Skupina od 120 vjernika Zadarske nadbiskupije krenula je u utorak 26. travnja na hodočašće u Bitetto pokraj Barija u Italiji kako bi sudjelovala u velikoj blagdanskoj svečanosti bl. Jakova Zadranina kojeg Crkva slavi u srijedu 27. travnja. Tim će povodom danas u crkvi sv. Frane u Zadru svečano misno slavlje u 19,00 sati predvoditi o. Josip Sopta, provincijal franjevačke Provincije sv. Jeronima. Papa Benedikt XVI. potvrdio je 19. prosinca 2009. g. herojske kreposti blaženom Jakovu Zadraninu, franjevačkom redovniku rođenom u Zadru 1400. g. Hodočašće su organizirali Hrvatska katolička udruga medicinskih sestara i tehničara Zadar i provincija sv. Jeronima; hodočasnike predvode predsjednica te udruge s. Melhiora Biošić, župnik župe Srca Isusova u Zadru fra Veselko Grubišić i fra Gabrijel Škibola. Do 30. travnja Zadrani će posvetiti niz mjesta, a najznačajniji je posjet katedrali u Bitettu gdje je živio bl. Jakov Zadranin i tamošnji mu se puk osobito utječe. Zadrani danas sudjeluju u svečanom misnom slavlju u Bittetu i velikoj procesiji kroz cijelo mjesto s kipom blaženika. Na putu do Bitetta kamo su krenuli u dva autobusa u utorak 26. travnja zadržali su se u Dubrovniku, sudjelovali na misi u franjevačkom samostanu Male braće a navečer su brodom pošli u Bari. “Bolje je živjeti u svijetu sa željom poći u samostan, nego živjeti u samostanu, a biti neispunjen” rekao je bl. Jakov Zadranin koji je životom bio svjedok Krista te mu se osobito franjevci utječu da ih zagovara da i oni djelatno odgovore na poziv Mudrosti. Potiču na radost cijelu Crkvu koja je hrvatski narod, osobito Prvoinciju sv. Jeronima i druge franjevačke zajednice i bratstva, darovala potvrdom herojskih kreposti Jakova Zadranina. U nazočnosti pročelnika Kongregacije za kauze svetaca nadbiskupa Angela Amata, članova i stručnjaka Kongregacije, papa Benedikt XVI. je potpisao dekret kojim se prizna čudo zadarskog blaženika. Jakov Zadranin u dokumentima je zapisan kao Ilirski (Illyricus) Zadranin (a Jadera, di Zara), Slaven (Schiavone), Dalmatinac i sl. U kasnijoj talijanskoj literaturi prevladava “da Bitetto”, gradić u kojem je živio i 27. travnja 1490. g. u tamošnjem samostanu umro te je i poznat kao Giacomo Illirico da Bitetto. Njegovi roditelji su Leonardo i Beatrica (Blaženka) Varindjec. Mlad je stupio u franjevački red u samostanu sv. Frane u Zadru. Kad je kustos, zamjenik provincijala, trebao poći na generalni kapitul Reda, Jakov ga je pratio i nakon kapitula zaželio ostati u Provinciji sv. Nikole biskupa u Bariju. Živio je u mnogim samostanima, bio je čovjek molitve i vrlo marljiv u svagdašnjim poslovima. Radeći u kuhinji i spremajući braći hranu živio je u Božjoj prisutnosti, a pogled na vatru, koju je ložio i na njoj kuhao poticao ga je na razmišljanje o prolaznosti svijeta i paklenim mukama. Bio je osobito pobožan Kristovoj muci i Mariji, vršio je pokornička djela, dugo ostajao u molitvi i kontemplaciji. Bog ga je još za života obdario karizmama proroštva i čudesa. Narod ga je za života i nakon smrti smatrao svecem, odmah su mu počeli iskazivati štovanje i zazivati ga u molitvama. Njegovo se tijelo čuva u posebnoj kapeli u katedrali u Bitettu. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. g. za cijeli franjevački red. Leon XIII. dopustio je da se štuje u Zadarskoj nadbiskupiji, a najnoviji Časoslov i Misal franjevačkih zajednica hrvatskog jezičnog područja donosi tekstove za liturgijsko štovanje bl. Jakova.
Ines Grbić