Dostojanstvenim zajedništvom brojnih poštovatelja žrtve za domovinu pristiglih u Škabrnju iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva, obilježena je u srijedu, 18. studenoga 29. godišnjica stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu.
Ovogodišnja godišnjica spomena na masakr kojega su četnici uz podršku JNA 18. studenoga 1991. g. zvjerski učinili nad 44 škabrnjskih civila, uglavnom starije životne dobi, prvi put je održana i kao državni praznik – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Zbog pandemije, komemoracija u Škabrnji održana je na reducirani način. Uz poštovanje epidemioloških mjera izvršeni su bitni sastavni dijelovi komemorativnog spomena na zločin u Škabrnji, osim što nakon misnoga slavlja za domovinu i žrtve, nije, kao prethodnih godina, održana hodnja sudionika od župne crkve Uznesenja BDM u Škabrnji do mjesnoga groblja sv. Luke.
Obilježavanje je počelo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Središnjeg križa na mjesnom groblju Sv. Luke, kod spomen – obilježja za poginule u Domovinskom ratu. Tu su, u spomen na žrtve, pročitana imena ubijenih civila te poginulih hrvatskih branitelja, čija su imena uklesana u kameni spomenik s godinom njihovog rođenja i pogibije.
Na groblju su izaslanstava položila vijence i zapalila svijeće. Zajednički vijenac položili su obitelji poginulih branitelja i civilnih žrtava i predstavnici koordinacije svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata Zadarske županije. Vijence su položila i izaslanstva Općine Škabrnja, Samostalnog Škabrnjskog bataljuna i UHDDR-a te zajednički vijenac Županija, Gradova i Općina te ratnih postrojbi koje su ratovale na području Škabrnje.
U ime državnoga vrha, zajednički vijenac položilo je zajedničko izaslanstvo Predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OS RH, Hrvatskog sabora i Vlade RH: Dragan Lozančić, savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost i izaslanik predsjednika RH, Ante Sanader, potpredsjednik Sabora i izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora te Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova i izaslanik Predsjednika Vlade RH.
Predstavnici državnih izaslanstava sudjelovali su na misnom slavlju koje je u škabrnjskoj župnoj crkvi, koja je u Domovinskom ratu također bila sravnjena, predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Zbog epidemioloških mjera, u župnoj crkvi tijekom mise bili su samo predstavnici izaslanstava, Hrvatske vojske i policije, domovinskih udruga te članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja i civila, sveukupno do stotinu nazočnih.
Nakon polaganja vijenaca na groblju sv. Luke, pijetet škabrnjskim žrtvama iskazan je na spomen obilježju masovne grobnice u Škabrnji, zajedničkim polaganjem vijenca Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata.
Jedini prigodni govor na komemoraciji održao je Nediljko Bubnjar, načelnik Općine Škabrnja, na kratkom programu pozdrava svih pridošlih na početku ulaza u Škabrnju, u predjelu Ambar, u Ulici 18. studenoga 1991., gdje se prije 29 godina i dogodio strašni zločin nad civilima.
Bubnjar je zahvalio Vladi RH i Hrvatskom saboru što su 18. studenoga „proglasili državnim blagdanom, što su prepoznali srce i emociju hrvatskog naroda za dan 18. studenoga. To nije dan frustracije i tjeskobe, nego dan ponosa, duboke emocije i životne snage. Nema uzvišenije osobine i vrijednosti u ljudskom životu od spremnosti dati vlastiti život za slobodu i ljudsko dostojanstvo“ poručio je Bubnjar, podsjetivši da je upravo s toga mjesta u Ambaru „prije 29 godina krenula epska i herojska drama u Škabrnji. Postrojbe Jugoslavenske armije, pomognute srpskim dragovoljcima i teritorijalcima, nakon višemjesečnog granatiranja i pucnjave došli su s ogromnom ratnom tehnikom i ljudstvom nadomak Škabrnje i pozvali na navodne pregovore i predaju. Hrabra i ponosna škabrnjska srca, nadahnuta nadnaravnom snagom, nisu se predala, iako su bili svjesni neusporedive sile, moći i tehnike nasuprot sebi. U toj borbi, u žrtvi i krvi branitelja i civila rodila se iskra i plamen buduće hrvatske slobode i pobjede. To su plodovi dana kojega se 18. studenoga sjećamo i obilježavamo, dana koji nam je naša životna baština i popudbina“ rekao je Bubnjar, istaknuvši da hrvatski narod ima snagu i razumijevanje, unatoč svim teškoćama, graditi život na temeljima istine, pravde i čovječnosti. „Neka žive Škabrnja i Vukovar, neka nam sretno živi naša Hrvatska“ poručio je Bubnjar.
