Katolička osnovna škola Ivo Mašina u Zadru počela je s radom prvog dana nove školske godine u ponedjeljak 6. rujna u novoj školskoj zgradi koja se nalazi u predjelu Novo naselje na Bokanjcu u Zadru. To je najveća suvremeno opremljena novoizgrađena odgojno – obrazovna ustanova u Zadarskoj županiji u vrijednosti 50 milijuna kuna.
Trenutno školu pohađa 150 učenika u šest razrednih odjeljenja. Upisana su nova dva prva razreda, svaki s po 25 učenika i jedan peti razred. U novu školsku zgradu preselili su se učenici 2., 3. i 4. razreda koji su pohađali Katoličku osnovnu školu Ivo Mašina koja je djelovala u zgradi Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević na poluotoku u Zadru, od utemeljenja škole 2018. godine odlukom zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića.
Među 150 učenika je 88 novoupisanih, a još mnogi zainteresirani roditelji nisu uspjeli upisati dijete u katoličku školu zbog kapaciteta škole koju će u budućnosti pohađati 500 učenika. Svake godine upisivat će se prva dva razreda.
Prvog dana škole nastavnici, učenici i roditelji okupili su se ispred školske zgrade gdje su školarci izveli prigodni program ‘Radosni početak’ s recitacijama, uz ohrabrenje prvaša te pozdrav nove školske godine. Prisutnima se obratio don Roland Jelić, ravnatelj Katoličke osnovne škole Ivo Mašina.
„Čestitam našim prvašićima koje srdačno pozdravljam. Želim svima dobrodošlicu u novu školu i uspješan početak osnovno – školskog obrazovanja“ poručio je don Roland, pozdravljajući roditelje, učenike koji su dosada pohađali školu u zgradi sjemeništa i tridesetak djelatnika škole.
„Prvi dan škole i početak nove školske godine za nas je uzbuđenje. Volio bih da u svoju pamet i srce upišete još nešto – povijest“ istaknuo je ravnatelj Jelić, rekavši da nova škola ima povijesno značenje u životu odgojno – obrazovnog sustava u Zadarskoj županiji, odnosno Nadbiskupiji.
„Nova školska zgrada, vi roditelji, vaša djeca, pišete povijest ove ustanove. Pred nama je prva generacija prvaša koja će s ponosom krenuti u novu Katoličku osnovnu školu Ivo Mašina. Kada smo radili po školi ovih dana, neki roditelji su govorili: ‘Dugo smo čekali kad će se izgraditi ovakva škola. I mi smo se nadali da ćemo jednog dana krenuti u takvu školu. Ali, hvala Bogu, to su doživjela naša djeca’“ rekao je don Roland, zahvalivši roditeljima na povjerenju da mogu zajedno s njima odgajati djecu i stvarati budućnost. „Djeca su budućnost obitelji, Crkve i države. Dok ima djece, ne trebamo se bojati za našu budućnost. Lijepo se osjećajte kod nas. Nadam se da ćemo se lijepo družiti kroz školsku godinu pred nama“ poručio je ravnatelj Jelić.
Školu Ivo Mašina pohađaju djeca iz Bokanjca, ali i drugih dijelova Zadarske nadbiskupije jer katoličku školu upisuju djeca po izboru roditelja kao svoju vrijednosnu odluku, ne upisuje se primarno po mjestu stanovanja učenika.
Učenike koji su veselo govorili ‘škola je zakon, cool’ dočekale su maštovito i kreativno šareno uređene učionice s porukama dobrodošlice i ohrabrenja te knjige na školskim klupama.
Marina Šegota je učiteljica 1.a razreda kojeg pohađa 12 djevojčica i 13 dječaka, takav je omjer učenika i u 1.b razredu. „Prvašići su iznenađeni, sretni i veseli. Rekli su da im je jako lijepo prvi dan škole i da jedva čekaju sutra. Nekoliko učenika došlo je sa suzama, ali kad smo im dali poklončiće, bojanke, olovke, opustili su se. Podijelili smo im medalje, to znači da su prijatelji, dio 1. a razreda. Odmah radimo na zajedništvu. Slikali smo se s okvirom za slikanje jer su nam te fotografije potrebne za e-dnevnik i za uspomenu“ rekla je Šegota.
