Stepinčevo je u četvrtak, 10. veljače svečano proslavljeno u župi bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu u Zadru, župi koja je prva u Hrvatskoj posvećena tom hrvatskom blaženiku. Svečano večernje koncelebrirano slavlje u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca predvodio je gospićko – senjski biskup Zdenko Križić.
„Stepinac je živio u iznimno teškom i krvavom vremenu. Promijenio je tri režima u kojima je bilo previše zla i u svakom od tih režima on je bio persona non grata. Smetao je svakom od tih režima jer je osuđivao zlo, nepravdu i nasilje prema svakom čovjeku, bez obzira na njegovu vjeru ili nacionalnu pripadnost“ rekao je mons. Križić, istaknuvši kako je Stepinca „režim prve Jugoslavije mrzio i na svaki način mu htio nauditi jer je dizao svoj glas u zaštitu hrvatskih prava i slobode. U Nezavisnoj državi Hrvatskoj je smetao jer je osuđivao nepravdu i nasilje prema drugim narodima. Čak su ga optuživali da ne podržava hrvatsku neovisnost. On je na to odgovorio: „Bog mi je svjedok da želim samo najbolje i hrvatskoj državi i hrvatskom narodu. Ali sve je moglo poći drugim putem da se slušalo Crkvu“.
Dva režima je uspio preživjeti, staru Jugoslaviju i Nezavisnu državu Hrvatsku, ali komunistički i ateistički režim druge Jugoslavije nije uspio preživjeti. Taj režim nije dopuštao nikakvo drugačije mišljenje od komunističkoga. Tko god se usudio na bilo koji oblik kritike, završio bi u teškim progonima“ rekao je biskup Križić, poručivši: „Stepincu nisu mogli začepiti usta“.
U tom kontekstu, podsjetio je kako je Stepinac ređen za biskupa na svetkovinu Ivana Krstitelja 1934. g. „Nema sumnje da mu je taj svetac bio uzor dosljednosti i neustrašivosti. Ivan Krstitelj nije imao straha reći u lice krvoločnom kralju Herodu njegova zla. Znao je da će zbog toga platiti glavom, ali nije zbog toga ustuknuo. I bl. Alojzije je vjerno slijedio svoga velikog zaštitnika i uzora u odvažnosti i hrabrosti“ istaknuo je gospićko – senjski biskup.
Koliko bl. Alojzije nije krivo postupao, mons. Križić je potkrijepio i činjenicom da su partizani na svojim radio postajama prenosili odlomke iz Stepinčevih govora u kojima je osuđivao zlodjela i druga nehumana postupanja ustaškog režima. „Za vrijeme rata nitko mu od partizanskih i komunističkih vođa nije ništa prebacivao, ništa protiv njega nisu govorili jer su znali da se on zauzima za sve ugrožene ljude, pa i njihove simpatizere. Komunistički režim osudio je Stepinca ne zato što je počinio ili podržavao bilo kakvo zlo – jer mu nitko ni onda ni danas nije uspio pronaći bilo kakvu mrlju u njegovom djelovanju, nego je osuđen samo zato što se usudio kritizirati zlodjela komunista i partizana, i tako je postao velika smetnja“ istaknuo je biskup Križić.
„Hajka na Stepinca počela je kad su partizani ušli u Zagreb i kada je Stepinac digao glas protiv njihovih užasnih zlodjela koje su činili gdje god su stigli. Stepinčev tužitelj Jakov Blažević dao je Studentskom listu 1970.-ih godina izjavu kako „Stepinac nikad ne bi bio osuđen da je bio malo fleksibilniji“. Problem je što on nije bio fleksibilan u smislu da bude podrška komunistima u svim njihovim nehumanim projektima. Zato je i osuđen“ naglasio je propovjednik.
U razgovoru za New York Times, Tito je 1950. g. na pitanje o Stepincu rekao: „Bilo je slučajeva u svijetu da su i nedužni ljudi, u interesu države, sjedili u zatvoru, pa čak i ubijani“.
„Iz toga je jasno da je i sam Tito bio uvjeren da Stepinac nije kriv, ali zbog interesa države on treba biti u zatvoru. Stepinac je po svom duhovnom ustrojstvu bio protiv svakog oblika nasilja i svakog zločina. Pa i predstavnici Pravoslavne crkve i srpski povjesničari koji su bili članovi Komisije koju je prije nekoliko godina osnovao papa Franjo, a koja je trebala rasvijetliti ulogu kardinala Stepinca za vrijeme rata, nisu predočili niti jedan autentični dokument koji bi kompromitirao blaženog Alojzija“ rekao je mons. Križić.
Biskup je istaknuo kako se sve Stepinčevo djelovanje sastojalo u tome da spašava čovjeka u svakom smislu. „Njegova vjera i iskustvo Boga nisu mu mogli dopustiti ništa drugo. To je bio njegov program od njegovog svećeničkog ređenja. U svojoj propovijedi na blagdan Svih svetih 1945. Stepinac je rekao: „Moja politika je uvijek bila i bit će spašavati ljude“. Drugdje je rekao: „Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo““ podsjetio je propovjednik.
