„Jedinstvo Crkve nije sociološko u gledanju na njen vanjski organizacijski i ustrojbeni dio; ona se temelji na jedinstvu Presvetog Trojstva i na jedinstvu vjere“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u svom nagovoru na Molitvi Večernje kojom je u ponedjeljak 11. travnja počeo susret predstavnika crkvenih pokreta, udruga, zajednica i bratovština u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru. Crkva je živi organizam kojem je glava Krist a Duh Sveti život i snaga. Otajstvo se može jedino vjerom shvatiti i objaviti, istaknuo je nadbiskup dodavši da su navjestitelji Božjeg otajstva ljudima svjedoci koje je Krist izabrao i poslao. „Kad bi se otajstvo Crkve znanstveno i razumski prikazalo, Crkva bi postala vjerskom, društvenom ili političkom organizacijom a izgubila bi otajstvenu stvarnost koja je u njenoj biti. Crkva kao Božji naum nadilazi zemaljske zajednice ali u njima se povijesno ostvaruje“ rekao je mons. Puljić, upozorivši da Crkvu nije moguće svesti na čistu povijesnu stvarnost jer bi se izgubilo veličanstvenu Božju otajstvenost. Nije dobro ni povijesnu zajednicu poistovjećivati s otajstvom Crkve jer bi se zajednica prepuštena sama sebi pretvorila u čistu ljudsku skupinu. Nadbiskup je upozorio na manjak interesa i nedostatnu raspavu o teološkim temama u javnosti. Prisutnije je ignoriranje, nego govor protiv kao prije par desetljeća. Raspravlja se o socijalnim pitanjima, životnom standardu, radnim uvjetima. Čuje se i kako vjera čovjeka ne zanima te da ne osjeća potrebu pripadati religiji. „Vlada ravnodušnost, različita od ateizma koji je nijekao Boga. Kad se sve podredi moći, novcu i užitku, dolazi se u sukob s onima koje vjera promiče te vjerske vrijednosti izvuku tanji kraj. U takvom ozračju rađa se i ideologija blagostanja koja postaje dominantna i najviši cilj života, a bitna sastavnica je tjelesno zdravlje, ostati jakim i vječno mladim. Ideologiji blagostanja treba dodati suvremeno umijeće izbjegavanja patnje, svega što može prouzročiti najmanje tegobe, spriječiti ugodu i zadovoljstvo“ upozorio je nadbiskup, upitavši kako će se danas čovjeku koji to izbjegava govoriti o Isusovoj patnji, korizmi, muci, otkupljenju po križu. Nadbiskup je upozorio na vjersku ravnodušnost kao posljedicu raširene ideologije materijalističkog blagostanja koje je postalo samo sebi svrhom; pretjerani konzumizam kadar je ugušiti vjerski dažd i iskonsku čežnju za višim stvarima te čovjeku ne dopušta razmišljati o Bogu i pravim vrijednostima. „Istovremeno je velik broj samoubojstava. To pokazuje da usprkos svemu što blagostanje nudi, čovjek nije zadovoljan nego je razočaran. Tu valja započeti vjerski razgovor: zašto nije zadovoljan, zašto je nesretan, nemiran, zašto ga toliko toga muči. Proces otvaranja Božjem otajstvu ne događa se sam od sebe. Toga moraju biti svjesni svi – i zauzeti vjernici laici, a lakše se ostvaruje kad je obitelj povezana“ rekao je mons. Puljić, dodavši da je čovjeku za susret i doživljaj Boga važno ući u sebe, razmišljati o smislu i vrednotama zbog kojih se isplati živjeti. Tako je kadar milošću Duha koji je stalno prisutan i aktivan izaći iz stanja vjerske ravnodušnosti i doživjeti kako nije stvoren za ovaj prolazan svijet nego za Boga u kojem njegovo srce jedino može naći utjehu i spas“ rekao je mons. Puljić. Nadbiskup je podsjetio da je na početku svog povijesnog hoda Crkve toliko ušla u pore obiteljskog života da se o pitanjima vjere živo raspravljalo; i na tržnici se raspravljalo o važnim pojmovima iz filozofije, teologije i Svetog Pisma, o Trojstvu, božanstvu Krista. „To je bio dnevni govor. Crkva se aktivno uključila u tu raspravu. U grčkom okružju gdje je počelo njeno djelovanje je i održano osam prvih općih crkvenih sabora na kojima se Crkva suočila s onodobnim herezama i zastranjenjima. Tako je uobličeno Nicejsko carigradsko vjerovanje koje i danas molimo u liturgiji“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da Crkva nije imala veliku pomoć u sebi samoj nego od Duha Svetoga. Njena snaga su bili učeni, poslušni i sveti ljudi koje je Bog podigao u narodu kako bi pred krivovjercima i prosvijetljenima branila svoj nauk i cjelovitost vjere. Kad su se učenjaci pokazali nemoćnima, Duh Sveti je okupljao crkvene sabore kako bi zbor biskupa očitovao jaču snagu i apostolsku vlast danu od Gospodina. „U to vrijeme formulacije su završavale ‘Duh Sveti i mi odlučismo’ te su plodove Koncila predavali vjernicima. A kad su krivovjerci ustali i protiv sabora, oglašavao se i papa kao najjači stupanj i lijek protiv svakog krivovjerja“ rekao je mons. Puljić poželjevši da Crkva kao kvasac i duša društva ostane vjerna svome poslanju, uvijek u službi ljudskoj zajednici.
Ines Grbić