Sprovod don Tomislava Sikirića (1965.-2021.)
(Job 19, 23-27; Ps 23 „Gospodin je pastir moj“; Iv 14, 1-6)
1. Ovom euharistijskom gozbom, braćo i sestre, liturgijski se opraštamo od našega brata, svećenika don Tomislava Sikirića koji je nakon teške bolesti, preminuo je u 56. godini života i 31. godini svećeništva na odjelu KBC-a Rebro u Zagrebu (21. 05. 2021.). Rođen je 18. kolovoza 1965. u obitelji Božidara i Anke rođ. Kero ovdje u ovoj župi. Iskreni izrazi suosjećanja njegovoj braći Vinku i Eugenu, sestrama Ivani i Eliji, zetu Ivi, nećacima i nećakinjama i ostalo rodbini, kao i vjernicima njegove rodne župe i vjernicima župa u kojima je služio, braći svećenicima, poznanicima i prijateljima s kojima se družio. Osobita zahvala liječnicima u Zadru i u Zagrebu koji su mu pomagali hrvati se s opakom bolešću, a on je strpljivo i s optimizmom nosio životni križ zadnjih par godina, hrabro poput Joba, koji je vjerovao „da njegov Izbavitelj živi“.
U ovakvim okolnostima pojavljuju se pitanja o životu i smrti. Zašto neki dočekaju duboku starost, a drugi poput don Tomislava odlaze u punoj snazi života? Voljeli bismo čuti odgovor i od don Tomislava od kojeg se danas rastajemo u župi gdje je naučio prve molitve i primio svete sakramente. Pratimo ga na vječni počinak sa sviješću da se uputio tamo kamo je i nama jednom poći; tamo „kud za vazda gre se“ kako pjesnik lijepo veli. Siguran sam da je kao vjerni učenik svog Učitelja bio prožet čvrstom vjerom da je smrt sveti trenutak rađanja za vječnost. Za taj trenutak pripremao se osobito zadnjih godina, pa u petak 21. svibnja prošao iskustvo toga otajstvenoga prijelaza i susreo se s Božanskim Sucem, gdje mu je nova i vječna istina o životu i smrti potpuno otkrivena.
2. Činjenica je da nas smrt opterećuje osjećajima straha i osjećajima neizvjesnosti. Ali, uz Isusov križ nade i utjehe mi smo kadri stajati uspravno i pjevati pohvalnu pjesmu „sestrici smrti“. Isus nas, naime, tješi i govori „neka se ne uznemiruje srce vaše“. Očima vjere shvaćamo i prihvaćamo da je ovozemni život samo djelić onog vječnog koji nakon smrtnog prijelaza vječno traje. Blago čovjeku kad ga na tom prijelazu prati takvo svjetlo vjere i obasjava životnu putanju. Zapravo, jedino u svjetlu uzvišene tajne smrti i uskrsnuća Božanskog Spasitelja moguće je shvatiti tajnu rađanja i umiranja. Obasjani vjerom koja nam s križa sjaji i mi danas stojimo nad odrom pokojnog don Tomislava koji je 31 godinu s vjerom kao svećenik propovijedao i tumačio Riječ Božju i dijelio svete Tajne. Istim svjetlom vjere i mi ga pratimo danas na posljednji počinak.
Zahvalni smo mu što je kruh nebeski s vjerom lomio i zajednicu Božjeg puka oko stola Gospodnjeg okupljao. Don Tomislav je treći svećenik iz ove župe kojeg sahranjujem u ovih jedanaest godina, a samo sam jednoga iz ove župe zaredio. Siguran sam da je i njegovo, a i moje pitanje tko će don Tomislava zamijeniti?! I dok ga preporučujemo Božjem milosrđu, zahvaljujemo mu na ovoj njegovoj „posljednjoj propovijedi kojom nas učvršćuje u vjeri da se „njegovim vjernima život mijenja, a ne oduzima“. Pred tajnom života i smrti i mi ćemo doskora govoriti i moliti: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo i tvoj slavni dolazak iščekujemo“.
3. U trenutcima umiranja pucaju rodbinske i prijateljske veze, a smrt bilježi rastanak i kraj ovozemnog druženja. U takvim okolnostima riječi su suvišne. Šutnja, molitva i supatnja najbolji su prijatelji i pratitelji. U Jobovoj knjizi ljudske patnje nalazimo riječi ohrabrenja i podrške. Job, koji je izgubio djecu i imovinu, te udaren užasnom bolešću, ne gubi nadu u svoga Gospodara. On prihvaća iskušenja i čvrsto vjeruje da će Jahve na koncu pravedno nagraditi: „Ja dobro znam, izbavitelj moj živi i posljednji će on nad zemljom ustati“. To je nada naša. To je okrjepa vjere koju i u ovoj prigodi osjećamo i zajedno ispovijedamo. I kad se „razori dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište u nebesima“. Dok Božjem milosrđu preporučujemo dušu pokojnoga don Tomislava, uključimo u molitve i njegove roditelje Božidara i Anku, kao i sve pokojne iz njegove uže i šire obitelji.
Iskreni izrazi suosjećanja rodbini i prijateljima, i svima koji su pogođeni njegovom smrću. U ovoj prigodi tuge i oproštaja usuđujemo se s apostolom Pavlom moliti: „Neka je blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista. Otac milosrđa i Bog svake utjehe. On nas tješi u svakoj nevolji našoj“ (Ef 1,3-4). On će dobrostivo privesti i ovog našeg brata u prostranstva gdje tuge više neće biti; ni jauka, ni bola, već pokoj, mir i radost u Gospodinu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Bibinje, 26. svibnja 2021.