Monografija ‘Katedrala u Zadru / I – Sv. Stošija – Katedrala sv. Anastazije u Zadru’ autora prof. dr. Pavuše Vežića predstavljena je na Svečanoj akademiji 7. ožujka u katedrali sv. Stošije u Zadru na 75. rođendan zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je inicijator i idejni pokretač stvaranja te Monografije u izdanju Zadarske nadbiskupije.
To je prvi svezak od 300 stranica trodijelne Monografije koja je monumentalno djelo jedinstveno u Hrvatskoj. Tako sabranu i ukoričenu znanstvenu i stručnu valorizaciju u predstavljanju jedne katedrale, poput te sv. Stošije, nema nijedna druga hrvatska katedrala kao svoje izdanje.
Cjeloviti prikaz zadarske prvostolnice do toga izdanja Monografije u literaturi dosad nije bio sabran. „Monografija kao opsežno izdanje na jednom mjestu obuhvaća cjelinu kulturno – povijesnoga sklopa i značenja koje tvori Katedrala u Zadru s nasljeđem njene arhitekture i umjetničke baštine“ istaknuo je autor Vežić.
„Sklop bazilike u protoku vremena prati trajanje i djelovanje Katedrale kao mater ecclesiae u kulturnoj sredini kojoj pripada već više od 1700 godina. U prostoru ona stoji kao graditeljska cjelina koju čini crkva s pripadajućim aneksima, a oni s njom tvore katedralni kompleks. Pripada mu i crkveni namještaj s liturgijskom i umjetničkom opremom“ rekao je dr. Vežić.
Zadarska katedrala izgrađena je na temeljima ranokršćanske bazilike iz 4. st. Tu trobrodnu romaničku građevinu građenu u 9. st., a dovršenu u 13. st., 27. svibnja 1285. g. posvetio je nadbiskup Lovro Periandar. Katedrala je građena tijekom 12. i 13. st. jer je u studenom 1202. teško stradala u mletačkom razaranju grada, zbog čega je obnova trajala kroz čitavo 13. stoljeće. Katedralni zvonik gradio se naknadno u dva navrata te je sadašnji izgled dobio u 19. st., dovršetkom istaknutog engleskog arhitekta Thomasa Jacksona.
Monografiju su predstavili njeni recenzenti prof. dr. Ivo Babić i prof. dr. Josip Belamarić te autor prof. dr. Pavao Pavuša Vežić. Dr. Belamarić zbog opravdanih razloga nije mogao nazočiti svečanosti, pa je njegovo izlaganje pročitao prof. dr. Ante Uglešić, urednik izdanja.
Predstavljanje te Monografije svečani je dan za hrvatsku povijest umjetnosti, poručio je dr. Belamarić. „U 12 uravnoteženo nizanih poglavlja, autor uspijeva po prvi puta uspostaviti potpunu i preciznu kronologiju gradnje i opremanja zadarske katedrale, uz uvjerljivu rekonstrukciju pojedinih građevinskih faza i tumačenje geneze stilskih odlika svake od njih, te uz zaokruženu interpretaciju čitavog njenog konstrukcijskog stroja i cjeline njenog inventara“ rekao je dr. Belamarić.
Cjelinu episkopalnog kompleksa čine građevine u krugu katedrale sv. Stošije s krstionicom, monumentalna rotonda sv. Donata i nadbiskupska palača, a nastala je u kasnoantičkom vremenu. Ta je cjelina „u postupnim višestoljetnim transformacijama izrasla u jedan od najvrjednijih urbanističkih i arhitektonskih monumentalnih sklopova hrvatskog spomeničkog nasljeđa, sačuvavši pritom izvorni opseg i namjenu, po čemu se u širem jadranskom bazenu može usporediti sa sličnim sklopovima u Ravenni, Akvileji, Gradu i Poreču te s onim u Saloni, porušenim u ranom srednjovjekovlju“ pojasnio je dr. Belamarić.
