1. Cvjetnica nas uvodi u misterij Isusove smrti na križu o čemu smo sada slušali pravu dramu koja nas vodi od maslinskog vrta, preko Kaifinog i Pilatovog dvora do Golgote gdje će u petak poslije podne Sin Božji ispustiti dušu. Osjetili smo na kraju drame čudnu tišinu koja je zavladala na Golgoti. Tijekom teške muke i boli na križu Isus je izgovorio nekoliko riječi koje pokazuju redoslijed njegova ljubavi i naklonosti. Najprije se zauzeo za neprijatelje i za njih usrdno molio svoga Oca neka im „oprosti, jer ne znaju što čine“. Zatim se obratio razbojniku s desne strane i obećao da će „još danas biti s njime u raju“. Na koncu zauzeo se i za svoju svetu Majku kad joj je povjerio učenika Ivana i rekao mu: „Ivane, evo ti majke“. Neprijatelji, grješnici pa sveci jest redoslijed kojim ljubi božansko Srce Isusovo.
U kontekstu otajstva Kristove muke i ljubavi moramo priznati da premalo poznajemo dimenzije Božanskoga Srca. Valja nam stoga mijenjati neke krive slike o Bogu Ocu i njegovom Sinu, jedinom Spasitelju čovjeka. Valja otkriti i odstraniti pogubne viruse s naših duševnih računala. Primjer obraćenog razbojnika Dizme pokazuje koliko je Isusu stalo do našeg spasenja i spasenja svih ljudi. Pri tomu on ne gleda na bezakonja naša, već na srce raskajano i ponizno, koje neće prezreti. Pred tom činjenicom valja nam malo stati, povući se u tišinu i razmišljati, posebice u ovom Svetom Tjednu, kako bismo čuli nutarnji govor uz pomoć naših duhovnih antena. To je šutnja kad čujemo glas Svevišnjega, kao i jeku naše savjesti. Stoga, ovih dana tražimo prostore tišine u crkvama gdje imamo prigodu susresti milosrdno srce Oca u sakramentu svete ispovijedi.
2. Nepodnošljiva buka oko nas ne dopušta nam čuti glas svoje duše i svoje nutrine. Potrebno je imati hrabrosti pa ugasiti televizor, mobitel i tranzistor kako bismo potražili i našli mjesto tišine, spokoja i mira. U toj duhovnoj oazi mira može se prepoznati i osjetiti nevidljive silnice našeg duha koje su vječne i neponovljive. Jer, za let put nebesa stvorena je duša naša. Stoga, „čovječe, ne idi malen ispod zvijezda“, napisao je svojevremeno pjesnik Antun Branko Šimić. Korizma, posebice Velik Tjedan koji danas započinje, prikladno je vrijeme učiti s Marijom i s ljubljenim Isusovim učenikom Ivanom „biti uz Krista“ koji je prinio žrtvu vlastitog života za ljudski rod (Iv 19,25). Znamo, nažalost, kako se od samih početaka čovjek zaveden lažima Zloga, zatvarao u iluziji samodostatnosti (Post 3,1-7) i udaljavao se od izvora života. Bog se, međutim, nije udaljavao od čovjeka. U otajstvu križa, kojemu ćemo na Veliki Petak iskazati osobito poštovanje, objavljena je puninu milosrđa nebeskoga Oca, koji je, da bi ponovno zadobio ljubav svoga stvorenja, prihvatio platiti najvišu cijenu. A to je krv njegova Jedinorođenoga Sina.
Smrt, koja je za Adama bila znak krajnje samoće i nemoći, preobrazila se na križu u čin ljubavi i slobode novoga Adama, Isusa Krista. Krist prikovan na križu najpotresnija je objava Božje ljubavi. I što je još čudnije On na križu moli za svoja stvorenja i žeđa za ljubavlju svakog od nas; te sa žudnjom čeka naš pristanak da mu dopustimo opet nas zagrliti i privući k sebi. Obećao je, naime, „kad bude uzdignut sa zemlje, da će sve privući“ (Iv 12,32). Stoga, vrijeme Svetoga Tjedna je razdoblje da prihvatimo Isusovu ljubav i naučimo u toj ljubavi razmatrati o „Onomu koga su proboli“. Iskustvo Božje ljubavi potiče nas „iznova se darivati“ bližnjima, posebice onima koji trpe i koji su u potrebi. Zahvalni Isusu za muku, ljubav i praštanje, zahvaljujemo i za trenutke darovane tišine. Molimo neka nam kroz tu tišinu pomogne upoznati naše slabosti, padove i grijehe. I potakne nas po sakramentu svete ispovijedi tražiti njegovo kraljevstvo. I to nam je dosta. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 28. ožujka 2021.