BIBINJE: Svečana akademija o 25 godina djelovanja Karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Bibinjama

posted in: Aktualnosti | 0

Karmelićanke Božanskog Srca Isusova djeluju u župi sv. Roka u Bibinjama 25 godina (1996.-2021.). Svečana akademija proslave toga srebrnog jubileja, na kojoj je prikazano kako se plodno razvijalo djelovanje te redovničke zajednice u Bibinjama, održana je u petak 16. travnja u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Bibinjama. 

U Bibinjama se neposredno uz župnu crkvu Uznesenja BDM nalazi Samostan Svete obitelji, jedan od 11 samostana Hrvatske provincije sv. Male Terezije Karmelićanki Božanskog Srca Isusova koja obuhvaća Hrvatsku, BiH, Nigeriju i Rusiju.

U sklopu bibinjskog samostana nalazi se suvremeno opremljeni dječji vrtić Svete Male Terezije kojega svakodnevno pohađaju dvije grupe od 25 djece. Samostanska kuća u Bibinjama služi i za odmor sestara Karmelićanki BSI iz svih njihovih zajednica i ujedno je ljetno odmorište za djecu iz dva dječja doma za nezbrinutu djecu koje te redovnice vode u Zagrebu i Hrvatskom Leskovcu. Sestre na ljetni odmor u Bibinje dovedu djecu o kojoj skrbe u domovima, što mališane osobito raduje i daruje u doživljaju morskih radosti, među kojima je mnogima to prvi dolazak na more.

Providonosno je da se srebrni jubilej djelovanja Karmelićanki BSI u Bibinjama podudara s proglasima pape Franje koji je za sveopću Crkvu odredio proslave Godine sv. Josipa i Godine obitelji, jer su upravo sv. Josip i obitelj sastavni dio karizme zajednice Karmelićanki BSI.

Naime, Sv. Josipa uz svoje je ime stavila utemeljiteljica Karmelićanki BSI, bl. Marija Terezija od sv. Josipa, koja je karizmu svoje redovničke zajednice i sestre dovela u Hrvatsku prije 104 godine, 1917. g., a obitelj, sve njene generacije, osobito djeca i mladi, u središtu su apostolata Karmelićanki BSI.

S. Kristina Pišković, provincijalka Karmelićanki BSI

„Upravo providonosno podudara se naš srebrni jubilej s Godinom sv. Josipa i Godinom obitelji. Tu vidimo znakovitost i poticaj da još dublje ostvarujemo našu prisutnost kroz djela apostolata koja su pridržana našoj karizmi“ poručila je u svom zahvalnom govoru s. Kristina Pišković, provincijalna poglavarica Hrvatske provincije sv. Male Terezije Karmelićanki BSI.

Uz projekcije fotografija na projektoru koje su prikazale njihov apostolat u pastoralu župe, s. Andreja Petravić, predstojnica samostana Svete Obitelji u Bibinjama opisala je “tijek klijanja sjemena Karmela posijanog u župi Bibinje prije srebrnih 25 godina”, a plod je pastirskog htijenja i vizionarskog osjećaja potreba na terenu blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka i učvršćenja odluke da sestre moraju izgraditi samostan u Bibinjama shodno potrebama te župe bogate djecom, po biskupskom poticaju i podršci zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe.

Djelovanje karmelićanki BSI u Bibinjama je i svjedočanstvo skladne suradnje, uzajamne pomoći, podrške i ljubavi koju te redovnice razmjenjuju u odnosima i apostolatu s bibinjskim župljanima koji su zahvalni za prisutnost i služenje sestara u njihovoj župi.

Inicijator dolaska Karmelićanki BSI 1996. g. u Bibinje je tadašnji zadarski nadbiskup Marijan Oblak koji je u svom dopisu od 16. listopada 1994. g. napisao: “Župa je velikih mogućnosti: mnogo vjernika, mnogo djece, mnogo pastoralnih zadataka…”.

