„Sve je spremno za pokretanje postupka i sve prolazi preko mojih ruku“ rekao je dr. fra Bernardin Škunca, vicepostulator postupka za proglašenje blaženim i svetim svestrano nadarenog hrvatskog franjevca Ive Perana, autora velikog glazbenog i pisanog opusa, na konferenciji za medije u ponedjeljak 21. ožujka u dvorani samostana sv. Frane u Zadru. U njemu je Peran kao provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru djelovao od 1973. do 1982. g., a najviše je djelovao na Košljunu, više od 30 godina. Tog mistika, propovijednika, odgojitelja, profesora glazbe i poglavara fra Bonaventura Duda na Peranovom pokopu 18. rujna 2003. g. nazvao je najistaknutijim franjevcem u Hrvata rekavši tada da potpisuje molbu da što prije započne njegova kauza. Tada je to izazvalo veliki pljesak prisutnog mnoštva. Prva, svečana sjednica početka tog procesa dogodit će se u nedjelju 27. ožujka u Peranovom rodnom mjestu, Kaštel Starom, kad će u crkvi Gospe od Ružarija splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić podijeliti dekrete i imenovanja dužnosnicima kojima je povjerena provedba postupka. „Franjevac koji je očitovao širinu, svoje talente i radost življenja u pozivu; fra Ivan je u svemu očitovao radost življenja, radost što je čovjek, fratar, svećenik“ rekao je fra Bernardin dodavši da je Peran specifična i zanimljiva osobnost, franjevac koji je ostavio velik i sveti trag u provincijskom krugu među franjevcima, ali i šire, izvan franjevaštva, u Katoličkoj Crkvi i kulturi uopće. Bio je izuzetno glazbeno nadaren, skladatelj, pisac, pjesnik i romanopisac; izdani su njegov roman i zbirka pjesama, pisac je memoara, recitala i dramskih tekstova, oratorija, opera i opereta, izvođenih u riječkom kazalištu. Stvaralačkog duha kroz dužnosti u pozivu i redovništvu, veliki evangelizator poznat među ljudima u različitim oblicima navještanja evanđelja. „Svoje vjerničko i redovničko uvjerenje želio je uvijek u radosti podijeliti sa svima. Često je putovao u habitu, i ljeti, kao autostopist. Svjesno je izabrao da bude putnik i pridošlica na ovom svijetu, kako je to za fratre volio govoriti sv. Franjo Asiški“ rekao je fra Bernardin. Po svjedočanstvu fra Mavre Velnića koji ima 93 godina i još je agilan na Košljunu, Peran je uvijek bio dobar mladi fratar, ali nakon osude na tamnicu postao je novi duhovni čovjek i počinje ozbiljni put njegove svetosti. „Fra Ivana je obilježio nemili događaj. Kao mladi svećenik 1946. g. bio je pozvan u JNA i nekoliko mjeseci nakon što je bio u vojsci, on kojem je stalo do Boga, ljudi, dobra i mira, optužen je da je bio voditelj grupe koja želi srušiti državu. Uobičajena tadašnja floskula da bi se osudilo čovjeka. Kao osuđenik tu je buknuo i rascvjetao se njegov dubinski vjernički, redovnički i svećenički poziv. Vojni sud u Ljubljani ga je osudio na smrt, no zbog neutemeljenosti, Vojni sud u Beogradu poništio je tu osudu i osudio ga na pet godina strogog zatvora i prisilnog rada. To je izvršio i potom morao nadoknaditi čitav vojni rok“ rekao je fra Bernardin istaknuvši da je Peran u samici pjevao koralne napjeve. „Imao je nevjerojatnu memoriju, glazbenu i drugu, fenomenalno pamćenje. U samici, kad još nije bilo ni govora da će ukinuti smrtnu osudu, pjevao je crkvene, liturgijske pjesme i molio za neprijatelje. To njegovo praštanje onima koji su ga nevinog osudili na smrt spada u tzv. herojski svetački čin čovjeka“ istaknuo je fra Bernardin. Bio je zborovođa na različitim razinama, od provincijske, nacionalne do međunarodne. Putovao je u inozemstvo i animirao zborove. „Doista je u svemu očitovao radost življenja; ne smrknuti čovjek koji obavlja neku dužnost, nego radosni navjestitelj. Cijelo njegovo životno svjedočanstvo, u kojem se jaki pokret dogodio osudom na smrt, ostao je upamćen kao fratar sveta života“ rekao je fra Bernardin.
