1. Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu remek djelo je biblijske književnosti i drama koja nas uznemiruje. Ona prema Ivanovu izvješću započinje u vrtu, pa nas evanđelist time podsjeća na onaj edenski vrt izgubljenog raja gdje je prvi Adam sve proigrao. A, evo, muka Gospodina našega Isusa Krista počinje također u vrtu, gdje novi Adam sve popravlja. „Bože divno si sazdao čovječje dostojanstvo, a još ga divnije po svom Sinu obnovio“, molimo svake godine na Božić u zbornoj molitvi. A ta obnova se dogodila po muci, smrti i uskrsnuću Gospodina našega Isusa Krista čega se posebice spominjemo u ovom Svetom Trodnevlju koje je započelo slavljenjem Pashe u dvorani Posljednje večere, a nastavlja se križni putem i razapinjanjem na Kalvariji u petak poslije podne. Na današnji dan, naime, oko tri sata poslije podne, na maloj uzvisici blizu Jeruzalema, koja se Golgotom zove, dogodilo se najbezumnije ljudsko djelo.
Tog poslijepodneva neukrotiva svjetina kao pomahnitala je tražila Kristovu smrt. Pilat je popustio i oprao ruke. Židovski starješine su se radovali jer su ostvarili svoj cilj. I dok se Isusovo srce razdire od boli, jer njegov narod muči ga i razapinje, priroda se stidi i buni. U tom žalosnom trenutku zemlja se trese, a kamene ploče i hramska zavjesa pucaju. Istina, opisani događaji o kojima smo slušali Ivanovo evanđelje, davno su se zbili. No, njihova jeka i danas se čuje. Ali i akteri, koji su kod toga sudjelovali, nisu iščezli s pozornice svijeta, već su tu. Naime, svi smo mi opisani u toj drami, kako se navodi u jednoj postaji križnog puta kad se veli „da smo i mi osudili Gospodina svojim življenjem i ražalostili svojim ponašanjem“. I opravdano zaslužili ukor u pjesmi koju ćemo i danas ponavljati i pjevati: „Puče moj, što učini Tebi? Il’ u čemu ožalostih tebe, odgovori meni!“ Izdali smo te, prodali i predali neprijateljima po učeniku tvome Judi, osudili preko Kaife i Pilata koji se međusobno nisu nikako podnosili, ali u slučaju Isusove osude brzo su se složili: Ovoga treba maknuti iz naše sredine. Uz to smo ga preko Petra zatajili, a preko vojnika mučili i razapeli.
2. Kad smo već svojim življenjem i ponašanjem ražalostili i osudili Gospodina, molimo danas usrdno i ponizno neka nam udijeli oproštenje za naše grubosti, bezosjećajnosti, vrijeđanja i psovke. Neka oprosti i zaboravi naše grijehe svadljivosti, zavisti, ogovaranja i klevete. Kad smo maloprije slušali njegove zadnje riječi s križa, srce nam se ledilo. Koga ne bi dirnule riječi plača i jauka napuštenog Mesije koji s križa vapije i moli: Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?! No, križ i trpljenje nije bila glavna nakana Isusova dolaska na svijet. Njegova je namjera bila osigurati ljudima spasenje i život vječni. Ali, čini se kako nema drugog puta koji bi tamo vodio osim onoga preko Maslinske Gore, Golgote i Kalvarije. Do velikih stvari u životu dolazi se samo preko tih strmina. S križem dolazi blagoslov. Križ je naš lijek, naša snaga i utjeha. Častimo te, križu sveti..
Ove godine nećemo zbog opasnosti koronevirusa činiti mimohod Širokom ulicom do svetoga Šime. No, naše sudjelovanje u dirljivim obredima Velikoga Petka izraz je naše vjere, molitve, nade i počasti pred svetim drvom križa na kojem Isus umrije. Stoga, uz dirljive riječi „Gospina plača“, kojima smo sinoć nastavili naše bdijenje uz Isusa nazočnog u euharistiji, večeras se obraćamo Žalosnoj Gospi pa molimo: „Vrelo milja, slatka mati, bol mi gorku osjećati. Daj da s tobom procvilim. Daj mi s tobom suze livat, raspetoga oplakivat, dokle diso budem ja“. Ne daj, premili Isuse, da neizmjerna vrijednost tvoje svete krvi bude za nas izgubljena. Udijeli nam svoju milost i uvedi nas poslije ovoga života u vječnu radost. Amen.
✠ Želimir, nadbiskup
Katedrala, 2. travnja 2021.