„Provincijalna uprava i vrhovna poglavarica M. M. Katarina odazivaju se nadbiskupovom pozivu 13. rujna 1995. g. Tom prigodom nadbiskup daje vrlo iscrpan izvještaj o stanju Zadarske nadbiskupije u kojoj je trećina teritorija uništena ratom. Posebno je naglasio velike potrebe župe sv. Roka u Bibinjama koja je brojčano velika, s puno djece i mladih te je ponovio vrhovnoj poglavarici molbu za otvaranje samostana u Bibinjama. Posebno su bili dirljivi trenuci prilikom posjeta ratom razorenoj Škabrnji kada je M. M. Katarina, tada vrhovna poglavarica, pred ruševinom crkve u Škabrnji vidjela stvarnu potrebu Karmelićanki BSI u Zadarskoj nadbiskupiji gdje se sestrama pruža prilika dati zadovoljštinu Bogu za sva djela zla koja su učinjena. Jednom je bl. M. Marija Terezija rekla: „Sad mi je bilo jasno što Bog od mene želi: molitvu i zadovoljštinu! Isprositi milost za obraćenje grešnika“. Dopisom od 24. listopada 1995. g., vrhovna poglavarica daje Hrvatskoj provinciji karmelićanki BSI dopuštenje za novi osnutak samostana u Bibinjama“ opisala je s. Andreja početke dolaska u Bibinje.

Nakon umirovljenja nadbiskupa Oblaka, njegov nasljednik, nadbiskup Ivan Prenđa, dopisom od 6. travnja 1996. g. odobrava otvaranje samostana u Bibinjama te je samostan blagoslovio na drugu vazmenu nedjelju, 14. travnja 1996. g.

Uoči svečanog otvorenja i blagoslova kuće, 13. travnja, potpisan je darovni ugovor između bibinjske župe sv. Roka i Hrvatske provincije sestara karmelićanki BSI o darovanju nekretnina. U veljači 1996. g. u Bibinje su došle s. Vjekoslava, s. Marija Anđela i Pero Kordić, domar iz zagrebačkog samostana, kako bi uredili i pripremili prostor i kapelicu za useljenje prvih sestara u Bibinje.

„Dugogodišnji dogovori i molitve župljana da sestre dođu u župu ostvaruju se u travnju 1996. g. s dolaskom prve tri sestre. To su s. M. Paulina, s. Marija Lucija i s. Marija Anđela. Napokon može u Bibinjama zaživjeti pravi Karmel BSI koji svakodnevno uranja u molitvu kako bi tu molitvu unijeli u svoj apostolat. Sestre su se odmah uključile u pastoral djece i mladih te prihvatile sviranje i vođenje pjevačkog zbora. Za vrijeme ljetnih praznika te 1996. g., u bibinjsku zajednicu dolaze na odmor djeca iz Doma sv. Terezije od Maloga Isusa iz Zagreba i Doma sv. Josipa iz Hrvatskoga Leskovca.

Sestre su doživjele radost djece koja po prvi put u životu dolaze na more, a iznenadili su ih ganuće i ljubav bibinjskog naroda prema djeci bez roditeljske skrbi. Svoju ljubav željeli su pokazati sa svime što su imali. Cijelo ljeto djeca  su osjećala ljubav bibinjskog naroda koja su se duboko urezala u njihova ispaćena srca i do današnjeg dana nisu te ljude i njihovu ljubav zaboravili. Djeca su se uvijek osjećala kao da dolaze svojoj kući“ izrazila je s. Andreja priznanje gostoprimstvu bibinjskih župljana koje Bibinjci pokazuju prema djeci iz domova.

U kolovozu 1996. g. kućno vodstvo u samostanu preuzima s. Ana Marija Vincek, koja nakon boravka u Bibinjama odlazi u misije te kao misionarka djeluje u Nigeriji. Bibinjska grupa vjernica misionarki svoje vrijeme i talente daruje u izradi kreativnih rukotvorina te njihovom prodajom pomažu sestrama  nahraniti gladnu djecu u misijskoj zemlji Nigeriji. Samostanskoj zajednici u kolovozu pridružuje se s. Svjetlana koja preuzima župni i dječji zbor.

„Kako su se ljudi sa sestrama sve više zbližavali, pokazala se kod njih želja i molba da nam povjere svoju djecu na brigu kroz otvaranje dječjeg vrtića. Nažalost, zbog prostora i stanja kuće nismo tada imali mogućnost ostvariti taj dio apostolata, koji nam je dan od naše bl. M. Marije Terezije. Ona je uvijek težila obiteljskom duhu u našim samostanima, a s otvaranjem vrtića smo u stanju pomoći mnogim obiteljima“ istaknula je s. Andreja.  

