanja i umovanja;
* na čuvstvenoj ravni odgojem za ljepotu, plemenitost i dobrotu preko ljubavi, te
* na voljnoj ravni odgojem za akciju i motivaciju.
Teoretski to izgleda vrlo jednostavno. No, valja priznati kako nije nimalo lako odgajati um, oduševljavati srce i volju. Nisu bez razloga teoretičari odgoja pisali kako se tu radi o pravom „križu odgojitelja“ zbog čega se oni često osjećaju nemoćnima. To nikako ne znači kako valja pustiti neka „sve voda nosi“ i „okaniti se ćorava posla“ odgajanja i poticanja.
Naprotiv, valja trajno s apostolom Pavlom truditi se „bilo to zgodno ili nezgodno“, pa uz poticaje i odgoj pružati dobar primjer, u duhu poznatog Mažuranićeva stiha: „A sve ono što govori inom, on sam svojim potvrđuje činom“.
3. Budući da je novo utemeljenje Zadarskog Sveučilišta vezano u blagdan One koju u lauretanskim litanijama nazivamo „Majkom dobrog savjeta, pomoćnicom kršćana, majkom Crkve i majkom obitelji“, želimo danas njezinom zagovoru preporučiti ovu važnu ustanovu u našem Gradu. Njezinoj zaštiti izručujemo studente i profesore, odgojitelje i roditelje uz osobitu zahvalu svima koji su uključeni u prosvjetni, pedagoški i znanstveni rad sa željom neka ustraju u tom časnom odgojnom poslu i zadatku. Crkva, naime, s interesom prati sve što se tiče odgoja i obrazovanja jer smatra da su škole i sveučilišta vrlo važne i potrebne ustanove u društvu. To su odgojne radionice u kojima se uči djecu i studente zajedno živjeti, razgovarati, slušati, drugima pomagati i poštivati ih. I nadasve rasti u znanju i dobroti, humanosti i plemenitosti.
Djevica Marija svojim „neka mi bude“ postala je Majkom Božjom i prvim Svetištem u kojem se nastanio Isus Krist, Spasitelj svijeta. Zato je tako lijepa i tako sveta. Ures neba i ponos zemlje. Sva Božja i sva naša! U tom vidu je znakovito što je prije 20 godina upravo na Blagovijest održana konstituirajuća sjednica Senata i donesen Statut Sveučilišta. Sudionici toga akademskog čina i nesvjesno su povezali povijest ponovnog utemeljenja Sveučilište s nadpovijesnim događajem Božjeg utjelovljenja kojeg crkvena liturgija dana slavi. A u tom nadpovijesnom činu Marija je imala odlučujuću ulogu. Tko onda ne bi poželio biti blizu nje i zvati se njezinim djetetom?! Preporučimo joj, stoga, naše učenike, studente i mlade. Uz iskrene čestitke profesorima i studentima izričem dobre želje. Neka im studij bude poticaj svim srcem i umom svojim tragati za istinom, mirom i dobrotom. Neka njihovim radom i zauzimanjem raste i jača zajedništvo, cvjeta znanost i znanje, produbljuje se humanost i međusobna potpora i pomoć. Sve ove nakane i želje ponizno preporučujemo Mariji koja je bila i ostala stijeg naših pobjeda i stalan poticaj naših obnova. Njoj neka se vine naša molitva i pjesam: „Ah, ne ogluši se, usliši Djevo, ponizne molbe smjerni nam glas. Tvoja utjeha dušu nam liječi. Ti si nam, Majko, nada i spas“. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar – sv. Dimitrije, 25. 03. 2022.