„Uskrsna noć nas raduje jer pokazuje da Bog ne može izgubiti. Bog nikad ne gubi bitaka. On uvijek ima zadnju riječ. U toj svetoj noći slavimo pobjedu Uskrsloga; pobjedu svjetla nad tamom, ljubavi nad zlobom, istine nad lažima i duha nad materijom. U tim se trenucima duša vjernika ispunja nadom i utjehom. Uskrsnuli Krist je svjetlo ljudske povijesti i smisao njenih događanja“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodeći na Veliku subotu 23. travnja Vazmeno bdjenje u katedrali sv. Stošije u Zadru. Za to je vrijeme blagoslovio vodu koja se nalazila u prezbiteriju u velikom zdencu Višeslavove krstionice, simbolu krštenja Hrvata. Puk je obnovio i svoja krsna obećanja nakon čega ih je nadbiskup Puljić poškropio blagoslovljenom vodom. Bdjenje je počelo blagoslovom novog ognja ispred katedrale kad je puk sa svijećama u rukama, predvođen nošenjem uskrsne svijeće, ušao u zamračenu katedralu u kojoj su nakon hvalospjeva vazmenoj noći navještena čitanja o povijesti Božje ljubavi prema Izraelskom narodu i svakome čovjeku, od stvaranja. „Povijest je zabilježila brojne veličine, ali svi su završili u grobu. Mnogima se i spomen zametnuo. Isusova veličina počinje upravo kod groba, njegovim slavnim uskrsnućem. Događajem Kristovog uskrsnuća i silaskom Duha Svetoga počelo je vrijeme Crkve koje još traje, a Duh Božji providnošću upravlja tijek vremena. Zato je Uskrs svetkovina nad svetkovinama, kao što je euharistija sakrament nad sakramentima“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da se u uskrsnoj noći dogodila jedinstvenost u povijesti ljudskog roda: raspeti i pokopani Krist je uskrsnuo. „Otajstvo Kristovog uskrsnuća zbiljski je povijesni događaj, zabilježen u Svetom Pismu, o čemu su svjedočili prvi vjesnici i svjedoci Kristovog uskrsnuća. Kristovo uskrsnuće postaje kamenom temeljcem apostolskog navještanja. Uskrsli Krist je nepomućeno svjetlo u povijesti ljudskog mraka. On je njeno središte i raskrižje, smisao i otkupljenje“ rekao je nadbiskup upitavši zašto je Crkva tako vesela i raspjevana u liturgiji Velike subote, dan nakon što smo s bolom pratili Isusa na njegovom krvavom putu. Nakon drame Velikog petka, Isusovi učenici turobno i bez perspektive proživljavaju tugu, strah i razočaranje rane subote. O bezumnosti zla govori i činjenica da su Židovi osigurali grob sa stražom ne bi li tko Isusovo tijelo odnio pa rekao da je uskrsnuo. „Kakva besmislica?! Vidjeli su kako umire u bolovima i proboli mu srce, da bi se uvjerili da je doista preminuo. A onda postavljaju stražu. Uskrsnuli je ponovno zadao muke i probleme neprijateljima, a pobudio nadu svojim prijateljima, razveselio njihova srca. On je pokazao svoju božansku moć. Pod križem su mu dobacivali: ‘Ako si Sin Božji, siđi pa ćemo ti vjerovati’. Isus je pokazao da je Sin Božji, ali ne na zahtjev Židova, već kad je sam htio. Upravo kad su se najmanje nadali, u ranu zoru, još za mraka“ rekao je mons. Puljić zaključivši kako je po Isusu, kamenu temeljcu Crkve, najavljen i ostvaren dan milosti našeg Boga; Isus je došao polomiti lance grešnog ropstva i donijeti utjehu ranjenom svijetu.
Ines Grbić