Blagdan bl. Marije Propetog Petković svečano je proslavljen u Zadarskoj nadbiskupiji gdje se nalazi i Preko, rodna župa dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića, suutemeljitelja Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje, uz čiju je podršku i poticaj Petković i osnovala tu autentičnu hrvatsku Družbu.
Mons. Josip Lenkić, upravitelj svetišta sv. Šime u Zadru i generalni vikar Zadarske nadbiskupije, predvodio je u petak 9. srpnja svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru, uz koju su Kćeri Milosrđa djelovanjem osobito povezane. Proslavi blagdana prethodila je Trodnevnica u Šimunovom svetištu za vrijeme kojeg je misno slavlje s prigodnom propovijedi svakog dana predvodio mons. Lenkić.
Don Josip je u propovijedima iznosio misli bl. Marije Propetoga koje otkrivaju njenu duhovnost i odnos s Gospodinom. Te misli – molitve ocrtavaju duh blaženice koja je isticala da Bog čezne biti ljubljen, a naš poziv je odgovoriti na Božju ljubav.
„Temeljna i najvažnija životna odluka je opredjeljenje za Krista. Toga je bila svjesna i Marija Propetoga, pa tu svoju odluku jasno izriče: „Ljubiti Boga svom dušom svojom i svom pameću svojom. Živjeti i raditi iz ljubavi prema njemu. Sve ljubiti gledajući na nebeskoga Oca. Svakom dobro činiti, ispunjavati dvije zapovijedi naravi: učini drugom što je drago da tebi drugi učini; ne učini drugom što ti nije drago da drugi tebi učini. Opraštati svakome, ne suditi nikoga. Tješiti tužne i nevoljne. Pomagati nevoljnicima i siromasima. Svoj život prikazati Bogu kao žrtvu ljubavi i trpljenja, kao naknadu za uvrede nezahvalnog svijeta““ citirao je Petković mons. Lenkić, istaknuvši da se bl. Marija, s velikim osjećajem za potrebne, nadahnjivala na evanđeoskom poticaju: „Ostavi sve, podaj siromasima, dođi i slijedi me“ (Mk, 10,21).
„Opredijeliti se za Krista znači boraviti s njim, uvijek iznova tražiti njegovu blizinu. Marija doživljava Isusovu prisutnost u svom životu. Osobito blizim doživljava ga u primanju svete pričesti. Tu nastaje njen intimni razgovor s onim koga ljubi cijelim svojim bićem“ rekao je don Josip. Blaženica se ovako obraćala Isusu: „Premilostivi Gospodine i preljubazni Otkupitelju duše moje! Čvrsto vjerujem da si ti u presvetoj hostiji, pravi Bog i pravi čovjek, zajedno s Ocem i Duhom Svetim. Klanjam ti se najiskrenije čitavim svojim srcem i sjedinjujem svoj dar s onim darovima koje su ti prikazali svi tvoji blaženi na nebu i na zemlji. Zahvaljujem ti na neizmjernoj ljubavi u kojoj si se i za mene utjelovio i što si sebe sama ostavio u božanskom sakramentu, da se njime mogu do vječnosti krijepiti. Kajem se što sam te veoma uvrijedila svojim grijesima i ožalostila tebe, prevelika dobroto i neizmjerna ljubavi! Oslanjajući se na tvoju pomoć, odlučujem da te više nikada neću vrijeđati svojim nemarom, jer te ljubim iznad svega drugoga. Prikazujem ti svu sebe, sve što jesam i što imam. Molim te, moj predobri Isuse, daj mi iskreno skrušenje i veliki dar da uvijek činim samo dobro. Dostoj se prisjetiti me na ovo moje pohođenje na času moje smrti, braniti me i utješiti me svojim presvetim licem u strašnoj pogibelji propasti. Podsjećaj me, dobri moj Isuse, na sva moja obećanja koja ti dajem i budi uza me“.
„Ono što Marija Propetoga traži od sebe, izazov je da i mi ostvarimo u svom životu – donijeti odluku o pripadanju Isusu i moliti da nas on sačuva na tom putu“ istaknuo je mons. Lenkić, rekavši da je Marijina temeljna životna odluka biti Kristova. „Unatoč našim grijesima, Bog ostaje vjeran. Božja ljubav je neizmjerna. Sv. Franjo Asiški iskusio je da ljubav želi biti ljubljena. Bog, koliko god bio velik i uzvišen, želi biti ljubljen od svih stvorenja. Svako stvorenje ljubi Boga na njemu prikladan način. Bog je željan čovjekove ljubavi. Sveci su to iskusili i o tome na različite načine svjedočili. U svetačkoj paleti našla se Marija Propetoga koja je duboko iskusila koliko Bog i od nje želi biti ljubljen“ navodio je misli iz biografskog zapisa o bl. Mariji mons. Lenkić, pročitavši koliko je bila velika ljubav Marije prema njenom Zaručniku: „Ah, Isuse, što ću ti uzvratiti, za sve što si mi učinio? O Bože, kad ti koji si toliko ljubazan i umiljat, hoćeš da te ljubimo, zašto si nam dao samo jedno srce, i to tako maleno?