Zadarska bazilika specifičnog je tipa na području Dalmacije u kasnoj antici, jer su pojedine zadarske građevine od ranog kršćanstva do historicizma 19. i 20. st. utjecale na određenje regionalne arhitekture i skulpture.
„Monografija otkriva sloj po sloj u razvoju čitavog katedralnog sklopa, uz preciznu valorizaciju njihovih najvažnijih spomeničkih dosega od kojih su neki vanserijski, poput ranokršćanskog katekumeneiona – danas sakristije katedrale. Svi zajedno tvore impresivan graditeljski sklop različitih stilskih oblika od rimske, ranokršćanske, predromaničke, romaničke, gotičke, barokne, neoklasične i neostilske umjetnosti“ naveo je dr. Belamarić prisutnost svih graditeljskih stilova u zadarskoj prvostolnici.
Značaj te knjige je što donosi „preciznu kronologiju konzervatorsko – restauratorskih zahvata i njihovo vrednovanje, od prvih s kraja 19. i početkom 20. st., do zahvata u Domovinskom ratu, nakon što su u noći 18. studenoga 1991. katedrala sv. Stošije i ilirsko sjemenište nasuprot nje bili raketirani iz zraka“ podsjetio je dr. Belamarić.
Monografija kao „jedinstvena čitanka različitih povijesnih modela obnove, konzervacije, restauracije i rekonstrukcije iz svih vremenskih epoha, od ranokršćanske do danas“ pokazuje koliko je „zadarska spomenička baština, a osobito sakralni kompleks na ostacima rimskog foruma, jedinstveni kompendij različitih oblika nove gradnje najviših stilskih ambicija“.
„Temeljem dugogodišnjih vlastitih istraživanja i promišljanja, prof. Vežić uspio je povezati pedantnu arhitektonsku analizu sačuvanih spomenika i iskoristiti sve što su mu mogla pružiti arhivska vrela, epigrafski i heraldički spomenici, vizitacije i inventari, pasusi iz djela stranih putopisaca, lokalnih kroničara kao i bogata povijesno – umjetnička literatura. Sve to omogućilo mu je da rekonstruira sugestivnu sliku višestoljetnog razvoja zadarske prvostolnice i napiše knjigu kakvu dosad nismo čitali, knjigu kakva dosad nije napisana ni za jednu drugu hrvatsku katedralu“ istaknuo je dr. Belamarić.
Monografija o Katedrali sv. Stošije „uspostavlja znanstvenu paradigmu koju bi bilo dobro da slijede autori koji će jednom na takav način htjeti pisati o splitskoj, trogirskoj, zadarskoj, rapskoj, porečkoj ili zagrebačkoj katedrali, koje su zaslužile jednaku takvu istraživačku pažnju“ potaknuo je dr. Belamarić.
„Prof. Vežić je najkompetentniji interpret zadarskog episkopalnog sklopa s katedralom sv. Stošije u središtu. Toj cjelini i pojedinim građevinama unutar nje posvetio je impozantan lanac znanstvenih i stručnih studija i ogleda. Tijekom 25 godina i osobno je vodio niz važnih konzervatorsko – restauratorskih istraživanja i konkretnih zahvata temeljem kojih je već 1979. objavio prvi prilog ‘Nadbiskupska palača Zadar’, zatim Monografiju o crkvi sv. Trojstva / sv. Donata (1985.) i niz članaka o dijelovima te cjeline: cisterna episkopalnog kompleksa, krstionica, prezbiterij katedrale i njena sakristija, ili o stilskim mijenama koje su cjelinu sklopa s vremenom značajno preoblikovale“ sabrao je Vežićev rad dr. Belamarić.
„U važnoj monografiji ‘Episkopalni kompleks u Zadru’ (2013.) dr. Vežić integralno je obradio sve sastavnice episkopalnog sklopa, njegove urbanističke i arhitektonske vrijednosti za koje je pokazao da su dobrim dijelom zadane urbanističkim datostima unutrašnje topografije antičkog grada.