Sestre su se izmjenjivale u službi tijekom godina u Bibinjama, a njihov apostolat postepeno se širio uz potrebe vremena. Nakon ponovnog dolaska bibinjske predstojnice s. Pauline Andlar, opet se otvara pitanje o boravku sestara u samostanu u kojem nedostaje grijanje, a jako je vlažno. Nedostaje i prostor za aspostolat s djecom predškolske dobi u vrtiću koji je obećan župljanima pri dolasku u Bibinje.

“Zbog tih razloga, provincijalna poglavarica s. M. Anastazija Vejić 30. kolovoza 2003. g. upućuje nadbiskupu Ivanu Prenđi molbu za gradnju nove kuće, kako bi mogli ostvariti svoj apostolat i rad s djecom vrtičke dobi te organizirati razne sadržaje za mlade. Unatoč nepovoljnim uvjetima života i rada, sestre se s velikim marom posvećuju svojim apostolskim zadacima: katehezi djece i mladih te se sve više angažiraju u pastoralu bolesnih i starih ljudi” rekla je s. Andreja.

Unatoč trogodišnjom trudu, razne teškoće bile su onemogućile gradnju samostana u Bibinjama te je s. Paulina u šali bila izjavila: “Kad ne možemo graditi kuću, idemo izgraditi špilju!”.

“Svoju namjeru s. Paulina je ispričala župljanki Miri Šimunić iz Bibinja, a ona se ponudila nabaviti kip Gospe Lurdske. Kip koji su darovali Mira i Roko Šimunić blagoslovljen je na blagdan Karmelske Gospe 16. srpnja 2004. g. Gospa Lurdska pokazala se kao velika pomoćnica u svim našim kušnjama, a osobito u gradnji kuće. U molitvi krunice našle su sestre snagu za daljni hod” istaknula je s. Andreja.

s. Paulina Andlar

U ožujku 2006. g., nadbiskup Prenđa daje dopuštenje da se kuća u kojoj žive sestre preuredi i da je sestre dograde za potrebe svoga apostolata u duhu njihove karizme. “Taj prijedlog odluke potvrdilo je bibinjsko Župno vijeće na svojoj sjednici 24. ožujka 2006. g., a nadbiskup Prenđa ugovor dostavlja 19. travnja 2006. g. na razmatranje Provincijalnoj upravi, koja takav ugovor i prihvaća. Kamen temeljac za gradnju novog samostana položio je 19. rujna 2007. g. don Josip Radojica Pinčić, upravitelj župe sv. Roka u Bibinjama. Gradnja je počela uz pomoć glavnog donatora, Nizozemske provincije karmelićanki BSI i uz pomoć vrhovne poglavarice M. M. Angeline Finnell. Dobročinitelji su i Papinsko misijsko djelo Kindermissioniz Aachena, zatim dobrotvorna ustanova Kirche in Not” opisala je s. Andreja.

Hrvatski dobročinitelji za gradnju samostana bili su Općina Bibinje s načelnikom Ninom Šimunićem, sestre benediktinke sv. Marije iz  Zadra te  svi samostani Hrvatske provincije karmelićanki BSI.

“Unatoč gradnje i iseljenja iz samostana, sestre nisu željele napustiti Bibinje. Tako su Bibinje opet pokazale svoje veliko srce. Don Rade nije zaboravio svoje obećanje dano nadbiskupu Ivanu Prenđi, kad mu je nadbiskup rekao: “Ti se pobrini za stan sestara za vrijeme gradnje”. U dogovoru sa župnikom Pinčićem, sestre su pitale naše susjede, bračni par Rolu i Dragicu Šimunić za primitak, a oni su velikodušno otvorili svoja vrata kuće i srca. Tu smo doživjeli obiteljski duh o kojom je naša blaženica uvijek govorila. Tako se naša mala samostanska zajednica i bibinjska obitelj Šimunić ujedinila u zajedništvu i djeljenju svega što smo imali, kako bi jedni drugima bili radost” istaknula je s. Andreja.

