1. Početkom rujna oglasit će se zvona i najaviti početak nove školske godine, za koju želim neka bude normalna, redovita i blagoslovljena. Dani ljetnih praznika završili su par tjedana nakon Olimpijskih igara u Tokiju na kojima se natjecalo 59 naših olimpijaca. Još smo pod dojmom športskih uspjeha i osvojenim medalja, o čemu se pričalo i pisalo prošlih dana i tjedana. A sigurno će se o tomu i u školi komentirati.
Hrvatska je ove godine imala osobitu čast što je naša bivša predsjednica, gospođa Kolinda Grabar Kitarović, primljena u članstvo Međunarodnog Olimpijskog Odbora da širi i podržava duh natjecanja i olimpijskih vrjednota. Uz srdačan pozdrav i želju da bude blagoslovljen početak školske godine, volio bih da se duh natjecanja preseli i u školske učionice. A duh zajedništva, koji je bio nazočan u Tokiju i diljem Domovine, neka cvjeta u svim našim odgojnim i obrazovnim ustanovama.
Neka i vaše mladenačko odrastanje prati duh olimpijskog gesla „brže, više, jače“: brže u svladavanju školskih zadataka i drugih ostvarenja; s više duha solidarnosti, prijateljstva i ljubavi te jačim zauzimanjem za istinu, pravdu, mir i slobodu.
Ove godine dodana je i četvrta riječ „zajedno“ kako bi se istaklo zajedništvo ljudske obitelji. Posebice bih želio da izazovno vrijeme COVIDA 19 razbudi u svima svijest o pripadnosti „zajednici braće i sestara koji veslaju skupa, u istoj lađi i na zajedničkom moru“, kao je lijepo rekao prošle godine papa Franjo (Rim, 27. 03. 2020.).
Stoga, neka uz nastojanje oko stjecanja znanja i školskih vještina cvjeta među vama i duh prijateljstva, sloge i zajedništva. Lijepo je bilo slušati i čitati kako su se hrvatski sportaši u Tokiju fino i športski natjecali. Neka i vama, dragi učenici, škola, obitelj i župna zajednica budu plodno polje vašeg odrastanja i natjecanja u znanju, dobroti i plemenitosti. A škola u kojoj učite zajedno živjeti, razgovarati, druge pomagati i poštivati, neka vam pruža prigodu rasti u znanju i dobroti kako bi učenjem i radom humanizirali vrijeme i prostor u kojem živite.
2. Drago mi je obavijestiti vas da će početi s radom Katolička osmogodišnja škola na Novom Bokanjcu, koja je bila privremeno smještena u sjemeništu. Školu smo posvetili velikom kršćaninu, svjedoku i mučeniku Ivi Màšini, koji se rodio u Preku, na otoku Ugljanu, 1927. godine u obitelji s devetero djece.
Kao izvrstan đak završio je gimnaziju u Zadru, a tijekom studija povijesti na Zagrebačkom sveučilištu bio je najbolji student u svojoj generaciji. Preživio je kolonu smrti s Bleiburga, a na križnom putu ubili su mu brata Melkiora. Njega su vodili kršćanski i nacionalni ideali sa željom kako doprinijeti ostvarenju hrvatske slobode. Kao izvrsnom studentu i katoličkom intelektualcu profesori su mu predviđali briljantnu karijeru. No, bio je pod konrolom tajne jugoslavenske policije, Udbe, koja ga je omela pristupiti diplomskom ispitu. Uhićivali su ga u više navrata i tako onemogućili završiti studij. Ali, Ivo je „upisao i s uspjehom položio školu i studij patnje“ koju je herojski podnio za Crkvu i Domovinu koje je iz sveg srca i duše volio. Uhićen je 1959. s drugih šesnaest osumnjičenka, procesuiran i osuđen na jedanaest godina zatvora.
Dok je čekao presudu, uspio je pobjeći iz istražnog zatvora, ali par mjeseci kasnije su ga uhitili i smjestili u zloglasnu kaznionicu u Staroj Gradišci. Dodijelili su mu samicu u kojoj su ga dnevno mučili te 20. studenoga 1961. u toj samici i zadavili.
Uništili su, dakle, njegovo tijelo u 34. godini života, ali duha nisu mogli slomiti. Kao istinski rodoljub govorio je, pisao, želio i vidio „jedino pravedno rješenje u neovisnoj i suverenoj državi Hrvatskoj“.
Narodni vizionar i svijetli lik u mraku komunističke ideologije postao je mučenik i simbol brojnih žrtava jugoslavenskog režima. U pismima koja je slao iz zatvora rodbini i prijateljima, govorio je o „svojoj vjeri i ljubavi prema Hrvatskoj za koju se treba boriti i izboriti“.