Transformacija dijela forumskih zgrada, u početku tek triju taberni na sjevernom obodu kompleksa u prvu kršćansku jezgru u gradu, iz koje će se s vremenom razviti katedralni sklop s episkopijem, posve je neuobičajena s obzirom da kršćanska gradska središta u to vrijeme traže distancu od ranijeg poganskog centra“ istaknuo je dr. Belamarić, naglasivši kako „u rimskim gradovima koji su uspjeli ostvariti urbani kontinuitet između antike i ranog srednjeg vijeka, forumi obično nisu postali nova središta“, što se dogodilo u Zadru gdje je forum postao središte grada.
Katedrale u rimskim gradovima „tražile su simbolički nekontaminirani prostor“, u smislu da na toj lokaciji prije nije bilo poganskog sadržaja. Zadar je u svega desetak iznimki, „u kojima je novi kršćanski supstrat naslijedio reprezentativni rimski prostor, temeljito ga preobrazivši“ rekao je dr. Belamarić.
„Pavuša je praktički svojim rukama otkrio cijelu kolajnu novih činjenica koji se tiču vanjske i unutrašnje artikulacije katedralne arhitekture i njene liturgijske opreme, skulpture, mozaika, fresaka“ istaknuo je dr. Belamarić, podsjetivši na suradnju Vežića s vrsnim istraživačima kao što su bili Ivo Petricioli, Ksenija Radulić i Vežićev dugogodišnji suputnik u konzervatorskim poslovima Miljenko Domijan, istaknuti hrvatski konzervator koji je također sudjelovao na svečanosti predstavljanja, a u knjizi se nalaze i njegovi crteži.
Dr. Vežić je nekoliko desetljeća katedralu sv. Stošije imao u fokusu svoga svakodnevnog rada i razmišljanja. „Bez Pavušinih otkrića i interpretacija, danas bi bila nezamisliva povijest monumentalne sakralne arhitekture i skulpture u mileniju između kasne antike i kasnog Srednjeg vijeka u Zadru, njegovoj regiji i u širim jadranskim i mediteranskim okvirima“ poručio je dr. Josip Belamarić.
Dr. Vežić, autor i voditelj projekta Monografije rekao je: „Ne bih preuveličavao svoju ulogu u istraživanju episkopalnog kompleksa u Zadru, građevina koje njega čine. Treba biti objektivan, skroman. Puno toga je zapisano u različitim knjigama, zbornicima, časopisima i radovima rasutima po knjigama. Moj rad na episkopalnom kompleksu je pokušaj da se, uz dotada nova istraživanja, pripoji sve što je od ranije bilo poznato i da se sabere u Monografiju o episkopalnom kompleksu. Sličnom metodom radio sam na prvom svesku ove Monografije“ rekao je dr. Vežić, rekavši da je u toj Monografiji sva rasuta građa sabrana na jednom mjestu te će svi koji nabave Monografiju „moći unijeti katedralu u svoje domove i listati stranice povijesti divne zadarske katedrale“.
„Za sve to dugujemo zahvalnost našem svečaru, nadbiskupu Puljiću. Njegova ideja je bila da zadarska katedrala treba imati tako sustavno i dobro napisanu monografiju. Misao o potrebi te Monografije veliko je djelo zadarskog nadbiskupa i poticaj kojega je pružao u izradi toga djela. Smisao i potpora koje nadbiskup Puljić daje tom naporu počiva u približavanju znanja o katedrali ljudima koji se znanstveno, stručno bave tim poslom, temeljem znanstvene metodologije približiti znanje o katedrali građanima. Zato zahvaljujem u ime svih građana Zadra. Zaista je značajno to što ste pokrenuli“ rekao je dr. Vežić u obraćanju nadbiskupu Puljiću.
Dr. Vežić je govorio i o velikom značenju koje katedrale imaju u svim gradovima, pa i u Dalmaciji. Naveo je primjere „koliko katedrale na simboličkoj razini objedinjavaju grad i građane, vjernike“.
