„Vjerovati da će Bog privesti dobru i dobitku putem koji po svemu izgleda gubitak, moguće je samo ako pred sobom vidimo ljepotu križa. Vjerovati da Bog izgovara svoj ‘Da’ baš onda kad nam se čini da nam je toliko puta rekao ‘Ne’, moguće je samo ljubeći Boga i pouzdajući se u njega. To doživljavamo kao pojedinci, vjernička zajednica i kao hrvatski narod“ poručio je zagrebački pomoćni biskup mons. dr. Ivan Šaško u propovijedi svečanog misnog slavlja koje je na blagdan Gospe Loretske u istoimenoj župi u zadarskim Arbanasima predvodio u utorak 10. svibnja. Ta zavjetna svetkovina okuplja tisuće vjernika koji se utječu Marijinom zagovoru i časte njen čudotvorni kip koji je nakon mise u velikoj procesiji predvođenoj biskupom i svećenicima prošao ulicama tog gradskog predjela. „U životu je najteže prihvatiti i usvojiti istinu da Bog za izgradnju našeg dobra ne drži važnim samo ono što smatramo korisnim, nego i ono što smatramo da nam je štetno. To je izazov. Tu se nalazi, naizgled, proturječje naše vjere. No paradoks, doslovno, znači drukčije mišljenje, drukčije viđenje. To je neočekivanost koja odudara od površnog uvida. I zato nam Bog povjerava svoju riječ da ne posustanemo pred prividom. Ne razumijemo odmah. A Bog nam ne daje ni tumačenja, ni opravdanja po našim željama i očekivanjima“ rekao je mons. Šaško istaknuvši da se kršćanin uvijek nalazi pred stvarnošću novoga. Pred nama je novo nebo i nova zemlja. Bog je po Kristu ostvario novo stvaranje i novo stvorenje. „Jedino Božja novost za čovjeka može biti novi svijet. To nije svijet ljudskih želja nego svijet Božjih obećanja. Bog u svemu surađuje na dobro s čovjekom, ako postoji naša ljubav prema njemu. Marijin stav govori da, iako Božji način djelovanja i dalje ostaje skriven, Bog ostaje prisutan u najtežim trenucima ljudskog života“ rekao je mons. Šaško. Istaknuo je da svaki dodir s Božjim očitovanjem, svaka neočekivanost prožeta Božjom prisutnošću ispunja radošću. „Nakon što je Mariju pronašao Bog, ona je potražila Elizabetu. Njen poziv je da je ne drži zatvorenu u kuću, već je htjela na put i putovanje. A polazak na put posljedica je poslušnosti paradoksu vjere. Njeni su koraci odraz njenog odgovora na poziv, njene odlučnosti, ali ponajprije radosti navještanja. Kad je pohitila u gorje, u sebi je nosila neprotumačivo otajstvo bez konačnih odgovora. Otajstvo ostvareno u dubini bića koje slavi u otvorenosti puteva svakodnevice. Njena šutnja ubrzo će postati pjesmom, hvalospjevom ‘Veliča duša moja Gospodina’. Događaj ostvaren u njenom krilu postaje navještaj koji se nezaustavljivo živi“ rekao je mons. Šaško istaknuvši: Marija je susrela Boga i željela biti s njim da bi on postao Bog s nama. „Bog se vraća s odgovorom svoje prisutnosti jer je Marija prekinula odbijanje čovjeka. Zbog toga se žuri. Njen je korak navještaj novih vremena. Ušla je u predivno ozračje u kojem više nije promatrač nego sudionica s duhom životvorcem. U Blaženoj Djevici živi nestrpljivost dara. Želi ga donijeti, prinijeti drugima, svjesna da joj Sin, Bog ne pripada i da je to dar namijenjen svima“ rekao je biskup, naglasivši da je Krist među svojima uvijek kad je darivan.
Marija napušta sigurnost Nazaretskog doma. Izlazi izvan okvira uobičajenosti kad spoznaje prisutnost u svojoj utrobi onoga koji nadilazi sve njene domove i mjesta. „Nazaretski dom i ne može ostati samo u Nazaretu. On je dom svima koji su na životnom hodu s Bogom. On je dom Božjem plodu koji se utjelovljuje u srcima ljudi. Taj čudesni plod potaknut je duhom ali je vezan uz tijelo, uz utrobu jedne žene. I shvaćamo da plod života nastaje iz života. Bog nije nauk, ideja ni moraliziranje, već plod namijenjen gladnom svijetu. Kad se plodovi naših života stave na stol, riječi su suvišne“ rekao je mons. Šaško dodavši da je Marija žena prožeta šutnjom, govori tonom neba i izgovara samo hvalospjev. „Svaka je njena riječ u putu hoda prema uskrsnuću veliki hvalospjev. Susret dviju majki pokazuje da život razgovara sa životom, da samo život razumije život. Život treba suočavanje sa životom. Uvijek se započinje ljubavlju i svakog dana čuvajmo taj početak“ rekao je biskup, istaknuvši da se u Mariji Bog udomio. „Tamo gdje boravi Bog, svi smo kod kuće. Vjera nam daje kuću, dom na ovome svijetu. Sjedinjuje nas u jednu obitelj. Bog dolazi u našu ljudskost, u sve što kao ljudi živimo, da ništa od toga ne bude ostavljeno u tami. Neka nam Marija pomogne pronaći dom ako smo se udaljili od njega, vidjeti dom ako su patnja i razočaranja pomutili životni pogled. Neka nam pomogne živjeti dom i domovinu kako ne bismo previdjeli vječnost i bili malodušni. Budimo jedni drugima potpora i dom“ zaključio je mons. Šaško moleći Marijin zagovor za naše domove, obitelji i domovinu; da nikad ne previdimo odraz neba, pa i tamo gdje se čini da postoje mrlje i da je blato na biseru.
Ines Grbić