Preko Karmela s Marijom do Krista
1. Slavimo blagdan Gospe od brda Karmela koje je u Palestini bilo mjesto gdje je prorok Ilija vatreno branio vjeru Izraela. Tumači svetog Pisma vele kako je Karmel slika Božje nazočnosti, ljupkosti i plodnosti njegove milosti. Sveto brdo Karmel predstavlja mjesto naročite Božje blizine. Veliki mistik i naučitelj iz karmelskog reda, sveti Ivan od Križa, daje uputstva da se Boga može naći „Usponom na brdo Karmel“ kamo se čovjek može popeti samo uz žrtvu i odreknuće. Brdo Karmel je i mjesto gdje je prorok Ilija vatreno branio vjeru Izraela. On je bio poznat po neslomljivoj odlučnosti u Božjoj službi. Isus ga je više puta spomenuo i obasipao pohvalama. S njim je bio na gori preobraženja, na Taboru. A arkanđeo Gabrijel je navijestio i opisao Ivana kao drugog Iliju koji će „ići pred Mesijom u duhu i sili Ilijinoj“ kako bi pripremio narod Gospodinu.
Vatrena borba za vjeru Izraela dragog proroka s brda Karmela uvijek se rado čita i prepričava. Prorok Ilija je živio u doba najdublje religiozne krize, i velikog otpada od Boga u izraelskom kraljevstvu, u vrijeme bezbožnog kralja Ahaba i njegove opake žene Jizabele. Upravo na poticaj Izabele kralj je odlučio iskorijeniti vjeru u jednog i pravog Boga u Izraelu, dao je porušiti Jahvine oltare i svetišta, poubijati svećenike i proroke. A narod je što silom, što milom pošao za bezbožnim kraljem.. Premda je ostao jedini prorok u čitavoj zemlji, nije se dao slomiti, ni zastrašiti. Nastupao je vatrenim žarom, silnim i poznatim govorima. A Bog je pratio njegove riječi i popratnim znakovima: kad je najavljivao sušu i glad (1 Kr 17, 1 – 18), krvavo istrebljenje i propast Ahabove loze (1 Kr 21, 21 – 24), kad je s neba molitvom snio vatru na žrtvu na Karmelu kao dokaz da slijedi pravoga Boga nasuprot Balovih proroka (1 Kr 18, 30 – 40), kako smo čuli u prvom čitanju.
2. No, prorok Ilija je to morao skupo plaćati. Bio je vječni beskućnik i patnik. Borio se na dva kolosijeka: s bezbožnim kraljem Ahabom na jednoj strani, te sa svojim sunarodnjacima koji su se olako dali zavesti od Balovih sljedbenika na drugoj strani. Ilijino uzorno vojevanje na dva kolosjeka daju mi povoda razmišljati o „dvojici trajnih neprijatelja Kristovog duha i evanđelja“ od kojih je jedan izvan nas, a drugi u nama. S njima se sveti Ilija uspješno i hrabro nosio i pokazao kako su to naša „dva zrakoplova koje treba obarati“. I to: Oba! Čovjek je, naime, ranjeno biće. Njegova unutarnja slabost i izvanjska zavodljivost jesu dva neprijatelja s kojima nam se boriti i nositi, poput proroka Ilije. A bez Božje pomoći čovjek je slab i nemoćan, te lako podložan zavođenjima Bala i Balovih napasnika. Jer, ranjen je u svim svojim unutarnjim moćima razuma, volje, srca i savjesti.
Njegov bi razum trebao biti siguran instrument istine, a ipak on tako lako podliježe zabludama. Volja, moć slobodne odluke, trebala bi birati dobro i samo dobro, a ona se ipak tako lako prikloni zlu (!Vidim što je dobro, pisao je stari Ovidije, a ipak slijedim zla nagnuća“). Ljudsko srce, simbol afektivnog života, trebalo bi biti dobrohotno, srce koje ljubi Boga i ljude, a ono je često „ispunjeno nepomirljivom mržnjom do iskorjenjenja“ (do istrage vaše ili naše, kako je govorio srpski književnik i političar Nikola M. Stojanović (1880.-1964.). Savjest bi trebala bdjeti nad našim odlukama i točno ocijeniti što je dobro, a što zlo. A ona je tako često „slijepa, pospana i mrtva“. (Iako ona stalno čuči u nekom kutku mene i govori: „Dobro te čujem suputniče stari. Svjedoči mojih samotnih minuta. Kad sam sam sa sobom ti se u meni mičeš; ti često iza glasa vičeš: Tvog glasa glas se glasa glasnim glasom“.