Na blagdan sv. Tripuna u Kotoru, nakon misnog slavlja, s vjernicima se izađe na trg, pred pročelje katedrale, gdje Bokeljska mornarica izvodi kolo te se čini da cijeli grad zabala u tom ozračju svečanosti. „Tako je i u Dubrovniku, koji je svome Parcu podigao zasebnu memoriju koja je u trenutku slavljenja sv. Vlaha zapravo dubrovačka konkatedrala, a biskup ispred nje pušta golubice da uzlete i ponesu u nebo iznad Dubovnika O lijepa, o draga, o slatka slobodo – Libertas, koji je utkan u zastavu Dubrovnika i leprša u tim danima od Stona do Cavtata. Tako je i u Splitu za blagdan sv. Duje. Nakon misnog slavlja ljudi izađu, kroz podrume i bočni trg se spuste na rivu, a onda na toj rivi, čini se da je grad zagrlio svoje građane. Takva je simbioza između naslovnika naših katedrala i katedrala s cijelim gradom i s građanima, vjernicima. Jednako je i u Šibeniku za blagdan Sv. Jakova“ opisao je dr. Vežić, rekavši da to ozračje svečanosti doživljavamo i u Zadru za blagdan sv. Stošije „kad divna zvona sa zvonika naše katedrale tu zvonku simfoniju vode u nebo, kad se ona proširi do zadarskih otoka i preko kopna do Ravnih kotara“.
„Katedrale nam svjedoče jedinstvo grada i građana, a to je smisao i ovakvih publikacija. One izražavaju ono što je Ljubo Karaman divno rekao: Ponos i ures dalmatinskih gradova jesu dalmatinske katedrale“ poručio je dr. Vežić.
Dr. Vežić zahvalio je svima koji su doprinijeli stvaranju Monografije: autorima koji će objaviti radove u drugom i trećem svesku, članovima Uredničkog vijeća koji se već četvrtu godinu redovito sastaju zbog stvaranja Monografije, katedralnom župniku don Josipu Radojici Pinčiću koji članove Vijeća redovito okuplja u njihovim poslovima, tajniku Vijeća Branimiru Buturiću koji ih uredno i redovito kontaktira i povezuje u radu, lektoru prof. Josipu Liscu koji ažurno i lijepo obavlja svoje lektorske poslove, recenzentima koji su već obavili recenzije za drugi i treći svezak i Mariji Kostić, prevoditeljici sažetaka na engleski jezik.
„Posebno hvala uredniku dr. Anti Uglešiću za dobru suradnju koju ostvarujemo na sastancima Uredničkog vijeća, pratimo ritam i uspijevamo privoditi projekt kraju. Na tim sastancima dogovorili smo format, izgled ove knjige i sve s tehničke strane. To je predložak i za drugi i za treći svezak. Hvala poduzeću Grafikart Zadar, supružnicima Bralić, posebno Ines Bralić koja je grafička urednica sva tri sveska Monografije. Velika zahvalnost recenzentima dr. Babiću i Belamariću. Hvala svima koji su građani grada Zadra, koji se trebaju i dalje zalagati za čuvanje katedrale i svih ostalih naših spomenika. Čuvati naš grad i ono što je posebno važno – čuvati naše građane. Grad bez građana nije grad, kao što ni građani bez Grada nisu građani“ poručio je dr. Pavuša Vežić.
Prisutnima se obratio i nadbiskup Puljić. Zadarska katedrala je „osobiti zadarski spomenik kulture pred kojim svatko tko dođe ostane bez daha, bilo da je promatra s pročelja, s matroneja, s vrata na ulazu, od oltara, s propovjedaonice ili sa zvonika. Djeluje prostorno skladno a umjetnički lijepo i decentno. Katedrala sv. Stošije, uz to, obilježena je i stabilnošću, veličinom i jakošću, ali i milinom, gracioznošću i ljepotom koju prenosi na svoje posjetitelje koji je pohode. U sebi je savršeno i harmonično utjelovila principe ženstvenosti i muževnosti, poput ozračja koje u obitelji omogućuju svojoj djeci otac i majka“ rekao je mons. Puljić.
