1. Odavno neka riječ nije bila toliko upotrebljavana kao koronavirus koji je svojom pandemijskom pojavom ugrozio svijet na globalnoj ravni. Uz pitanja je li njegova pojava znak Božje kazne ili je to poziv na obraćenje, koronavirus je otvorio i pitanja o gospodarstvu i politici, o sportu, obredima i o školi, o javnom prostoru i o znanosti. Ovo vrijeme od kad smo bili suočeni s tim virusom, pokazalo je ujedno veliku stvarateljsku i kreativnu moć svećenika, redovnica i redovnika, ravnatelja, učitelja i kateheta. Kad se, naime, zbog opasnosti zaraze prestalo ići u škole, organizirana je nastava „on-line“, omogućena su predavanja iz svih školskih predmeta, kao i prijenos vjerskih obreda. Roditelji, učenici, posebice oni koji su bili vezani uz svoje domove ili bolničke krevete, za to su veoma zahvalni. Vjernicima je osobito bilo utješno pratiti putem raznih medija svete mise, molitve i navještaj Riječi Božje. U našoj nadbiskupiji u početku pandemije emitirano je putem Radio Zadra i Radio Biograda oko stotinjak emisija duhovnog sadržaja, razgovora i nagovora pod naslovom „Ohrabri se, Božji narode, i prevencijom i molitvom“.
Uz naglašenu potrebu prevencije, međusobne distanciranosti i uvažavanja higijene tijela, osjećali smo potrebu njegovati i higijenu duše koja ne može živjeti bez Boga, bez molitve i duhovnosti. Čovjek osjeća u sebi „nebesku čežnju“ koju je sveti Augustin izvrsno formulirao u rečenici „nemirno je srce naše, dok se u tebi ne smiri“. Na neugodna pitanja koja nameće ovo “virusno doba” može se odgovoriti samo uz Božju pomoć i njegova nadahnuća; uz molitvu, šutnju i Riječ Očevu koju nam je Bog ostavio u Svetom Pismu. U tom vidu potrebne su mjere predostrožnosti, dezinfekcije i socijalne distance, ali i sredstva molitve i duhovnosti. Uz neke kritike zbog otkazivanja zajedničkih misa moglo se čuti i čitati brojne izjave i komentare da im je „molitva svećenika iza zatvorenih crkvenih vrata“ davala ogromnu „nevidljivu snagu u borbi s pandemijom“. U međuvremenu došlo je do popuštanja odredbi i mjera, s napomenom kako „popuštanje nije opuštanje“. I, evo, ljeto je prošlo u određenom ozračju „popuštanja i opuštanja“.
2. Britanski matematičar John C. Lennox, koji je nedavno objavio knjigu „Gdje je Bog u doba koronavirusa?“ (Verbum 2020.), tvrdi kako je „s pandemijom porastao osjećaj ranjivosti, ali ovo nije najgora pandemija u povijesti“. Međutim, on veli kako „nikada dosada nije bila zabilježena takva izolacija gradova i država, niti zabrana sportskih događanja i vjerskih obreda. Stoga smo gledali utihle gradove kojima je gromoglasno odjekivao strah i samoizolacija“. U takvom ozračju pojedinci se počinju bojati za svoje fizičko i psihičko zdravlje, za svoje obitelji i prijatelje, posebice za stare i nemoćne. Hvata ih panika „zbog neizvjesnosti u društvu, zbog gubljenja radnih mjesta, nestanka zaliha hrane i ekonomske nesigurnosti“, piše Lenox i pita se „kako izbjeći i prevladati znakove straha i panike koja sve više hvata maha?!“
Ta je pitanja spomenuo i Papa Franjo u nagovoru ispred bazilike svetoga Petra, 27. ožujka 2020. Tada je dirljivom molitvom i blagoslovom između ostaloga rekao: „Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove. Zagospodarila je našim životima i ispunila sve tišinom i prazninom, koju se može osjetiti u zraku i u gestama ljudi. Uplašeni smo i izgubljeni, poput učenikâ iz evanđelja koje je iznenada zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvaćamo da smo krhki i bez orijentira, svi na istoj lađi. To nam pomaže spoznati da smo pozvani veslati zajedno i da smo potrebni međusobne utjehe“. Poput učenika iz lađe i mi molimo i vapijemo: „Izgibosmo, spasi nas Gospodine“. Iskustvo „virusne oluje“, dakle, pomaže nam shvatiti da „ne možemo ići dalje svatko za sebe, već samo zajedno, u istoj lađi i na zajedničkom moru“.