O Isuse moj, ljubim te, moj Bože i sve moje. Bože moj, neizmjerno divno lice. Ti si moja svrha i cilj. Moja duša uzdiše za tobom. Ona čezne da bude s tobom sjedinjena. Što imam na nebu i na zemlji, osim tebe? O, Bože srce moga. Ah, da te mogu posjedovati oslobođena pogibelji da ću tebe još jednom izgubiti. Kada ću unići u radost svoga Gospodina gdje me više ništa ne može rastaviti od njegove ljubavi, gdje neće više ništa ometati mir moga srca? Kada ću te u nebu gledati, o Bože? Da budem u tvom uživanju lijepo blažena. O ljubavi, o Bože. Moja duša gine za tobom. Učini da budem jedno s tobom. Uroni malenu dušu u neizmjerno more svoga božanstva. O, zašto ne mogu k tebi doći? Gospodine, razriješi okove koji zadržavaju moju dušu u raspadljivo tijelo. Ovo mi je jedina prilika da te već na zemlji imam u svome srcu, da ti u meni živiš, a ja u tebi“.
Petković je vapila za Gospodinom i iskusila da Isus ostaje vjeran, unatoč našim grijesima. „Marija Propetoga svjesna je svojih nesavršenosti i manjkavosti, ali unatoč tome, pouzdaje se u Isusovu ljubav i njegovu vjernost. Isus uvijek vidi naša nastojanja i ne ostavlja nas kad se nama čini da smo se iznevjerili. On ostaje uvijek vjeran i tješi nas“ rekao je propovjednik, istaknuvši da ljubav boli. „Voljeti znači i trpjeti. Opredjeljenje za Boga, primljena i uzvraćena ljubav nisu pošteđene boli i trpljenja. Svaka uvreda i nevjernost naspram ljubljenome boli i onoga tko ljubi.
Marija Propetoga doživljava to uvijek iznova: „O, Isuse, Bože moj i sve moje, ljubljeni Zaručniče moje duše. Ljubazni Spasitelju, pogledaj na ljutu bol duše moje, radi nevjernosti i nezahvalnosti kojom sam ranila Presveto Srce tvoje. Gospodine, usuđujem se gledati u te, ja bijedna grešnica. Ali, Gospodine, ljubav je jača od nedostojnosti. Gospodine, dopusti da padnem pred lice tvoje. I ja tebe ljubim, da znaš kako te ljubim. Sve sam ostavila zbog tebe, sve, Gospodine! Tužna je duša moja. O dođi k meni, ti ljubavi moga trpećega srca. Spusti se i dođi k meni, Zaručniče moj, da te privinem na srce svoje, da se sjedini moja duša s tvojom i u tom blaženstvu umrem. O, dođi, Spasitelju moj. Ne prezri stan srca moga! Budi spokoj moj“.
Marija Propetoga cjelovito pripadanje Isusu izražava uz trajnu molitvu Isusu da je on krijepi na tom putu. Podsjeća sebe na vječni zavjet kojega je dala Bogu u svojoj 14.-oj godini života, da će uvijek pripadati samo Kristu: „Evo me, ostavljam sve i idem za tobom, o Idealu moj, Isuse moj. Samo te molim za pomoć i jakost na putu kroz život; jakost u borbi, u trpljenju, u napastima. I trpi, dušo moja, pij gorku čašu, bez utjehe, sjeti se da si žrtva trpljenja. Sjeti se vječnog zavjeta danog u četrnaestoj godini života. Darovala si sve Bogu svom, Isusu Kristu. Njega si izabrala za Ljubav, za Zaručnika svoga. Ostani mu vjerna. Čuvaj čistoću svoju, neka ti uvijek bude čisto srce, da ga možeš uvijek primiti u svoje srce, da se on može ogledati u srcu tvojem i ti čistim očima i srcem da ga možeš slaviti, da ga može tvoja duša promatrati. Prostodušnost i iskrenost neka na tebi odsijevaju. Pravednost neka ti je geslo“.