Izrazio je priznanje djelu Monografije rekavši da se po toj knjizi upoznaju „rodni list i pojedinosti veličanstvene“ Stošijine katedrale.
Monografija obogaćuje „vrijednim spoznajama o našoj časnoj starici zahvaljujući tiskanju prvog dijela najavljene trilogije o katedrali. Osobita zahvala dr. Vežiću, autoru Monografije koju su organizatori predstavljanja htjeli učiniti uz moj 75. rođendan, jer sam potaknuo njeno istraživanje i pisanje. Veseli me što je moj poticaj urodio plodom“ rekao je zadarski nadbiskup.
Zahvalio je autorima priloga i u sljedećim monografijama i katedralnom župniku Pinčiću „što je članove Uredničkog vijeća okupljao i poticao da svoje radove na vrijeme završe“.
„Da je monografija tako lijepo i skladno grafički uređena, za oči skladna i privlačna, zaslužna je obitelj Bralić, osobito gđa Ines Bralić za grafičku opremu i likovno oblikovanje“ rekao je mons. Puljić u zahvalnosti Grafikartu Zadar za skenove, grafičku pripremu i tisak knjige.
Dijelovi Monografije su Predgovor autora Vežića, Uvod: Pregledi povijesnih izvora i literature, graditeljskih zahvata i konzervatorskih radova te novijih konzervatorskih i restauratorskih radova. Cjelinu Prostorni razvoj katedralnog sklopa čini 14 poglavlja: Planimetrija antičkoga Iadera, Prostorna cjelina rimskog Foruma, Ranokršćanski oratorij u Zadru, Razvijeni episkopalni kompleks, zatim naslov ‘Katedralni sklop u…’ pa je zasebno u svakom poglavlju obrađeno šest povijesnih razdoblja: Katedralni sklop u kasnoj antici, ranom srednjem vijeku, vremenu romanike, gotike, renesanse, barokne arhitekture, neostilske arhitekture, Katedrala u vremenu talijanske vlasti u Zadru (1920.-1943. godina) i Zaključak – Knjiga od kamena. Slijede Sažetak na engleskom, Literatura i Iz recenzija za monografiju o Katedrali u Zadru.
Članovi Uredničkog vijeća za izradu Monografije su: Zdenko Dundović, Radomir Jurić, Ana Mišković, Mario Soljačić, Ante Uglešić i Pavuša Vežić. Voditelj Vijeća je katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić, a tajnik Vijeća Branimir Buturić, katedralni župni suradnik.
Drugi svezak Monografije najavljen je za izdanje u proljeće 2022., a treći svezak potkraj ljeta 2022. godine.
Dr. Vežić je umirovljeni redoviti profesor Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, svojevrsna personalna institucija grada Zadra s obzirom na njegovih 55 stvaralačkih godina iznimne karijere konzervatora, predavača i znanstvenika. Svojom istraživalačkom posvećenošću obogatio je i doprinio većem poznavanju zadarske i hrvatske povijesne i kulturne baštine.
Dr. Vežić je 2021. dobio Nagradu Zadarske županije za životno djelo za područje znanosti, obrazovanja, kulture, umjetnosti, prostornog i urbanističkog uređenja i zaštite spomenika kulture.
Napisao je još sedam knjiga i više od 100 znanstvenih i stručnih radova. Vežić je 1992. obranio magistarski rad Rotonda Sv. Trojstva u sklopu episkopalnog kompleksa u Zadru, a 1994. na Filozofskom fakultetu u Zadru obranio je doktorsku disertaciju Episkopalni kompleks u Zadru. I te teme na početku njegove karijere pokazuju kako su znanstveni putovi dr. Vežića vodili prema duhovnom srcu zadarskog episkopalnog kompleksa, Katedrali sv. Stošije, koja je sada na jedinstveni način sveobuhvatno prikazana u toj Monografiji i predana javnosti.
Ines Grbić
