O temi „Lik monaha u benediktinskom Pravilu prema Matejevom evanđelju“ izlagao je dr. Arkadiusz Krasicki na simpoziju „Vrijeme, prostor i duhovnost: Benediktinsko monaštvo i njegovo nasljeđe“ održanom 17. rujna u Svečanoj dvorani na Sveučilištu u Zadru.
„Drago mi je kad sam u susretu s benediktinkama čuo vrlo značajnu rečenicu koju su one izrekle. Naime, kada smo razgovarali, koludrice nikada nisu spominjale sv. Benedikta, nego su rekle, „… Kao što u Pravilu kaže Isus“. A ne sv. Benedikt. Kao što kaže Isus! Dakle, sv. Benedikt kao da ukazuje na Isusa, na njegovu Riječ. Skoro svaka rečenica u Pravilu temelji se na Svetom Pismu“ istaknuo je dr. Krasicki, tumačeći biblijske korijene Pravila sv. Benedikta.
Potrebno je poznavati biblijski kontekst i kontekst Pravila, po kome je Pravilo napisano i što je okosnica Pravila benediktinskog reda, rekao je dr. Krasicki. „Monasi su bili zagledani u biblijske likove, osobito u proroka Iliju, Ivana Krstitelja. Ti su likovi postali uzor za monahe. Monah, odnosno učenik, znači isto. Monah jednako učenik, u Novom zavjetu“ istaknuo je dr. Krasicki, rekavši da su monasi osluškivali Božju riječ, bili su poslušni Božjoj riječi te su slušali riječ izrečenu u Pravilu.
„Tako nastaje cijela kultura, poznavanje benediktinske Regule. Pravilo je napisano na latinskom jeziku. Biblijski direktni i indirektni citati također su preuzeti iz latinskih prijevoda. Činjenica je i da su monasi napamet znali Sveto Pismo i citirali su retke iz glave. U Pravilu ima više od sto različitih svetopisamskih citata i više od 170 neizravnih citata, ili povezanih sa Svetim Pismom. Pravilo najčešće citira Psalme, Izreke, Siraha, a od novozavjetnih knjiga Matejevo evanđelje i Pavlove poslanice. Na 66 redaka iz Evanđelja, 35 pripada Mateju, uz to, još 46 mjesta u Pravilu aludira na Matejevo evanđelje“ istaknuo je dr. Krasicki.
Predavač je pojasnio koliki je značaj Matejevo evanđelje imalo za Sv. Benedikta, zašto je Matejevo evanđelje poslužilo kao okosnica u svakodnevnom životu monaha te kakav je lik monaha u Matejevom evanđelju.
„Tekstovi iz Evanđelja po Mateju vrlo često se spominju u benediktinskom Pravilu. Pojedini citati su navedeni u cjelini ili djelomično, ili autor koristi parafraze. Najviše citata i parafraza autor Pravila preuzima iz petog i sedmog poglavlja Matejevog evanđelja. Autor uzima i šesto poglavlje u tekst Pravila. Na 85 mjesta direktnih ili parafraziranih redaka, 15 njih, bez ponavljanja, odnosi se na retke od petog do sedmog poglavlja. Najviše redaka ima iz tih poglavlja. Svi tekstovi preuzeti su iz Isusova Govora na Gori“ rekao je dr. Krasicki.
Na više mjesta u Pravilu pojavljuju se i retci iz 25. poglavlja u kojemu je riječ o sudu: „Ono što ste učinili mom najmanjem bratu, meni ste učinili“. „U tome se vidi nit koja povezuje sve te retke i sva ta poglavlja – a to je odnos prema drugom čovjeku. Odnos prema bratu, sestri. Isusov govor na gori sačinjava okosnicu Pravila. Isusov govor ne obuhvaća samo 11 redaka iz petog poglavlja, nego to su tri poglavlja, od Mt 5,1 do Mt 7,29“ ukazao je dr. Krasicki, rekavši da su inače ljudima iz Govora na Gori najpoznatija Blaženstva.
„Blago vama… To znači, Isus već u tom trenutku vidi sreću svih koji trpe, siromašnih. Kaže im, Ljudi, ako trpite, bit ćete blaženi. Već sada ste blaženi. Tako Isus organizira Crkvu. Ona je dozvana iz pustinje. Ecclesia znači zajednica ljudi, ali ne samo zajednica, nego i hijerarhija. Novi zakon sazdan je na ljubavi prema Bogu i bližnjemu i prekoračuje farizejsku kazuistiku. Isus je dovršio Mojsijev zakon postavljajući nova pravila svojim učenicima. I Benedikt postavlja korak dalje, novi zahtjev za svoje učenike. Dok su Blaženstva svojevrsna veza prema Božjoj Providnosti, Isusove upute sadržane pri kraju petog, šestog i sedmog poglavlja tiču se upravo odnosa prema drugim ljudima“ istaknuo je dr. Krasicki.
