1. Večeras slavimo dan svetoga Zoila čije je relikvije dobila ova župa na čašćenje prošle godine. Poznato je kako je njegovo štovanje u prošlim stoljećima zauzimalo važno mjesto u životu zadarske crkve. Federico Bianchi piše da su „moći sv. Zoila, zajedno s onima glasovitog mučenika Krševana prenesene u Zadar 649. godine i bile smještene u mramornu urnu u crkvu sv. Marije Velike, a nakon rušenja te crkve njegovi zemni ostaci preneseni su u katedralu upravo na današnji dan, 16. prosinca 1622. godine. Od tada se slavi njegov blagdan na današnji dan. Sveti Zoilo je jedan od četvero naših zaštitnika čije su relikvije skupa s onima od sv. Krševana stigle u Zadar u 7. stoljeću. Sveti Krševan i sveti Zoilo prihvaćeni su kao „vjerni zaštitnici koje je sam Bog poslao i darovao našem gradu“. Njima će se nekoliko stoljeća kasnije pridružiti sveta Stošija, vrijedni mironosac biskup Donat, te osobiti pokrovitelj i zaštitnik naš, Bogoprimac sveti Šimun Pravednik.
U opisu života svetoga Zoila nalazimo podatak da je bio „svet i uzoran svećenik koji je činio brojna dobročinstva u teškom vremenu u kojem je živio“ (progonstvo vjernika i njezinih pastira). S radošću je služio puku Božjem i nije se umarao činiti brojna dobročinstva usprkos teškim okolnostima. Poput proroka Jeremije i on je osjetio Gospodina koji ga je pozvao i oblikovao još „u majčinoj utrobi“, te ga posvetio i „za proroka naroda postavio“. Nije isključeno da se i on otimao kako „ne umije govoriti, a k tomu još je dijete“. No čuo je jasan odgovor neka ne govori da je je dijete, već neka „ide k svima kojima ga šalje“. I neka se „ne boji jer Bog će biti s njime“. Tada je Gospodin pružio ruku i dotakao ga se „stavljajući u usta njegova riječi svoje“.
2. ProrokJeremija u večerašnjem čitanju otvara svoju dušu i ispovijeda kako ga je Gospodin zaveo, nadjačao i svladao, a bilo mu je tek 24 godine. Kao i njegovi vršnjaci i on sanja provoditi miran život u svom rodnom mjestu Anatotu. No, Jahve se iznenada upliće u njegove planove i poziva ga biti prorokom u svom narodu. Jeremija je zbunjen. Svjestan je kako nema potrebnih odlika i ne osjeća se sposobnim biti prorokom. Stoga, nastaje dramatična borba i hrvanje između njega i Boga. Jahve mu pokazuje kako na njega misli već odavno: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh, prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih“. Jeremija se otimlje i opravdava kako se plaši, ne zna govoriti i još je dijete. „Ne govori dijete sam, uzvraća Jahve, već idi onamo kamo te šaljem. Ne boj se, jer ja sam s tobom“. Tada se Jahve dotače njegovih usta i postavi ga „nad narode i kraljevstva da istrebljuje i ruši, gradi i sadi“. Zanimljivi su svi ovi glagoli koje prorok ovdje upotrebljava kako bi opisao nalog koji mu Jahve dodjeljuje i čini ga svojim glasnikom, svojim oponumoćenikom.
Svaki poziv, a posebice poziv na život posvećen Božjoj službi nešto je veliko, osobno i neopozivo. Kad Bog zove, onda on mijenja tijekove života onoga koga poziva. Izbacuje ga iz kolotečine i uhodanih tračnica i usmjerava na nešto novo. Slučaj proročkog poziva Jeremije pokazuje pravo hrvanje i herojsku borbu između vlastite slabosti, osjećaja nemoći i straha s jedne strane, te Božje milosti i upornosti s druge strane. A kad nekoga Bog dotakne svojim prstom i ispuni svojim duhom, on postaje drugi čovjek. Istina, on ostaje i dalje slab i krhak, te se previja u porođajnim mukama i bolovima s dobrom nakanom ispuniti do kraja ono što je Gospodin s njime planirao od utrobe majke njegove.
3. Simbolično je što se blagdan sv. Zoila slavi u ozračju Nedjelje Caritasa koju smo prošle nedjelje obilježili kao dan milosrđa i ljubavi prema onima koji su u potrebi. A sveti Zoilo, koji je za života u Akvileji bio poznat po djelima milosrđa, u Zadru je postao odvjetnikom siromašnih i ugroženih. Stoga sam ga prošle godine proglasio zaštitnikom Caritasa Zadarske nadbiskupije uz 30. obljetnicu utemeljenja ove institucije. Ovo je i prigoda zahvaliti svima koji svojom materijalnom potporom i molitvom prate rad našega Caritasa, te na taj način djelima ljubavi pokazuju ljudsku blizinu prema bratu koji je gladan i žedan, siromašan i bez krova nad glavom, bolestan ili u starosnoj dobi. „Dao sam vam primjer da i vi tako činite“ (Iv 13, 15). To su Isusove riječi s posljednje večere. Tim riječima evanđelje nas podsjeća na ustanovu presvete euharistije, kao i na đakonsku, karitativnu službu koja postaje temeljnim zakonom služenja u Crkvi koji će biti osobito vrednovan i na posljednjem sudu, kako nam pripovijeda Matej u večerašnjem evanđeoskom odlomku:
„Tada će kralj reći onima sebi zdesna: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni. – Tada će mu pravednici odgovoriti: Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?ʹ A kralj će im odgovoriti: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“. (Mt 25, 31‐46) Služenje izvire iz krijeposti ljubavi koja ne traži svoje (1 Kor 13,5), nego se dariva. Ono je obilježeno odlikom poniznosti; učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca (Mt 11, 29). „Dječice, piše Ivan svojim vjernicima, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom“ (1 Iv 3, 18).
4. Isusove učenike, dakle, mjeri se ne po ispraznim riječima, već po konkretnim djelima ljubavi. Stoga je Luka zabilježio da su prvi kršćani „među sobom dijelili sve što su posjedovali“ (Dj 2, 44) i tako ostavili svijetli trag dobrote i ljubavi prema onima koji su u potrebi. I dok nas svakim danom uznemiruju vijesti o milijunima ugroženih, zaraženih i umrlih zbog pandemije, otkrivamo istinu da je još veća opasnost od zaraze ravnodušnosti i čovjekove neosjetljivosti za potrebe druge. A nju se može pobijediti jedino svjetlom iskrene i nesebične ljubavi koja se dariva. Nedjelja Caritasa, koju smo prošle nedjelje slavili, poziva nas i podsjeća da budemo svjedoci darežljivosti i ljubavi koja svjetlo donosi. Molimo našega zaštitnika sv. Zoila, koji je u Akvileji bio poznat po djelima milosrđa, u Zadru je postao odvjetnikom siromašnih i ugroženih, neka i nas obasja svjetlom evanđelja kako nam ne bi „dojadilo činiti dobra djela“, te uz pripjevni psalam „evo dolazim, Gospodine, vršiti volju Tvoju“, bili trajno radosni i „postojani u zajedništvu, lomljenju kruha i u molitvama“ (Dj 2, 42). Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Bili Brig, 16. prosinca 2021.