Potom je održana Hodnja svih sudionika od Ambara do škabrnjske župne crkve, prema policijskoj procjeni oko dvije i pol tisuće ljudi, na početku koje je bio križ kojega je nosio hrvatski vojnik te pripadnici vojnih postrojbi sa stijegovima, državnim i ratnim zastavama.
Sudionica spomen kolone, škabrnjanka Mara Škara, prisjetila se kako je 18. studenog 1991. g. bio tako sunčan dan kao i 29 godina poslije zločina. Toga je dana preko Hrvatskog radija čula da „Škabrnja gori, Škabrnja je u plamenu. Napadnuta je s tri strane: Biljane, Lišani tinjski, Zemunik. Tenkovi kreću prema Škabrnji“. Koliko je podmukao i neočekivan bio ulazak četnika u mjesto, pokazuje i da je Mara to rano jutro, kao i inače, iz svoje kuće u Škabrnji otišla na posao u tvornicu u Zadar, a onda je čula za te strašne vijesti. „Bila sam na poslu s krunicom i molila: Molim te, Bože, pošalji svoje svete anđele, da im pokažu put kuda će izaći, da ih zlotvori ne ubiju“ prisjetila se Mara.
Među poštovateljima uspomene na žrtvu i stradanje Škabrnje bila je i Ljuba Pelivan iz Splita koja je rekla: „Želim i treba odati počast žrtvama koje su dale svoje živote za našu domovinu i slobodu. Boli me što se to sve olako shvaća. Da bismo gradili suživot, moramo ga graditi na zdravim temeljima. Nas je uvijek zajedništvo izvlačilo iz neprilika. Poruka svima nama: imamo jednu domovinu, to je jedan narod i budimo svi skupa“.
U jutro 18. studenoga 1991., srpski agresor, potpomognut zrakoplovstvom bivše JNA, tenkovima i pješaštvom tzv. Kninskoga korpusa s Ratkom Mladićem na čelu, počeo je krvavi pohod na Škabrnju. Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja koji su hrabro i junački odolijevali napadima, iz podruma i kuća u Škabrnji na brutalan način istjerane su žene, djeca i starci. Jednim od primjera kako je to izgledalo u propovijedi je, temeljem iskaza svjedoka žrtava, podsjetio i nadbiskup Puljić u propovijedi misnog slavlja. Nadbiskup je rekao da su to bili dani velike tjeskobe, tuge i tame, ali ta je žrtva zalog stvaranja naše domovine i ostvarene slobode. Istaknuo je da su uvijek pobjednici oni koji Bogu poklone svoje povjerenje.
U izjavi medijima nakon mise, mons. Puljić je rekao: „Budući da smo proživjeli teške dane, sada nam je potrebno donositi i teške odluke, a to nas je poučavao i sv. Ivan Pavao II. i naš veliki učitelj kardinal Franjo Kuharić. Ako želimo gledati naprijed, ako želimo bolju budućnost, moramo se okrenuti budućnosti. Svi segmenti društva moraju raditi na tome da u državi koja je sada slobodna, neovisna i demokratska, vladaju tolerancija, ljubav, praštanje, da vlada zajednička aktivnost za našu bolju budućnost”, potaknuo je nadbiskup Puljić. Upozorio je da žrtva stradalih branitelja i civila „nije vrijedna onoga što se često događa, a to su polarizacija i netrpeljivost. Oni su se borili za slobodu i bolje društvo i u tom duhu upravo to je njihova poruka“ rekao je mons. Puljić. Misnim slavljem u župnoj crkvi završena je ovogodišnja komemoracija.
Tijekom višegodišnje okupacije Škabrnje do oslobođenja u Oluji 1995., iz Škabrnje je u Domovinskom ratu poginulo 86 branitelja i civila, a još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih mina.
Škabrnjani su oduvijek bili marljivi ljudi koji su bili poznati po plodnim gospodarstvima u poljima i uzgoju stoke. Na komemoraciji u Ambaru uvodno se podsjetilo kako su upravo ovi jesenski dani u Škabrnji uvijek bili dani ubiranja plodova njihovoga truda i rada s velikih oranica i njiva. No, 1991. godine, umjesto prebiranja sjemenja i ubiranja plodova, škabrnjsku uvijek obrađivanu ravničarsku zemlju srbijanski agresor i JNA zasuli su granatama, naprasno prekinuli jesenske radove pitomih škabrnjskih poljodjelaca i protjerali ih s njihovih ognjišta.
Ines Grbić
