Misu posvete ulja na Veliki četvrtak 1. travnja, u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U slavlju su sudjelovali svećenici djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji koji su za vrijeme mise obnovili svećeničko obećanje, kao i zadarski bogoslovi i sjemeništarci.
Na Veliki četvrtak, dan uspostave euharistije i svetog svećeničkog reda, svećenici su osobito zahvalni za dar milosti i službe koje im je Gospodin udijelio i za dar služenja u Njegovoj Crkvi, rekao je nadbiskup.
„Na Veliki četvrtak u mislima odlazimo u Dvoranu posljednje večere i čujemo Isusa kako svojim učenicima, nakon što je posvetio kruh i vino i pretvorio ih u svoje tijelo i krv, kaže: ‘Ovo činite meni na spomen’. Mi taj spomen činimo. Nedostojni, ali zahvalni. Pred Bogom padamo na koljena zbog tog povjerenja koje nam je dao, ali osjećamo i obvezu da prenesemo ono što nam je povjereno“ poručio je mons. Puljić, istaknuvši da se navještena Isusova riječ „Duh Gospodnji je na meni“ odnosi i na svećenike.
„Duh Gospodnji je na nama. Na nama kao prezbiteriju časne Zadarske nadbiskupije koja nastavlja djelo Isusovo. Duh Gospodnji je na nama i On nas šalje, On nas maže, On nam daje ovlasti. Njegovom ovlašću i njegovom milošću jesmo to što jesmo i zato zahvaljujemo Gospodinu na tom daru“ naglasio je nadbiskup, potaknuvši: „Sa zahvalnošću mislimo na službu koju nam je Crkva povjerila. U tom ozračju želimo razmišljati o našem pozivu služenja te izraziti spremnost obnoviti svoja svećenička obećanja. Svake godine, braćo svećenici, na Veliki četvrtak činimo našu godišnju inventuru. Razmišljamo o otajstvu svećeničkog služenja i obnavljamo naša svećenička obećanja. Obred nam pomaže i potiče nas vidjeti koliko je ljubavi i poniznosti u našem služenju. Pritom dobro važemo služimo li doista braći, kako je Isus želio, ili se, ne daj Bože, braćom služimo. Ovo posljednje čine oni koji na sve načine traže potvrdu svoga rada, pljesak, aplauz ili još gore, zaradu i novac“ upozorio je mons. Puljić.
U propovijedi je ukazao na opasnost razvoja Judinih osobina u pojedincu, pa i u svećeniku. Juda potajno ide glavarima svećeničkim i pogađa se koliko će mu novca dati da proda Isusa. „Kad je dobio trideset srebrnika, tražio je priliku da Isusa preda. Juda je bio mutan i dvoličan čovjek čiji je nutarnji svijet bio nepoznat i nepristupačan. Unatoč povjerenju koje mu je Isus iskazao da vodi blagajnu male zajednice apostola, on ih je u tajnosti potkradao. To bilježi Ivan kad priča o susretu u Lazarovoj kući, gdje Marija izlijeva „dragocjenu nardovu pomast po Isusovim nogama“. Njezin čin darežljivosti i poštovanja Juda komentira: „Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima? Nije to govorio zato što mu je bilo stalo do siromaha, piše Ivan, već je uzimao kradom iz kese što se u nju stavljalo“ (Iv 12, 4-6)“ podsjetio je nadbiskup Puljić, rekavši kako je „ostao izraz ‘judinovaca’ a primjenjuje se na one koji se služe povjerenom službom u privatne interese: pa malo za svoje potrebe u stranu otkini ovdje, malo ondje, malo od milostinje, malo od intencija ili drugih darova. Nisu bez razloga stari Dubrovčani uklesali u kamenu zlatno pravilo na Kneževu dvoru za vijećnike: Dok obavljate javnu službu, zaboravite na privatne interese i brinite se za opće“ poručio je mons. Puljić.