Na panoima u učionici pišu preporučeni sastojci za recept prijateljstva, što nam je potrebno za prijateljstvo u razredu, rastimo zajedno, sretno odrastanje. „Potrudili smo se da bude sve šareno, veselo, djeci zanimljivo. I toplinom poruka od početka guramo zajedništvo. Čim su ušli u učionicu, rekli su ‘Vauu, kako je sređen razred’. Bili su svi oduševljeni“ rekla je Šegota.
Roditelji imaju očekivanja od te škole i veliko poštovanje učitelja, prepoznaju trud u radu s djecom. „Djelatnica u pekari pokraj škole mi je rekla: ‘Moram vam reći, učiteljice, roditelji imaju velika očekivanja od vas i škole’. Mnogima je žao što nisu mogli upisati djecu. Prva generacija koja je pohađala školu na poluotoku sada je 4. razred. Roditelji su rekli da se osjećaju kao doma, primijetili su zajedništvo, obiteljski žar“ rekla je Šegota.
Pohvalila je roditelje učenika koji su samoinicijativno željeli pomoći u završnom uređenju učionica. „Želim i javno zahvaliti roditeljima, prvi su došli i rekli ‘Mi ćemo vam pomoći’. Hvala na pomoći svim dobrim ljudima s Bokanjca i roditeljima koji su još prije upisali djecu. Vrata škole otvorena su od 7 sati ujutro, roditelji koji moraju biti na poslu u 7 i ranije dovode djecu. Mi smo im produžena ruka. Djeca imaju u školi tri obroka, produženi boravak je do 17 sati“ opisala je Šegota.
Za vrijeme dok budu u školi djeca se i igraju, slikaju, idu na igralište, u šetnju, na razna događanja, snimaju igrokaze, imaju školski zbor. „Škola nije samo učenje iz knjige. I kroz izvannastavne aktivnosti radimo razne projekte da djeci bude kao doma. U produženom boravku naše škole neka djeca su plakala kad su trebali ići kući. Govorili bi roditeljima: ‘Ne, što ste došli po mene? Nama je tu super, naše zajedništvo, prijatelji, ekipa’“ prenijela je reakcije učenika Marina Šegota. Učiteljica u produženom boravku za 1.a razred je Josipa Šalaj.
„Iz ove škole djeca teško idu kući“ kaže i Marija Baljak, učiteljica 1. b razreda. Završila je srednju katoličku školu kod sestara milosrdnica u Zagrebu i iz osobnog iskustva zna da je „pristup djeci u katoličkoj školi prekrasan. Smatram da je jako dobro za društvo kako se djeca odgajaju i uče u katoličkoj školi. Želim ponuditi puno pažnje djeci. U produženom boravku nije samo čuvanje djece nego se i puno radi. Piše se, uči, djeca borave s nama u školi 10 sati. Oni su s nama cijeli dan. Mi smo njima praktički drugi roditelji“ rekla je Baljak, zahvalivši roditeljima što im vjeruju i ostavljaju im djecu s povjerenjem. Učiteljica u produženom boravku za 1.b razred je Sabina Ćurko.
Reakcije roditelja prvog dana škole su pune zahvalnosti i zadovoljstva. Marko Jukić ima dvojicu sinova u školi, u 2. i 3. razredu. Svako jutro dovozi djecu iz Petrčana gdje živi. Pohvalio je „kvalitetu edukacije, cijeli mentalni sklop katoličke škole, fokusirani pristup, vidi se da taj rad djeci odgovara, svaki problem ta škola lagano rješava“.