Treba proći pet godina od smrti osobe da može početi proces beatifikacije koji je kod Perana počeo prije dvije godine, a službeno prije godinu dana. Provincija kojoj je Peran pripadao predložila ga je kao kandidata za postupak za proglašenje blaženim i predložila voditelja, postulatora. Kako franjevački red ima svog generalnog postulatora za sve kauze svetih u franjevačkom redu, provincijski voditelji su nazvani vicepostulatori. Fra Bernardina je predložila provincijska zajednica a imenovao ga je generalni postulator iz Rima. Škunca je napisao tzv. supplex libellus, poniznu molbu – to je mala knjiga o fra Ivi u kojoj je argumentirano opisao glavne naglaske iz njegova života pokazavši da je bio čovjek sveta života. Nakon što je to prihvatio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, biskupijski voditelj procesa, molba je upućena u Rim Kongregaciji za proglašenje blaženih i svetih. Vidjevši utemeljenost takvog govora o Peranu odgovorili su da ima temelja i da Sveta Stolica nema ništa protiv da započne dijecezanski proces za proglašenje blaženim i svetim. „Kad smo to dobili bila je velika radost jer se bez tog dokumenta Kongregacije ne može razvijati posao. Onda smo organizirali radno tijelo koje se sastoji od tri razine. Prva je crkveni sud koji ispituje opravdanost tog postupka na čelu kojeg je stručnjak prava, ugledni pravnik dr. Josip Delić. Uz njega je promicatelj pravde, pravnik dr. fra Jure Brkan, profesor crkvenog prava na teologiji u Splitu te tajnica, nastavnica iz Splita, zapisničarka i arhivistica. Uz sudište, postupak mora imati i Komisiju za povijest i arhiv koja će iščitati detalje Peranove ostavštine koju je fra Mavro Velnić sabrao u 80 enciklopedijskih svezaka. Treća je teološka komisija koja će ispitati autentičnost Peranovih govora i tekstova, ima li nešto što se ne slaže s kršćanstvom, vjerom i moralom. Fra Drago Ljevar, gvardijan zadarskog samostana sv. Frane poznavao je Perana, zajedno su živjeli te je na konferenciji rekao: „Fra Ivo je rano dizao novake, ja bih ustao malo kasnije; kad bi bura bila, pred mojim vratima bi brojao je’n, dva tri. Volio je sport, neumorno je igrao nogomet, do starosti, na igralištu sa sjemeništarcima i bogoslovima. Nogomet mu je bio glavna rekreacija“. Bio je moderan svetac, rekao je fra Bernardin, istaknuvši Peranovu vedrinu. „Sve je s radošću radio. Rado je pjevao, rado je molio, igrao nogomet, blagovao. Kad se govori o svecu misli se to je čovjek izvan… On je bio potpuno Božji i potpuno ljudski, u čestitosti života. Zato su ga svi prihvaćali i voljeli“ zaključio je fra Bernardin. Fra Drago je podsjetio kako je 1968. g. nastala glasovita pučka, tzv. Peranova misa, najprihvatljivija među Hrvatima koju pjeva hrvatski kler i laikat na svim kontinentima. „Imao je mlade iz raznih krajeva Hrvatske i BiH, a nisu znali dobro pjevati. Fra Ivan bi njima otpjevao misu, a oni bi netočno uzvratno otpjevali. Onda je on na vreći cementa pisao te note, kako su oni otpjevali. Tako je nastala misa koja se pjeva gdje god su Hrvati. ‘Note na vreći’ je i naziv dokumentarnog filma Ivana Hetricha o životu fra Ive Perana“.
Ines Grbić