Zadarski nadbiskup Želimir Puljić zaredio je u subotu, 20. studenog, u katedrali sv. Stošije u Zadru trojicu novih đakona Zadarske nadbiskupije. To su Mario Mršić iz župe Biograd – Kosa, Frane Šindija iz Bibinja i Mate Žilić iz Briševa.
„Bitna dimenzija đakonskog ređenja obilježena je riječju diakonia – služenje. Ako netko želi biti prvi, neka bude sluga. Jer naše je zvanje služiti. I Gospodin nas šalje zato da služimo. Služimo njegovom kraljevstvu ponajprije, a onda i ljudima koji su oko nas“ poručio je mons. Puljić, naglasivši da nas ređenje uvijek uvodi u otajstvo Božjeg plana s ljudima i podsjeća na Isusove riječi: Ne izabraste vi mene, nego sam ja vas sebi izabrao i odredio da idete i rod donosite.
„Božja je milost što su Mario, Frane i Mate izrekli slobodno svoj: Evo me! Bog poziva i bira, a čovjek odgovara. Stoga je duhovno zvanje dar i otajstvo vjere, a u njegovom rađanju i hodu uključeni su Bog i čovjek, obitelj i zajednica vjernika. Ređenje je dar ređenicima, ali i Nadbiskupiji, Crkvi i narodu“ rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup je poželio da ređenici ljube bez koristoljublja, da se daruju bez pridržaja i služe bez uvjetovanja, da „neporočno obdržavaju duhovnu stegu sa svjedočanstvom dobre savjesti“.
Đakonat je prvi stupanj sakramenta Svetoga reda. „Očituje se u Službi Riječi i služenju kod oltara i u služenju bližnjima u potrebi. Da bi to mogli slobodno i nepodijeljena srca činiti, đakoni će javno odabrati stalež beženstva radi nebeskog kraljevstva. Uz to će obećati da će čuvati i razvijati duh molitve, obdržavati bogoslužje časova te moliti za Crkvu i čitav svijet“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da „Crkva nije samoupravna zajednica ni demokratsko društvo, nego zajednica vjernih Isusovih učenika s hijerarhijskim ustrojem proglašenim na Gori blaženstava“.
„Đakoni su osobito pozvani vršiti „službu ljubavi“, poput Krista koji nije došao da bude služen, nego da služi. Činom pranja nogu Isus je izrazio smisao svog poslanja, a služenje drugima učinio temeljnim zakonom u Crkvi“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da „služenje braći kao blagoslovljeno djelo nije prva i najvažnija stvar pastoralnog rada. Prva i najvažnija stvar je služenje Bogu, jer, Isus je iznad svega sluga Jahvin, a onda sluga ljudi. Zato kad klerik, svećenik ili đakon zanemari ono što se od njega s pravom očekuje i što on jedini može uraditi, predslaviti otajstva vjere, ako se samo posveti ovozemnom životu, ne služi se braći“ rekao je nadbiskup i upozorio: „Uslijed utjecaja sekularizma i aktivizma postoji ozbiljna opasnost da se zanemari duhovnost i molitva. Stoga Crkva kao dobra majka i učiteljica obvezuje i potiče ređenike neka tumače crkveni nauk te pobožno i vjerno slave Kristova otajstva u znaku tropleta „vjeruj što razmatraš, druge poučavaj što vjeruješ, i sam vrši ono što druge poučavaš“.
Uoči blagdana Gospe od Zdravlja koja se osobito časti u Zadru, nadbiskup je preporučio Gospinom zagovoru da ređenike daruje poniznošću, postojanošću i pouzdanjem u Boga. „Neka postojanim duhom trajno daju do znanja svakomu da neće biti dvorjani koji se dodvoravaju ljudima ovoga svijeta, niti trstike koju razni vjetrovi ljuljaju kamo hoće. Svečanim činom ređenja i svojim obećanjima oni žele poput Ivana Krstitelja biti proročki navjestitelji Božje pravde i kraljevstva njegova. Neka svojim pouzdanjem u Boga, poput Abrahama, stupaju sigurni da ih Bog koji ih je pozvao od utrobe majke njihove, neće ostaviti. Neka s bl. Alojzijem Stepincem ponavljaju: U Tebe sam se Gospodine pouzdao!“ poručio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić
