Inicijativni ljetni susret moralnih teologa i doktoranada modula Etičko – moralna i društvena relevantnost teologije i Crkve završen je u srijedu 14. srpnja u franjevačkom samostanu sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću.
Zadnjeg dana trodnevnog susreta šestero moralnih teologa zagrebačkog KBF-a, sudionici toga skupa kojega je podržao i na kojemu je sudjelovao i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, uputili su za javnost Priopćenje sljedećeg sadržaja.
„Inicijativa prvog ljetnog susreta na kojoj se okupila jezgra poslijedoktoranada i doktoranada oko svoga mentora i studijskog savjetnika osmislila je i definirala naziv i svrhu redovitih ljetnih susreta na kojima žele ostvariti temeljnu zamisao:
Ljetni susret
TEOLOGIA MORALIS IN AQUATORIO PROVOCATIONIBUS NOSTRAE AETATE
Moralna teologija u akvatoriju suvremenih izazova
Ljetni susret pod nazivom Moralna teologija u akvatoriju suvremenih izazova samim svojim imenom odašilja i glavni smisao i značenje.
Prvo: susret će se održavati u ljetnom periodu, Drugo: na njemu će se okupljati stručnjaci moralne teologije, ponajprije poslijedoktorandi, doktorandi i drugi zainteresirani studenti u zajedništvu s njihovim studijskim savjetnicima i mentorima.
Ljetni susret u akvatoriju ima doslovno i preneseno značenje. Doslovno značenje proizlazi iz činjenice da ćemo se sastajati uz more na nekom od otoka zadarskog akvatorija, a preneseno značenje proizlazi iz činjenice da svi podjednako, i vjernici i nevjernici, živimo kao uronjeni u svoje vrijeme i pozvani smo uspješno plivati u njemu.
Vrijeme u kojemu smo uronjeni kao u vodi i pozvani uspješno plivati nosi svoje izazove, provokacije i pitanja s kojima se u vedrini teološkoga zajedništva želimo sustavno baviti na osnovama očekivane interdisciplinarnosti i pluridisciplinarnosti.
Glavna svrha ljetnih susreta pod nazivom Moralna teologija u akvatoriju suvremenih izazova sastoji se u izgradnji kulture i mentaliteta zajedništva i suradnje na planu zajedničkog slušanja, razlučivanja i tumačenja suvremenih etičkih, bioetičkih, medicinsko-etičkih, društvenih, ekonomskih, političkih i ekoloških izazova.
Ovime želimo doprinijeti dubljem uočavanju, boljem razumijevanju i prikladnijem izlaganju objavljene istine na način kako to odgovara ljudima našega vremena.
Na ljetnim susretima želimo u ozračju dijaloške otvorenosti, međusobne suradnje i zajedničkog traganja za odgovorima i rješenjima na suvremene izazove, usvajati i usavršavati temeljne zahtjeve misijske preobrazbe Crkve koja izlazi, nove evangelizacije i obnove u duhu i slovu II. Vatikanskog koncila.
Želimo ovom inicijativom doprinijeti dubljem prepoznavanju epohalnih promjena, boljem shvaćanju konkretnih izazova koji odatle proizlaze i prikladnijem iznošenju kršćanskoga nauka.
Nadamo se dati konstruktivan doprinos ostvarenju „smione kulturne revolucije“ (Laudato sì, 114; Veritatis gaudium, 3).
Na Školjiću, u samostanu sv. Pavla franjevaca trećoredaca, 14. srpnja 2021.
Prof. dr. sc. Tonči Matulić
Dr. sc. Damir Šehić
Dr. sc. Ante Bekavac
Dr. sc. Tomislav Smiljanić
Martina Marijanović, mag. theol.
Anamarija Jukić-Ivandić, dipl. theol.
Nadbiskup Puljić izrazio je veliko zadovoljstvo kvalitetom i sadržajem susreta, odabirom i načinom predstavljanja teme prvoga susreta ‘Doprinos pape Franje razvoju moralne teologije’. Mons. Puljić zahvalio je sudionicima na bogatstvu spoznaja koje su predstavili u svojim izlaganjima, istaknuvši da je taj susret dobar smjer, praktičan model i lijepi način suradnje između hijerarhije Crkve, prisutne u osobi biskupa i akademske zajednice, teologa koji su pozvani zajedno djelovati i promicati teološke paradigme u skladu s Učiteljstvom Crkve. To je istaknuo i u kontekstu činjenice da se negdje nekad dogode disonantni tonovi u izricanju temeljnih teoloških istina i djelovanje teologa koje je odvojeno od Učiteljstva Crkve.
Dr. Matulić zahvalio je sudionicima na vrijednom doprinosu u osvjetljavanju aktualnih tema moralne teologije razmatranih u odnosu na sadašnji društveni kontekst. Srdačno je zahvalio nadbiskupu Puljiću na blizini i podršci, na iskazanom prijateljstvu, zajedništvu i suradnji, što su svi zajedno, u formi izlaganja, rasprava i okruglog stola razmatrali teološki nauk u okrilju Crkve.
Dr. Šehić zahvalio je nadbiskupu što je i u pripremi toga susreta mons. Puljić pomogao organizaciju toga događaja, dajući i sam kao znanstveni djelatnik i nekad sveučilišni profesor neke praktične, dobrohotne i iskustvene savjete kako osmisliti koncepciju toga akademskog zborovanja.
Samostan na Školjiću iz 15. st., uz zadarski samostan sv. Ivana na Relji, najstariji je samostan Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša.
Svi sudionici susreta, nadbiskup i dr. Matulić, zahvalili su ljubaznim i dragim domaćinima, franjevcima trećoredcima glagoljašima, koji su im u svemu velikodušno bili na raspolaganju. Gvardijan samostana fra Božo Sučić vješt je i u vožnji barkom te je prevozio sudionike barkom od Školjića do obale u mjestu Preko na otoku Ugljanu. Poslijepodne drugog dana susreta, u utorak 13. srpnja, sudionici su pohodili i samostan benediktinaca na Ćokovcu na otoku Pašmanu.
Fra Božin subrat u samostanu je fra Ivan Badurina. Fra Ivan je rođeni brat blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine, fra Ante Badurine koji djeluje u samostanu na Krku i dviju sestara, paških benediktinki u samostanu sv. Margarite na Pagu, s. Bernardice i s. Antonije Badurine.
Providnost je vodila izvrsnost organizacije toga susreta i po odluci da se održi na Školjiću, jer je po svojim odrednicama i važnosti poruka taj otočki ambijent materijalno i simbolično, povijesno i prirodno, duhovno i kulturno, uzorna lokacija koja i sama priča, dodatni intelektualni poticaj u održavanju toga akademskog susreta. Sve se sabire na Školjiću: svetost, mučeništvo, knjiga i pouka.
Nad zeleno pošumljenim Školjićem je nebesko prostranstvo, a oko otočića prostrana pučina mora čiju obalu zapljuskuju valovi – sve poticajni kršćanski simboli u odnosu s Gospodinom gdje su prirodni zakoni i pojave podudarne s duhovnim rastom i intelektualnim razvojem čovjeka koji je životu i ljudima pozvan otkrivati smisao, put i cilj. A onda, iz duhovne, taborske oaze samostana sv. Pavla pustinjaka, odlazak u svijet i navještaj Isusa Krista.
U samostanu na Školjiću do ranoga poraća i dolaska komunista na vlast djelovala je velika i središnja franjevačka gimnazija koju je do prije nepunoga stoljeća pohađalo i po stotinu franjevačkih novaka i učenika.
Uz samostan na Školjiću nalazi se i kamena zgrada u kojoj je nekad djelovala poznata hrvatska tiskara nakon Prvog svjetskog rata, jer je zbog pripajanja Zadra Italiji, pravaš i preporoditelj don Ivo Prodan teško mogao djelovati s tiskarom u Zadru te je i pokopan na groblju na Školjiću.
„Zbog nemogućnosti djelovanja u okupiranom Zadru, Hrvatska katolička tiskarna don Ive Prodana prenesena je iz Zadra u Preko 1925. g. A od 1930. do 1943. g. ta tiskara djeluje u ovoj kući kao žarište hrvatskog nakladništva i hrvatske duhovnosti“ – spomen ploču s tim zapisom na zgradu nekadašnje tiskare na Školjiću postavila je 15. listopada 1994. g. Družba Braća hrvatskog zmaja. Sada je u tom prostoru izložba vrijedne zbirke knjiga pisanih glagoljicom. Među vrijednostima se ističe slika ‘Molitva na Maslinskoj gori’ iz 17./18. st.
Na groblju pokraj samostanske crkve nalazi se grob hrvatskog mučenika, zauzetog vjernika laika i intelektualca čija je perspektivna akademska karijera nasilno prekinuta, hrvatskog povjesničara Ive Mašine koji je rodom iz Preka nasuprot Školjića.
Na ploči grobnice piše: „Očima se bezbožničkim činilo da smrću tjelesnom oni nestaju, ali njihova nada bijaše puna besmrtnosti. Zbog vjere i domoljublja iskušani su kao zlato u taljici i Bog ih je primio kao žrtvu prinosnicu“ (Usp. Mudr 3, 2-6). Ivo Mašina, rođen u Preku 21. srpnja 1927. g., ubijen u komunističkom zatvoru u Staroj Gradiški 20. studenoga 1961. g. Posmrtni ostaci Ive Mašine preneseni su na Školjić 24. srpnja 1998. g.“.
Na nadgrobnoj ploči upisano je i sjećanje na Ivinog brata: ‘Na spomen Melkioru Mašini, kojemu se trag izgubio na Križnom putu Hrvata, prema Bleiburgu u svibnju 1945. g.“. U parku dvorišta ispred samostana gdje ljeti vani franjevci služe misu koju pohode i vjernici s Ugljana, u kamenoj stijeni nalaze se kipovi sv. Bernardice i Gospe Lurdske, Majke Božje čija je povlastica Prijestolje Mudrosti, a mudrost su sudionici skupa istaknuli važnom vrednotom u intelektualnom razvoju koja je i dar Duha Svetoga.
Pokraj te kapelice u kamenu nalazi se velika bista blaženog kardinala Alojzija Stepinca, pastira koji je smatrao da se temeljitim i sistematskim poukama može spriječiti neznanje, zablude i kriva naučavanja na propast duša.
U kontekstu susreta moralnih teologa koji će u javnosti nastojati pomoći dubljem poznavanju katoličke vjere, prigodno je podsjetiti da je Stepinac 1940. g. u Okružnici svećenicima napisao kako se “zapaža veoma veliko vjersko neznanje po gradovima i selima” te da se „rapidno šire svakojake krilatice protiv vjere i ćudoređa štampom, predavanjima i svakovrsnom agitacijom. Neprijatelji danas opsjedaju Crkvu tolikim prepredenostima, navaljuju na nju i protiv njoj udaraju tako da bi se moglo pomisliti da će je srušiti, kad se ne bi pouzdavali u ono divno obećanje našega Spasitelja kojim je zajamčio svojoj Crkvi, da je ni ‘vrata paklena neće nadvladati’”.
Kao budan pastir, blaženi Stepinac je upozoravao: “Ako i ne mogu srušiti Crkvu, ipak mogu neprijatelji Crkve mnoge zavesti i naškoditi njihovom spasenju uslijed nepoznavanja nauke Kristove. Zato je baš u današnje vrijeme potrebno temeljito izlagati i tumačiti istine svete vjere, jer o njihovom temeljitom poznavanju ovisi spasenje pojedinaca i svijeta”.
Sudionici su svakog dana sudjelovali i na misnom slavlju u lijepoj samostanskoj crkvi koju krasi oltarna pala Bogorodica sa svecima iz 1602. g.
Na ljetnom susretu teologa istaknuto je da antropologija treba biti kristocentrična, da u središtu morala treba biti kristologija.
Bl. Alojzije Stepinac govorio je da i naša učilišta, škole „imaju neotuđivo pravo i svetu dužnost da im Krist bude temelj i vrhunac. Jer sve je za Krista! ‘Jer po Njemu je i za Njega sve stvoreno, da On bude u svemu prvi, da u Njemu stanuje sva punina’ (Kol 1,16-19). On ‘nam posta mudrost od Boga i pravda i posvećenje i otkup’ (1 Kor 1,30) – mudrost koju treba učiti, pravda koju treba vršiti, posvećenje što ga treba steći i otkup što ga valja zadobiti”.
Ines Grbić