3. Slušamo i mi, dakle, Isusov blagi ukor: „Što ste bojažljivi; kako nemate vjere?!“ Vjera se rađa sa sviješću da nam je potreban Krist i njegovo spasenje. Nismo sami sebi dostatni. Dapače, ako se izoliramo i ostanemo sami, opasnost je da potonemo. Valja se truditi da nam Gospodin bude blizu. On nam je potreban, jer on je naša busola i zvijezda Danica. Molimo neka uđe u lađu našega života. Predajmo mu svoje strahove kako ne bismo brodolom doživjeli i potonuli. On okreće sve na dobro i donosi spokoj našem nemiru u okruženju panike i oluje. Stoga, „svu svoju brigu povjerimo Njemu“, kako veli apostol Petar (1 Pt 5, 7).
Poželio bih, dragi učenici, roditelji, učitelji, ravnatelji, odgojitelji, svećenici i katehete da u duhu Papinih riječi u ovom izazovnom vremenu raste naša svijest da pripadamo „zajednici braće koji veslaju zajedno u istoj lađi i na zajedničkom moru“ (Papa, 27. 03. 2020.). Neka početak školske godine s Božjim blagoslovom započne i s njime neka se dovrši. Neka nas Gospodin po zagovoru Blažene Djevice Marije, koja pomaže svojoj djeci u nevolji, oslobodi od ove pandemije, kao i od svakog drugog moralnog nereda i zastranjenja.
4. Osjećam potrebu zahvaliti svima vama koji ste angažirani u odgoju i obrazovanju, za vašu predanost u važnom i blagoslovljenom poslu i zadatku. Pomozite mladima tražiti smisao života. Osluškujte pažljivo i strpljivo njihova pitanja i otvorite im širom vrata svoga srca. Crkva vas podržava u vašem odgovornom odgojnom zadatku. Pozivam i vas, dragi učenici, družite se s Isusom i u ovoj školskoj godini. On vas voli i nudi vam spasenje i smisao postojanja. Samo u njemu „u kojemu živimo, mičemo i jesmo“ (sv. Pavao), moguće je postići puninu ostvarenja. Ne zaboravite uzvratiti ljubav vašim roditeljima i učiteljima, svećenicima i katehetama koji vode brigu o vama. Slušajte ih i surađujte s njima. Usvajajte ono što vas poučavaju i na što vas svojim dobrim primjerom potiču. Svladavajte školske obveze i njegujte duh zajedništva i solidarnosti. I ne umarajte se svojim ponašanjem pružati svima „razloge nade koja je u vama“ (1 Pet 3, 15).
Završavam Pismo poticajnim riječima ohrabrenja koje je apostol Pavao uputio učeniku Timoteju: „Budi uporan, uvjeravaj, prijeti i zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.. Raspiruj milosni dar Božji i izvrši djelo blagovjesničko..“ (2 Tim 4, 2-5). Vi ste, dragi roditelji i odgojitelji primili djecu i učenike kao milosni dar. Budite dostojni svoga poziva i zahvalni za povjerenje koje vam se ukazuje. Upućujem svim molitvu i blagoslov. Neka vas u odgovornom poslu prati Božja pomoć i zagovor sv. Krševana, vrsnog odgojitelja i katehete svete Stošije. I neka vam ne dojadi poticati svoje učenike da misle i čine dobro, pa će i Bog blagosloviti vaš trud i vaše nastojanje.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, blagdan sv. Augustina, 28. 08. 2020.
Napomena:
- Zaziv Duha Svetoga neka bude u nedjelju, 20. rujna 2020.
- Ovo pismo neka se pročita uz slavlje zaziva Duha Svetoga. Neka se tom prigodom obznani i raspored župnog vjeronauka.