To je važno isticati jer je „čovjek po naravi slab i ranjiv. Ranjen je u svojim moćima razuma, osjećaja i volje. Vidi i zna što je dobro, ali lako podlegne sebičnim sklonostima i zlim nagnućima. I tako se nađe u društvu ‘judinovaca’. Svatko, naime, može imati u glavi potencijalnu Judinu misao izdaje i nevjere, može u ruci nositi moguću ‘Judinu torbu i novac’ koji se onda lako za prste zalijepi, a može i na usnama nositi virus Judinog izdajničkog poljupca. Slavlje posvete ulja i naš svećenički dan dobra je prigoda svakome od nas pogledati u svoju nutrinu da nema gdje u našem srcu, ruci i pameti, ne daj Bože, Judinog sjemena i opasnih virusa sklonosti potkradanju i privatluku“ potaknuo je zadarski nadbiskup.
Govoreći o smislu služenja na koje su svećenici pozvani, nadbiskup je rekao da je „činom pranja nogu Isus opisao smisao služenja koje suprotstavlja vladanju i nametanju. ‘Nije nam namjera biti gospodarima vjere vaše, nego suradnicima vaše radosti i vječnog spasenja’, piše Pavao Korinćanima. Isusove riječi nakon pranja nogu „Dao sam vam primjer da i vi tako činite“ podsjećaju na ustanovu Presvete euharistije: „Ovo činite meni na spomen“. Zakon služenja u Crkvi izvire iz kreposti ljubavi koja ne traži svoje, nego se dariva“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je prva i najvažnija stvar pastorala „služiti Bogu“.
„Treba imati na pameti kako služenje čovjeku nije automatski i služenje Bogu. Kad svećenik zanemari ono što se od njega s pravom očekuje, a to je molitva i sakramentalni život, on zapravo ne služi braći. On se možda razdaje u pretjeranom aktivizmu, pa je u ozbiljnoj opasnosti zanemariti duhovnost i molitvu te izgubiti vezu s vrelom svoga svećeništva. Valja, dakle, imati trajno pred očima ono što smo na ređenju obećali i što godišnje na Veliki četvrtak obnavljamo: ‘Pobožno i vjerno slaviti Kristova otajstva, trajno zazivati Božje milosrđe za povjereni narod, izlagati i tumačiti katoličku vjeru i tijesno biti povezan s Kristom, vrhovnim svećenikom u molitvi za spasenje povjerenih duša’“ potaknuo je mons. Puljić.
Nadbiskup je također čestitao svećenicima Zadarske nadbiskupije koji ove 2021. g. slave okrugle obljetnice svoga misništva. To su kanonik don Milivoj Bolobanić koji obilježava dijamantnu misu (60), don Pavao Zubčić je zlatomisnik (50), don Marinko Jelečević i don Zdravko Katuša slave srebrni misnički jubilej (25), a 30 godina misništva slave don Marinko Duvnjak i don Andrej Jan Stepien.
„Božjim promislom i svetim ređenjem te mandatom Crkve Kristove dodijeljena nam je odgovorna i sveta zadaća sabirati, upućivati i odgajati vjerničke zajednice mjesne Crkve zadarske“ rekao je mons. Puljić, zaključivši propovijed molitvom Kristu, Velikom Svećeniku: „Gospodine Isuse Kriste, svećeništvo je tvoja milost i tvoj dar. Blagoslovi nas koji tvojom milošću i poslanjem pastoralno djelujemo na terenu Zadarske nadbiskupije. Posveti nas otajstvom Velikog Četvrtka i ispuni snagom svoga Duha, kako bismo neustrašivo propovijedali Radosnu vijest, dijelili svete tajne i tvoj puk ispravno odgajali. Neka nam sveti Josip, koji je u životnim krizama i teškoćama bio kreativan i hrabar skrbnik svete Obitelji, bude pomoćnik i nadahnuće u našem radu, kako bi i „našim stvaralačkim zalaganjem povijest spasenja išla naprijed“. Blažena Djevica Marija, majka i zagovornica naša, neka potkrijepi naše ponizne molitve pred Srcem svoga Božanskog Sina. Amen“.
I. G.