“Sestre su tijekom gradnje dugo razmišljale kome bi samostan bio posvećen. Sestre su godinama promatrale bibinjske obitelji i u tome su našle nadahnuće da se samostan posveti Svetoj Obitelji. Time se željelo da sestre, uz pomoć Svete Obitelji, u svoje molitve i žrtve uključe sve bibinjske obitelji i njihove potrebe” poručila je s. Andreja.

Novi bibinjski samostan Svete Obitelji, kapelicu i dječji vrtić blagoslovio je 12. rujna 2010. g. zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Prva djeca krenula su u vrtić na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca 2010. g., kada je upisano 25 djece čiji su roditelji iskazali veliko zadovoljstvo početkom rada vrtića. Zbog sve većih upita za upis u vrtić, nakon nekoliko godina sestre odlučuju otvoriti još jednu skupinu djece predškolskog uzrasta” rekla je s. Andreja.

“Novi samostanski prostori sada pružaju pravu mogućnost ostvarivanja karizme Karmela Božanskog Srca i to život u Božjoj prisutnosti, pod pogledom Božjim, kao što je rekla bl. Majka Marija Terezija: „Probudimo se u Bogu i mislimo, krećimo se, radimo i molimo u najtješnjem sjedinjenju s Njim. Sve što radimo, neka ima samo jednu svrhu – Njemu služiti! Da li neposredno ili posredno, sasvim je svejedno, jer u našim bližnjima služimo Bogu posredno i ako radimo s dobrom nakanom, onda ćemo ga susresti“. Te riječi najljepše svjedoče o istinskom karmelskom duhu neprestane molitve koju je ona željela i u Karmelu u Bibinjama” poručila je s. Andreja.

U  samostanskom prostoru održavaju se razni apostolati, susreti s prvopričesnicima, župne kateheze, tjedni susreti s mladima, duhovne obnove tijekom ljeta, dječji zbor, susreti za razne skupine vjernika, misijska grupa, individualni duhovni razgovori, Zajednica Karmelskih laika, Mladi KBSI, mali Škapularci, pripreme za primanje škapulara, mjesečno klanjanje za zadovoljštinu Srca Isusova i osobne potrebe, posjeti obitelji i bolesnima.

Karmelićanke BSI zahvalile su Bogu, nadbiskupima Zadarske nadbiskupije, blakopokojnima Marijanu Oblaku i Ivanu Prenđi te nadbiskupu Želimiru Puljiću, svim župnicima koji su služili tijekom 25 godina u Bibinjama. To su Anđelko Buljat, Josip Radojica Pinčić, pokojni don Emil Bilaver, Roland Jelić i sadašnji župnik Zdenko Milić. Zahvalne su i načelnicima Općine Bibinje djelatnima kroz njihovih 25 godina boravka u Bibinjama. To su Šime Šimunić, Nino Šimunić i Bruno Bugarija.

s. Andreja Petravić

“Također velika hvala našim vrhovnim poglavaricama, Majci M. Katarini, M. Angelini, M. Karli Mariji, svim našim provincijalkama tijekom 25 godina, posebno s. Kristini Pišković koja nas je zadnjih devet godina pratila. Hvala svim dragim dobročiniteljima i svima koji nas uključuju u svoje svakodnevne molitve, kako bismo mogle slijediti geslo naše bl. Marije Terezije: „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti!“.

Posebna hvala svim sestrama koje su služile u bibinjskoj zajednici slijedeći savjet bl. Marije Terezije: “Svaki osnutak zahtjeva svoje žrtve. Što više trpljenja i poteškoća treba podnijeti, to je on plodonosniji”. One su postavile temelj duhovnog rada kako bi se mi koje danas živimo u ovoj zajednici mogle nadograđivati na njihovom radu, muci i ljubavi. Danas možemo u Karmelu BSI u Bibinjama posvjedočiti iskustvo naše Bl. Marije Terezije: „Vrijeme se mijenja, ali duh, ljubav i revnost u radu za spas duša ostaje uvijek ista””poručila je s. Andreja Petravić, bibinjska predstojnica samostana.

S. Kristina Pišković, provincijalna poglavarica Hrvatske provincije sv. Male Terezije Karmelićanki BSI, u svom je prigodnom govoru na kraju misnog slavlja proslave srebrnog jubileja, zahvalila „Gospodinu na preobilju milosti kojima nas je obdarivao kroz proteklih 25 godina. Srcem prožetim radošću i zahvalnošću s Psalmistom želimo uskliknuti: „Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemuˮ.