Višnja Knežević u 1. r. upisala je kćer Neu. „Ja sam uzbuđenija od nje. Mi smo jako sretni, škola je u naselju gdje živimo. Sretni smo da smo počeli ovdje. Velika je privilegija imati školu tako blizu i definitivno katoličku školu. Meni jako odgovara što je obavezan produženi boravak, znam da mi je dijete u sigurnim rukama za vrijeme moga posla. To je veliko rasterećenje za roditelje koji rade. Nea je jako sretna, jedva je čekala da završi ljeto i počne škola. Vjerujem da će biti jako sretna“ rekla je majka Knežević.
Ivan Rajić doveo je kćer Rozu. „Sve najbolje sam čuo o školi Ivo Mašina. Cijeli taj sistem, kantina, socijalizacija i ispravan put, to stvarno izgleda trenutno najbolje što nudi zadarska prosvjeta. Vrlo smo emotivni, uzbuđen sam kao da ja krećem u školu. Roza je jedva čekala, brojala je dane do polaska u školu, pitala kad će, kad će. Očekujem da Roza primi životne i moralne vrijednosti. To je najbitnije“ rekao je tata Rajić.
Andrijana Rogić u 1. r. upisala je kćer Lauru. „Bila je uzbuđena, već pet dana ne spava i jedva čeka prvi dan, početak školske godine. Mi smo ulicu udaljeni od crkve, dvije minute od škole. Znači nam ta blizina. Pratili smo kako se škola gradila, od temelja. To je teklo glatko, išlo je brzo unatoč koroni, mi smo super zadovoljni i nadamo se samo najboljem od ove škole. Očekujem da će Laura primiti moralne vrijednosti koje su se u ovom svijetu pogubile. Posebnost je što će se učiti kršćanskom nauku i vjeri, što je u drugim školama zanemareno. Mi smo kršćani, nismo baš praktični, ali vjerujemo u Boga i nadamo se da će ona sad to popraviti kod nas u obitelji, da će uvesti neke promjene. Da ćemo se i mi početi moliti prije ručka i slično“ rekla je majka Rogić.
Još uvijek postoje predrasude prema katoličkoj školi. „Kao da neki bježe od toga. Ne znam zašto. Mislim da je to prirodno, normalno i da nemamo od čega bježati. Mislim da bi svi mi trebali učiti od djece i da ćemo mi odrasli puno naučiti od njih, samim time što pohađaju tu školu, da mogu unijeti samo nešto bolje u naše obitelji“ poručila je Andrijana Rogić.
Ivana Kozarić u prvi razred dovela je kćer Mariju. „Mi živimo u Novom naselju, no volim istaknuti da sam Mariju stavila na listu za upis i prije nego sam znala da će škola biti gotova. Da je škola i negdje dalje, ja bih isto dovodila Mariju u katoličku školu, jer mi je to bitno. Katolička škola je naš izbor zato što smo praktični katolici. Želimo na bilo koji način svoju djecu približiti Bogu, pa i ovim putem. Imam osjećaj da nastavnici koji su u vjeri mogu bolje voditi moje dijete. To je svakako naš izbor“ rekla je majka Kozarić. Poznaje mnoge roditelje koji su dvojili bi li upisali dijete u katoličku školu, „a nakon što su čuli dobre stvari o školi, iako nisu katolici, odlučili su upisati djecu u školu zbog povratnih informacija koje smo imali ovih godina, da su djeca zaista radosna u ovoj školi. Djeci je lijepo, imaju dobre rezultate i pozitivna iskustva. Ne mogu sakriti svoje oduševljenje kad sam ušla u školu, stvarno izgleda prekrasno. Znali smo da će biti sve vrhunski opremljeno, djeca imaju sve na raspolaganju da bi radili kako treba. Sve im je omogućeno i sve je zaista predivno. Potičem roditelje, upišite dijete u katoličku školu, bit ćete bliže Bogu. To je prvo i osnovno. Koristite svaki način života da biste djecu približili Bogu. Mislim da je jedan od izvrsnih način za to upis djeteta u katoličku školu“ poručila je majka Ivana Kozarić.
Ines Grbić