Plemenitost Stepinčeve duše potvrđuje i činjenica da, bez obzira na sve nepravde koje su mu učinjene, „Stepinac nikada nije mrzio ili želio zlo drugima, bez obzira na zlo koje su ti isti činili njemu. Molio je za takve da u njima proradi savjest i pobjedi čovječnost. Ljudima koji su podnosili nepravde i nasilje Stepinac je poručivao: „Kada trpiš zbog pravednosti i vjernosti Bogu, raduj se i veseli jer Isus trpi u tebi i s tobom. Tko je s Isusom, ništa ga ne može slomiti“. I sam je imao to iskustvo. Bio je svjestan da ako bude malo fleksibilniji, može izbjeći osudu. Međutim, znao je dobro da bi se tako zamjerio Bogu, a to nije mogao prihvatiti“ poručio je biskup Križić.
Podsjetio je kako je Stepinac još kao student u Rimu na jednoj sličici napisao: „Blažen onaj koji razumije što znači ljubiti Isusa i odreći se samoga sebe zbog Isusa“.
„Stepinac je to iskustvo duboko proživljavao. To je zapravo i Isusov zahtjev za svakoga tko želi biti njegov učenik: odreći se sebe. To ne znači zanemariti sebe ili ne brinuti o sebi, nego ne stvarati od sebe centar svijeta, ne živjeti samo za sebe, ne biti egoist. Samo istinska ljubav oslobađa osobu od egoizma, od pretjerane usmjerenosti na sebe. Isus želi da njegovi učenici budu ljudi ljubavi, spremni dati svoje živote za potrebite“ rekao je predvoditelj slavlja, naglasivši da je Stepinac snagu u radu i trpljenju nalazio u molitvi i euharistiji, bio je čovjek istinske molitve.
„Već kao student i mladi svećenik, usprkos svim obavezama, stigao je svaki dan, osim časoslova, moliti i sva tri otajstva krunice. Molitva je za njega bila slušanje Boga, razgovor s njim i istinsko prijateljstvo s Bogom. Stepinac preporučuje svima i moli sve da gaje prijateljstvo s Bogom kroz molitvu, jer tu će nalaziti svjetlo i snagu na svom životnom putu. „Ako te svi ostave, Bog te nikad neće ostaviti“ stalno je govorio. Iz toga iskustva, za svoje biskupsko geslo je uzeo: In te Domine, speravi – U tebe se, Gospodine, uzdam“. To pouzdanje u Boga nikad nije izgubio, a ono ga nikad nije razočaralo“ istaknuo je propovjednik.
Stepinac je jednom župniku u Krašiću rekao: „Velika mi je utjeha kada pomislim: sve su mi uzeli, samo jedno nisu: da kao Mojsije uzdižem ruke k Bogu i da molim za narod“.
Kada ga je jedna novinarka, nakon izlaska iz zatvora u Lepoglavi i odlaska u kućni pritvor u Krašić pitala što će raditi u Krašiću, odgovorio je: „Molit ću i trpjeti za Crkvu“.
„Kada je kao zatvorenik bio u Krašiću i slavio misu na dan svoje osude, bio je pun radosti i zahvalnosti Bogu što nije dopustio da podlegne u tim teškim danima. Više nije mogao djelovati kao zagrebački nadbiskup jer je bio u kućnom pritvoru, više nije mogao pomagati siromahe i patnike kako je činio dok je bio svećenik, a osobito nadbiskup. Ali mogao je molitvom nositi i prikazivati svoj narod k Bogu i molitvom nositi Boga svom narodu. Stepinac se poput biblijskog pravednika osjećao u Božjoj ruci. Imao je patnji, ali ih je živio s Bogom i u njegovoj duši patnje nisu ostavljale nikakvu gorčinu. One su mu samo davale osjećaj sličnosti s Isusom i tako su postajale izvorom blagoslova za njega, za narod i Crkvu. Tako je svom narodu pomogao najviše što je mogao. Izabrao je najbolji put, krepostan i sveti život“ poručio je biskup Križić, istaknuvši da „lik bl. Alojzija ne blijedi, naprotiv, postaje sve sjajniji i sve više nadahnjuje vjernike našeg naroda koji ga doživljava kao ikonu vjere i kao siguran putokaz u hodu naše crkve danas, u vremenima koja su drugačija, ali puna drugih oblika napasti i zamki“.
„Stepinčeva poruka i danas je itekako aktualna. Napisao je: „Ljubav prema svom narodu ne sastoji se u pustim frazama, nego prije svega u kreposnom životu“. Svi mi znamo kako je puno onih kojima su usta puna domoljublja, a onda su korupcijom i nepravdom siromašili tu svoju domovinu. Samo je pošten i zauzet život dokaz autentičnog domoljublja“ poručio je biskup Križić.
„Blaženi Alojzije jest i ostat će trajno uzor i ponos naše Crkve i našeg naroda. On je jasna poruka svima nama: čovjek vjere i ljubavi, pravednosti i istine, ostaje neslomljiv. Može biti izvrgnut ne znam kakvim patnjama, ali neće izgubiti dobrotu, vedrinu i mir duše“ rekao je mons. Križić, poželjevši da nas Stepinac zagovara pred Gospodinom, da i mi na putu naše vjere ostanemo ustrajni i postignemo puninu života koju je Isus obećao onima koji ga ljube.
Biskup Križić ohrabrio je sve da strpljivo i ustrajno podnose teškoće i križeve i sadašnjeg vremena, rekavši da je osoba koja trpi najsličnija Isusu, a Gospodin je čovjeku koji trpi osobito blizu.
Ines Grbić