Posebice je dirljivo pismo njegovoj majci iz uzništva u Zagrebu (uoči Božića 1954.): „Draga moja majčice, pišem Ti radosno pismo za Božić. Ne plači što me nema… Evo se rađa Ljubav svijetu, evo se rađa Ljubav u meni… Ne budi žalosna za svojim sinom? Raduj se sa mnom, jer je pisano: Tugu ću vašu pretvoriti u radost, uzdahe u kliktaje, suze u vaš smijeh… Raduj se, majčice, i ne plači što me nema da s Davorom okitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle, što čekaju Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao“.
Tvoj Ivo, u Zagrebu pred Božić 1954.
3. Ovo divno pismo vjernika i svjedoka Ive ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Usprokos nepovoljnih zatvorskih okolnosti, Ivo se nije osjećao izgubljen i razočaran. Lišen slobode, on je miran i tješi svoju majku. Piše joj kako se tih dana „rađa Ljubav koja će tugu pretvoriti u radost, a uzdahe u kliktaj i smjeh“.
Bogu hvala što su vremena straha i diktature iza nas, pa u slobodi možemo planirati i provoditi programe odgoja i obrazovanja. To nikako ne znači kako su nestale „nepovoljne okolnosti koje roditeljima, učiteljima i odgojiteljima često ne idu na ruku“. Dapače, vidimo da i u okružju demokracije ima previše „agresivnog i rušilačkog naboja, a premalo konstruktivnog evanđeoskog duha“. A neke moralne i općeljudske vrjednote „stavlja se u stranu“ ili ih se dovodi u pitanje. Čini se da i demokracija poprima nerijetko oblike anarhije, nereda i nezdravih ljudskih odnosa.
Suvremena tržišna ponuda različitih ideja i nazora doprinosi mišljenju kako „sve što se nudi jednako je dobro i vrijedno“. A znamo da nije tako. Ima, naime, u životu stvari bez kojih čovjek ne može živjeti (voda, zrak, hrana, dom i sloboda). Ali, ima dosta stvari koje nanose štetu njegovom moralnom, psihičkom i fizičkom zdravlju (alkohol, droga, loši primjeri, sablazan, korupcija i nemoral).
Neka vaš povratak u školske prostore bude radostan, plodan i neopterećen. Trudite se usvajati nova znanja koja vam prenose vaši učitelji, profesori i odgojitelji. Iskoristite dobro ovu godinu i usvajajte znanja koja vam prenose vaši učitelji i odgojitelji. Crkva se ne umara ponavlja važnost toga, pa podržava školske odgojne programe i zadatke.
4. Volite svoje roditelje poput Ive Màšine koji je pokazao koliko mu je stalo do „svoje majčice“. Lijepo je bilo prošlih tjedana čitati i slušati zlatnu olimpijsku pobjednicu Mateu Jelić kako je na povratku u Hrvatsku planirala „najprije poći zagrliti roditelje, a onda otići u crkvu i zahvaliti Bogu za sve što joj je dao“.
Budite i vi, dragi učenici, zahvalni svojim roditeljima i Bogu darovatelju svakoga dara. Poštujte svoje učitelje, svećenike i katehete koji se trude oko vas. Slušajte ih, surađujte s njima i usvajajte ono što vas poučavaju i na što vas svojim dobrim primjerom potiču.
Uz svladavanje školskih obveza, njegujte među sobom duh zajedništva i solidarnosti. Svojim, pak, dobrim ponašanjem, radom i zalaganjem pokažite svima da nosite „razloge nade koja je u vama“ (1 Pet 3, 15).
Cijenjeni roditelji, učitelji i odgojitelji. Vašoj brizi, umijeću i odgovornosti povjerena su djeca i mladi, a oni su budućnost ove zemlje i naroda.
Dok vam zahvaljujem na zauzetom radu s njima, potičem vas, budite zahtjevni u časnom poslu odgoja i obrazovanja. Pomažite im u traganju za smislom života i pružajte im požrtvovnu ljubav i evanđeosku radost.
Dok osluškujete njihova pitanja, podnosite i njihove nesavršenosti i ne bojte se otvorite im vrata svoga srca. Jer, vi ste često presudni za njihove životne stavove i uvjerenja.
Volite svoj rad i svoje đake i budite ponosni na povjerenje koje vam poklanjuju roditelji i društvena zajednica. U vašem odgovornom poslu neka vas prati Božja pomoć i zagovor sv. Krševana, vrsnog odgojitelja i katehete svete Stošije.
Svima pozdrav i blagoslov od Gospodina,
✠ Želimir Puljić, nadbiskup, v.r.
Zadar, 1. rujna 2021.
Napomena:
- Zaziv Duha Svetoga neka bude u nedjelju, 12. rujna 2021. godine.
- Neka se ovo pismo (ili barem brojevi 1, 2, 4) pročita uz slavlje zaziva Duha Svetoga te tom prigodom obznani i raspored župnog vjeronauka.