“Ono za čime težim jest humanistička vrijednost. Dakle, vrijednost intelektualca koji smatra da je u temelju ljudske egzistencije slijediti humanističke vrijednosti u kojima su bitni čovjek i njegovo dobro”, rekla je prof. dr. Helena Peričić, zadarska književnica, teatrologinja i sveučilišna profesorica, na događaju “Večer u knjižari” održanom u srijedu 30. ožujka u knjižari Verbum u Zadru u nazočnosti posjetitelja, među kojima mnogih studenata. “Živimo u vremenu kad je zanemarena duhovnost i pred materijalnim bogatstvima stavljena je na stranu”, kaže Peričić. Istančanom osjećajnošću i ponekad smiješnom dosjetkom “poprati” tumačenje svoga stvaralaštva i duha vremena. Izvanredna je profesorica na Odsjeku za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru, a pred njom je i unaprjeđenje u redovitog profesora. Jako voli svoj posao i raditi s mladima; koliko je kao slušatelji zanimljive građe poštuju kao predavača ilustrira i to da za vrijeme njenog kolegija studentu ne zazvoni mobitel. “Nastojim ne djelovati kao uštogljeni ex cathedra profesor. Naš cilj nije da zabavljamo studente. Mnogi kolege su ‘osuđeni’ predavati suhoparnu ali važnu građu; no ne mogu svakih pola sata ispričati neku šalu i vic da bi razbudili studente”, rekla je Peričić. Cijeni ruski realizam, naročito Dostojevskog koji “nije premašen u mudrosti i nepresušnosti značenja koje nudi”. Osobito joj je draga talijanska književnost: Dante Alighieri, Giovanni Boccaccio i u humanizmu slični autori. “Oni nisu važni samo kao pisci vlastitih književnina, nego kao predstavnici svoga vremena i utjecajni majstori riječi. Važni su i danas, ne samo po formalnim izražajnim odlikama vlastitih književnih tekstova, nego po čitavom jednom svjetonazoru, po slobodi, kreativnoj, i slobodi pogleda na svijet. U tom su smislu i na toj razini toliko moderni da to što su živjeli na razmeđi 13./14. st., stotinama godina prije nas, u smislu modernosti ne znači ništa. Jer i dan danas su vrijedni, kao što su bili vrijedni i značajni u vrijeme kad su živjeli”, rekla je Peričić. Autorica je deset knjiga, 150 znanstvenih i stručnih radova, sudionica je kongresa u domovini i inozemstvu. Objavljuje znanstvene radove, publicistiku, kazališnu kritiku te literarne radove. Njen dnevnički zapis “O Riđanu, Petru i Pavlu” je prva hrvatska knjiga o temi Domovinskog rata koja je prevedena na strani jezik, engleski. “Istinska svrha ovog života je doseći skrušenost”, smatra Peričić koju mnogi doživljavaju kao samozatajnu intelektualku. U vremenu kad se mnoge naziva spisateljem, na pitanje što čini da neko djelo ima književnu vrijednost, Peričić odgovara da se o tome studira na tri semestra. Ipak: “Ono što je napisano mora imati jasnoću, strukturu i informativnost. Ja bih rekla, i humanost onoga što nudite. Jer bez humanosti, književnost je besmislena”, istaknula je Peričić. U svojim djelima nastoji preslikati svoje i tuđe iskustvo te joj je drago kad joj ljudi priđu i kažu da su prepoznali u napisanome. Bitnom smatra komunikaciju s čitateljem.
Osobitost večeri koju je moderirala Ines Grbić bio je za Peričić iznenađujući susret s kolegama s kojima je surađivala za vrijeme Domovinskog rata. Gordana Baljak, Sandra Babac i Anđelka Ćurković Petković osobnom prisutnošću te pisanom porukom Boris Gnjidić, podijelili su s publikom sjećanja na hrabrost tadašnje mlade generacije u ratnim uvjetima, kad je Peričić sa skupinom entuzijasta vodila emisiju “Usprkos” na zadarskoj radio postaji Donat FM. “U okolnostima kad smo hodali na žici, ne znajući kad se sve to može srušiti, čovjek vuče neki inat iz sebe i s drugima misli da sve to ima smisla. Tada su se događale nevjerojatne predstave; ‘hvatali’ smo intervale između granata da bismo održali, odglumili ili odgledali predstavu. To je bio dišpet. To je bilo to ‘usprkos’, jer smo mislili da nas to čini važnima, odnosno da dajemo smisla svome životu i životu onoga koga promatramo, slušamo – i da će se to jednoga dana nadoknaditi time što ćemo gledati unazad na vlastitu egzistenciju kao onu koja je bila dostojanstvena i vrijedna”, rekla je Peričić. Pred mikrofonom su riskirali život u ničim osiguranom prostoru i svoj život držali na dlanu prema razornim projektilima. “Zahvaljujući radijskom mediju održao se duh grada jer mnogi nisu mogli gledati televiziju; nije bilo struje, ali se mogla kupiti baterija pa slušati radio”, kaže Peričić. Želi istaknuti imena kolega jer je to bio život svakoga tko svojim imenom svjedoči vlastitu egzistenciju. Te su godine predstavljale najbolje razdoblje u stvaralačkom smislu za tu generaciju, a proveli su ih u podrumima i izloženi opasnostima prolazeći ulicom. “Koliko god je bilo teško i riskantno, danas smo, svi mi koji smo bili tu, vrijedni ljudi; dio našeg života koji je time bio obilježen, proživjeli smo ‘kako Bog zapovijeda'”, kaže Peričić. Pišući o ratu ne upućuje na imena zločinaca, nego želi istaknuti težinu rata koju su svi osjećali i trpjeli. “Živjeti između života i smrti, u nekim okvirima, nudi smisao koji nas čini zdravijim i željnim života. Nakon ratne faze, zašli smo u kaotično razdoblje remećenja vrijednosti. U tim okolnostima, mojim studentima nije se lako snaći. Nadam se da će pratiti neko svjetlo koje ćemo im mi, njihovi nastavnici i roditelji, ponuditi, i život im učiniti lagodnijim”, rekla je Peričić. Posljedica hiperprodukcije tekstova medijski eksponiranih imena koji se usude ponuditi čitatelju svoje doživljaje, često začinjene lascivnošću, nasiljem i erotikom, devalvacija je onoga što je vrijedno i utječe na sve nas, smatra Peričić: “Stalnim ‘bombardiranjem’ jeftinih, površnih senzacija koje su ukoričene ili filmizirane postajemo neosjetljivi za ono što je doista dobro. Fascinacija jeftinim estradnim nazovi vrijednostima je način života kojem smo izloženi i zapravo se vrlo teško boriti protiv toga. Tako bih voljela da se odmaknemo od površnosti i krenemo vrednovati i živjeti ono što je neosporno vrijedno. Radim u humanističkoj ustanovi i u tolikoj mjeri sam svoja, ukoliko zadržim vlastitu humanost, dosljednost i lojalnost vrijednostima”, zaključila je Peričić. Članica je više stručnih kazališnih i književnih društava, među ostalima i Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga društva za anglističke studije i Hrvatskoga centra P.E.N.-a.
Ines Grbić