Predavač je rekao kako je živjeti prema Isusovim načinima slobodna odluka svakoga tko se opredijelio poći za Isusom. Svaki benediktinac svojevoljno je odlučio poći za Isusom. Redovnici su krenuli za Isusom u redovništvu. „Braća i sestre svaki dan potvrđuju svoj rast kroz nošenje križa. Vjeruju u poziv Isusa koji im je darovan. Suživot u zajedništvu uvijek je izazovan. Život u zajednici možda je čak i teži nego vanjska iskušenja“ naglasio je dr. Krasicki.
Govoreći o Isusovoj otvorenoj antropologiji, predavač je istaknuo da to „nije antropologija u nekom psihološkom smislu, nego je to biblijska antropologija, znači, sagledavanje čovjeka u svjetlu Biblije. Kako Biblija vidi Isusa, kako se Isus ponaša prema svakom čovjeku – to je otvorena antropologija o kojoj najviše na hrvatskom govornom području govori prof. Božo Lujić. Bez vike, galame, ogovaranja, osuđivanja, uvijek strpljivo, radosno, otvorenih ruku, sve do smrti, do kraja. Svakodnevna spremnost umiranja za brata i za sestru. Sve to u ljubavi. To je i poruka otvorene Isusove antropologije“ poručio je dr. Krasicki.
Pojasnio je i kakav je lik monaha u Pravilu, u usporedbi s Matejevim evanđeljem. „Kada se u Pravilu govori kakav bi trebao biti monah, odnosno učenik, to je potkrijepljeno Matejevim citatima, jer o tome najviše govori Matejevo evanđelje. Lik monaha kojeg je kristaliziralo Pravilo postao je svojevrsnim zrcaljenjem Matejeva evanđelja. Lik monaha benediktinska zajednica određuje kroz sintezu povijesnih učinaka Pravila u odnosu na Matejevo evanđelje. Ti tekstovi određuju međuljudski, međubratski odnos unutar benediktinskih zajednica“ rekao je dr. Krasicki, poručivši da „benediktinsko Pravilo nije samo za ono doba, nego ono prekoračuje sva vremena“.
Pokazavši kako svaki zaključak o osobinama monaha donosi na temelju egzegeziranog teksta, dr. Krasicki je rekao: „Monah, odnosno učenik, dakle, svatko od nas, trebao bi biti ponajprije mudar. Ne smije biti sudac bratu ni sestri, pozvan je ljubiti brata i sestru, odbacivati gnjev i uznositost. Treba biti ustrajan, jak, jak u prihvaćanju tereta, izdržljiv i strpljiv u samostanu. Spreman je oprostiti uvredu, molitelj, skrbi za bolesnu braću i sestre“. To vodi i prema zaključku u Matejevom evanđelju koje je Isusovo zlatno pravilo: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“ (Mt 7,12).
„Pravilo se u većini temelji na Bibliji. Sveti Benedikt nije imao na umu stvoriti novo ili posve originalno djelo. Određuje asketski, isposnički nauk za monahe i običaje u samostanu. Pravilo se potpuno temelji na biblijskim citatima i parafrazama. Monasi poput apostola slušaju Isusove riječi, riječi slijede nauk Krista. Zajednica koja se okuplja slična je značajkama nastajanja i Matejeve zajednice, odnosno Crkve. Autor Pravila slijedi dosljednost i radikalnost te zajednice prema Božjoj riječi. Prema analizi i sintezi Pravila, najviše direktnih i indirektnih citata pripada Matejevom evanđelju. Time se potvrđuje teza da se lik monaha, odnosno učenika u benediktinskom Pravilu, potpuno podudara s Isusovim nacrtom Crkve kojeg opisuje Matej u evanđelju. Dakle, svatko od nas je učenik Isusa Krista“ zaključio je dr. Krasicki.
Napomenuo je kako je i teško pripisati autorstvo Pravila Sv. Benedikta isključivo jednoj osobi, kao što se ne može pripisati ili reći da je jedna osoba napisala četvrto, Ivanovo evanđelje. „Tako ne možemo reći ni za Pravilo sv. Benedikta. Kad govorim o autorstvu, to Pravilo jest napisao sv. Benedikt, ali je sigurno koristio materijale koji su bili dostupni tijekom 5./6. stoljeća. I na temelju tih materijala je pisao Pravilo“ rekao je dr. Krasicki, uviđajući paralele nastajanja Pravila s nastajanjem biblijskih spisa, npr. Petoknjižja, koji je nastajao kroz stoljeća.
Ines Grbić