3. Osim ovih urođenih nutarnjih „glasnika, razuma, savjesti, srca i volje“, treba imati na pameti da je čovjek podložan i zavođenjima izvana, pa lako upadne u stupice i mreže onog starog „napasnika i zavodnika ljudskog roda od početka“. Isus je na to upozoravao kad je govorio o „knezu ovoga svijeta“ (Iv 12, 31), kad je opisivao „velikog lašca i ubojicu ljudskoga roda“ (Iv 8, 44), i „zakletog Božjeg neprijatelja“ (Lk 8, 12), te kad je slikovito opisivao „sijača kukolja po Božjim njivama“ (Mt 13, 39). Zašto je to tako? Zašto je čovjek rođen da bude sebičan i sklon zlim nagnućima? Zašto ga je lakše pokvariti, nego odgojiti da bude uistinu dobar? Muči nas uz to i činjenica da je uvijek bilo lakše rušiti, nego graditi.
No, usprkos svemu tomu apostol naroda sveti Pavao tješi nas kako smo darom krštenja primili posinstvo, pa smo kadri klicati, moliti i vapiti: „Abba, Oče“. Mi nismo, dakle, samo ranjena, već i otkupljena bića. Spašeni smo predragocjenom krvlju Isusa Krista i postali posinjena djeca Božja. I još se nije očitovalo što će biti. Stoga, usprkos moći „suvremenih Balovih proroka“, njihova zavođenja i kvarenja, nismo bez nade. Imamo naše nebeske saveznike i pomoćnike. Imamo Blaženu Djevicu Mariju od Karmela, moćnu zagovornicu koja je satrla glavu zmije; imamo anđele i svete zaštitnike koji nas čuvaju i orate. Koliko su nam samo puta bili od pomoći i onda kad toga nismo bili svjesni. Gledom na Gospinu blizinu i zaštitničku ulogu prekrasna je slika iz evanđelja kad nam preko ljubljenog učenika Ivana Isus veli: „Evo vam majke“. Budući živimo u vremenu velikog materijalizma kad se vrednuje samo ono što ‘piza’, što je vidljivo, što blješti i što se nameće, valja nam neumorno moliti i zahvaljivati za pomoć i zagovor silama izvan nas. Crkva nas stoga potiče njima se obraćati i pomoć prositi: „Svi sveti anđeli i arkanđeli, molite za nas! Svi sveti redovi blaženih duhova, molite za nas! Gospe od Karmela i svi sveci i svetice Božje, zagovarajte nas“.
4. Na starim zidinama Krešimirovog grada Šibenika stoji uklesano na jednom kamenu: „Mene ne štite ni visoke zidine, ni more koje me okružuje. Mene u svakom trenutku čini sigurnim ruka moga Gospodara čiju sliku vidiš uklesanu na ovom kamenu“. Mene u svakom trenutku čini sigurnim ruka moga Gospodara. Kako je to lijepo pročitati i osjetiti duh vjere i predanosti. Blagdan Gospe od Karmela ulijeva nam snagu i sigurnost da se ne bojimo nikakvih zavođenja i zastrašivanja. Pođimo češće u Marijina svetišta kako bismo osjetili Isusovu blizinu, naklonost i ljubav. Njoj, koju nam predao kao majku, zapjevajmo starodrevni himan: „Tebi Vojvotkinjo, koja si se borila za nas, pripisujemo pobjedu, te izričemo pjesmu zahvale. Raduj se majko Jaganjca i Pastira. Raduj se obrano od nevidljivih neprijatelja. Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, časni ponose bogobojaznih svećenika i nepokolebiva utvrdo Crkve. Gospo od Karmela i kraljice Jadrana, moli za nas!
Tvome Bezgrješnom Srcu, Gospo od Karmela, predajemo svoju sadašnjost i budućnost. Povjeravamo ti članove ove župne zajednice u Turnju, kao i sve vjernike naše Nadbiskupije. Molimo te, prati i štiti naše obitelji, djecu i mlade diljem naše Domovine i čuvaj ih pred suvremenim zavodnicima ljudskoga roda. Obraćamo se večeras i velikom Božjeg borcu s brda Karmela, sv. Iliji, kojeg usrdno molimo neka u našem narode uvijek bude nazočan njegov duh vjernosti, hrabrosti i odvažnosti. Posebice u vremenima duhovne krize i idejne pomutnje. Kao spašena i otkupljena djeca Božja želimo se truditi i biti poput sv. Ilije revni poklonici istine i zauzeti širitelji dobrote, pravde, ljubavi i mira. Ali, i neustrašivi karmelski borci za Boga, Crkvu, čovjeka, vjeru i Domovinu. Tako neka bude, amen!
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Turanj, 16. srpnja 2021.