Na kraju misnog slavlja koje je završilo pjevanjem Himna Marija Dijete, don Josip je predvodio molitvu Presvetom Trojstvu za zagovor bl. Marije Petković te je puk blagoslovio relikvijom bl. Marije.
U Zadarskoj nadbiskupiji djeluje petnaest redovnica iz Družbe Kćeri milosrđa. Blagdan hrvatske blaženice proslavljen je i u samostanu sv. Jeronima u župi Uznesenja BDM Ugljan na otoku Ugljanu gdje djeluju Kćeri Milosrđa. Misno slavlje u samostanskoj crkvi sv. Jeronima predvodio je don Boris Pedić, župnik Preka. U preškoj župnoj crkvi Gospe od Ružarija nalazi se grob biskupa Marčelića koji je potaknuo Petković da pošalje svoje sestre na službu i u Preko.
Kćeri Milosrđa u Zadarsku nadbiskupiju došle su najprije u Marčelićevo rodno Preko 1928. g. U prošlosti su djelovale i u Kalima, Zatonu i Bibinjama. Sada su još djelatne u župi sv. Anselma u Ninu, župi Kraljice mira u Zemuniku i u samostanu na Ugljanu.
Također, u ulici Franka Lisice u Zadru sestre imaju samostansku kuću bl. Marije od Propetog Isusa koja je ujedno Dom za starije i nemoćne sestre iz te Družbe gdje se trenutno nalazi šest sestara koje su djelovale upravo u crkvi sv. Šime u Zadru. Prošle godine preminula je s. Dobroslava Gregov u 101. godini života, koja je bila poznata orguljašica.
U znak zahvalnosti i poštovanja velikih žrtava mnogih redovnica Družbe Kćeri milosrđa kroz desetljeća njihovog djelovanja u svetištu sv. Šime gdje su došle 1948. g., u crkvi sv. Šime djelatna je još s. Viktorija Gadža, CFM, vjeroučiteljica. „Povijest djelovanja sestara u crkvi sv. Šime je velika i teška. To je bilo obilježeno velikom žrtvom, odricanjima, borbom i predanošću da se služi Bogu i narodu. Sestre su živjele u sjeni zvonika crkve sv. Šime. To je bio jedini dom kojega su tada imale. To je bilo teško i nimalo jednostavno“ s ganućem se sjetila s. Viktorija. Redovnice su otišle iz župe sv. Šime 2006. g. zbog pada zvanja i jer su sestre sve više u starijoj dobi.
S. Viktorija rado svoje vrijeme posvećuje služenju u crkvi sv. Šime za koju pere crkveno i ruho koje se koristi u slavlju sakramenata. Također kiti crkvu sv. Šime koja je odredište mnogih hodočasnika koji se dolaze utjecati zagovoru sv. Šimuna čije se tijelo nalazi u toj crkvi.
„Od početka svoga dolaska sestre su djelovale u vjerskom, karitativnom i kulturnom području i ostavile su neizbrisivi trag u pastoralnom djelovanju, u uvođenju djece u kršćanski život vjere, pripremi za sakramente, vođenju crkvenog zbora. Sestre su inicijativno sudjelovale i u osnivanju Središnjeg gradskog crkvenog zbora koji djeluje pri crkvi sv. Šime“ istaknula je s. Viktorija.
Kćeri milosrđa su uz blagdan svoje utemeljiteljice počastile i relikviju bl. Marije Petković, dio njene kosti, koju su izložile na oltaru u crkvu sv. Šime. Zadarska zajednica ima relikviju Marije Propetoga od 1998. g., kad su posmrtni ostaci preneseni iz Rima gdje je umrla, u njeno rodno mjesto Blato na Korčulu. Kod prijenosa tijela blaženice iz kripte u svetište bl. Marije u Blatu, svakoj sestri, članici Družbe i svakoj zajednici dodijeljena je relikvija bl. Marije Propetoga.
S. Viktorija Gadža zaključno je poručila: „U Družbu me privukla Božja ljubav i želja da se Bogu predam i služim. U Mariji Petković vidim posvećenu ženu, svetu ženu, jaku ženu Evanđelja, ženu koja se sva predala Bogu. Ona je nama govorila: ‘Budite velike žene sa srcem majke’. Bl. Marija je velika majka milosrđa, kćer našeg hrvatskog naroda, Franjina kćer, jer je htjela da se u njenoj duhovnosti živi franjevački duh“.
Ines Grbić