Zahvalila je svima koji su došli „na zahvalno euharistijsko vrelo ljubavi“, u dan proslave jubileja koji je pokazao „kako je Krist, božanski Kormilar, malu lađicu Karmela BSI usmjerio da doplovi do Zadarske nadbiskupije i župe Bibinje“, dan koji je „spomen Božje providnosti što nas je poslao na plodno tlo opjevane i životodajne bibinjske župe. Ovaj jubilej je spomen vjere, nade i ljubavi jer nas povezuje s Bogom, a Bog ima svoje božanske naume za svaku osobu koju poziva u postojanje, za svoju Crkvu, za cijelo čovječanstvo.

Gospodinu najsrdačnije zahvaljujemo što smo mogle biti dionice drevne Zadarske nadbiskupije i Bibinja. Ponizno zahvaljujemo što smo prema želji Krista, Božanskog Kormilara, mogle bacati duhovne mreže molitve, apostolata i zadovoljštine.

Brojna lica i imena upisana su u duše sestara koje su u Bibinjama prinosile i prinose sebe i svoj Bogu posvećeni život za dobro Crkve i naroda. Istovremeno su i sestre obogaćene vjerom, dobrotom i dobročinstvima drugih. U susretu sa župljanima možemo otkriti njihovu sebedarnu ljubav i zauzetost za nas u različitim područjima“ rekla je provincijalka Pišković, istaknuvši da su sestre imale lijepu suradnju s Nadbiskupijom, s crkvenim, civilnim i općinskim vlastima, na čemu su zahvalne i Bogu i ljudima.

S. Kristina je zahvalila svima koji su bili uključeni u ostvarivanju proslave njihove 25. obljetnice. To su bibinjski župnik Zdenko Milić, crkveni zbor s orguljašicom Duškom Lisica, zbor mladih Magnificat s voditeljem Ivicom Kerom, dječji župni zbor i voditeljica s. Anica Marija. Provincijalka je zahvalila i sestrama sadašnje zajednice u Bibinjama koju čini šest sestara sa s. Andrejom Petravić, predstojnicom bibinjskog samostana, za organizaciju i koordinaciju toga slavlja i svim sestrama koje su bile uključene.

„Posebnu zahvalnost dugujemo sestrama Kćeri milosrđa koje su u župi Bibinje bile prije nas i ostavile duboke zaorane brazde na njivi Gospodnjoj“ rekla je s. Kristina te je zahvalila i nadbiskupu Želimiru Puljiću koji je u bibinjskoj župnoj crkvi predvodio zahvalno misno slavlje nakon Akademije, na upućenoj pastirskoj i očinskoj riječi podrške, ohrabrenja i pozivu da ne izgube radost i misijski duh.

„Neka nas i ovo slavlje potakne i ražari u nama gorljivost da po primjeru naše blažene Majke Utemeljiteljice nastavimo Boga u svima gledati, ljubiti i služiti. Bl. M. Terezija od sv. Josipa je toliko voljela naš hrvatski narod. Na triptihu u bibinjskoj župnoj crkvi, zajedno s hrvatskim svecima, ona nas promatra sa sklopljenim rukama. Da, neka to čini. Dok s različitih strana pušu vjetrovi materijalizma, hedonizma, vjerske ravnodušnosti i posvjetovnjačenja, straha i bolesti, ona neka bdije nad vašim dušama svojim brižnim pogledom i moli za vjernost Bogu Bibinja i cijele Zadarske nadbiskupije“ poručila je provincijalka Kristina Pišković.

U proslavi srebrnog jubileja na Svečanoj akademiji i misnom slavlju sudjelovale su karmelićanke BSI pristigle u Bibinje iz njihovih samostana u Hrvatskoj i iz Gabela polja u BiH. Karmelićanke BSI djeluju u 18 zemalja na tri kontinenta gdje darove njihovog raznovrsnog služenja svakodnevno prima tisuće osoba i zajednica u potrebi, od djece u jaslicama do domova u kojima brinu o starima i nemoćnima. 

Ines Grbić

Foto: I. Grbić
Comments are closed.