Preuzvišeni nadbiskupe Marine,
braćo biskupi Dražene, Tomislave i Petre,
poštovani gospodine župane i gradonačelnici
dragi svećenici, redovnice i redovnici,
dragi Božji narode!
Na koncu smo lijepoga slavlja koje je obilježeno vremenom i otajstvom, prošlošću i sadašnjošću, bogatom simblikom i znakovitom porukom koju je teško riječima verbalizirati. Sve što smo večeras vidjeli, čuli i osjetili u srce nas dira, pa osjećamo i ponos i zahvalnost.
Zahvalni smo Bogu za ovaj kutak zemlje koji zbog osobitih prirodnih ljepota nazvasmo „Lijepom Našom“. Našim očevima dugujemo osobitu zahvalnost što nam namriješe ovu Didovinu prepoznatljivu po „znakovitom tropletu vjernosti Bogu, Crkvi Katoličkoj i grudi hrvatskoj. Gospin otok u Solinu vraća nas večeras do slavne kraljice Jelene, koja je bila rodom iz zadarske obitelji Medijevaca, a ovdje je dala sagraditi dvije crkve: Sv. Stjepana za ukop kraljeva, te crkvu Svete Marije kao krunidbenu baziliku. A ona je „za života bila majka kraljevstva, te postala i majkom sirota i zaštitnicom udovica“ (8. 10. 976.). Stotinjak godina kasnije, kralj Dmitar Zvonimir primajući krunu, mač i žezlo od izaslanika pape Grgura VII., opata Gebizona, čini zavjernicu s prisegom da će „s Božjom pomoću gajiti pravdu i braniti crkvu, štititi siromahe, udovice i siročad; priječit će nedopuštene brakove i protiviti se prodaji ljudi“, te „ostati vjeran Apostolskoj Stolici“. Stoga smo ne samo zahvalni već i ponosni što smo imali bogobojazne narodne vladare. Oni su upravo u ovim prostorima oko Zrmanje i Cetine gradili državne urede i dvore, bazilike i crkve, i kraljevske grobnice, ovdje u Solinu i na Crkvinama u Biskupiji kod kraljevskoga grada Knina.
Dok razmišljamo o tim davnim vremenima od prije tisuću godina, prisjećamo se i nedavnih izazovnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je, naime, nakon gušenja „hrvatskog proljeća“ (1971.) zašutjela svaka slobodna riječ. Crkva se tada pribrala i započela govoriti svojim provjerenim načinom: Molitvom i hodočašćima u Gospina svetišta. „Devetgodišnji hod zahvalnosti“ započeo je upravo ovdje, u Solinu 1976. A nastavilo se u Biskupiji kod Knina (1978.), i kod kraljevskog grada Nina (1979.). Vrhunac devetnice bio je na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. gdje se okupilo preko pola milijuna ljudi. Vjernički Božji narod prebirao je na hodočašćima zrnca krunice, pa s vjerom u zagovor naše odvjetnice, upravo u krunici prepoznao pravu snagu i osvojio slobodu.
S datumom početka devetogodišnjega hoda iz Solina bila je umrežena bližnja i daljnja naša povijest, protkana vjernošću Bogu, Crkvi i narodnim korijenima. A obilježila je i naš vrijednosni sustav, identitet, jezik, kulturu, kao i našu posebnost u zajedničkoj europskoj kršćanskoj uljudbenoj baštini. Kad večeras razmišljamo o programu te velike devetnice (1976.-1984.), osjećamo se ponosnima i zahvalnima tadašnjim biskupima za taj hrabar čin u vrlo složenim okol-nostima ondašnje komunističke vladavine. A sve je počelo kako rekoh ovdje kod Gospe od Otoka.
Večeras smo bili dionici osobitog liturgijskog čina posvete crkve u čast svete Obitelji koja je izgrađena prema idejnom projektu arhitekta Viktora Vrečka iz Zadra. A prostrane mozaike i freske osmislio je poznati umjetnik, slikar, kipar i teolog, isusovac pater Marko Rupnik, te sve postavio s timom svojih suradnika iz poznatog talijanskoga „Centra Aletti“. Ovaj sveti čin otajstva Crkve, koji nadilazi prostor i vrijeme, povezuje se i umrežuje s događajem spasenja koji se zbiva u vremenu i prostoru ovog Božjeg zdanja posvećenog Bogu na čast i ljudima na duhovnu korist.
Uz oltar, križ, svijeće, relikvije i Višeslavovu krstionicu, te nazočnost poznatih svetaca i blaženika, mučenika i priznavalaca, evanđelista i ispovjedalaca u mozaicima ovoga hrama, iz daleke i nedavne prošlosti potiču nas i pozivaju upraviti svoj pogled prema Kristu, Svevladaru i Svedržitelju (Pantokratoru). Izbor svetaca oko Krista predstavlja opću, europsku, hrvatsku i lokalnu Crkvu, nasljednicu negdašnje Salone, koja s „kaležom u obliku bukarice“ pjeva i kliče iz ovoga najstarijega Gospinoga Prasvetišta s apostolom Pavlom „zahvalnicu Bogu Ocu Gospodina našega Isus Krista koji je „Glava Tijela, Crkve; Početak i Prvorođenac. Jer, svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima“.
Evo, i mi, izmireni Božjom Riječju i Tijelom Kristovim vraćamo se svojim dužnostima zadovoljni s onim što smo čuli, vidjeli i osjetili. Osobito smo zahvalni domaćinu slavlja mons. Marinu Barišiću i njegovim vrijednim suradnicima za ovo vjersko i kulturno zdanje. Upućujem mu u ime kolega biskupa iskrenu dvostruku čestitku: Na odvažnosti da započne i uspješno privede kraju gradnju crkve Svete Obitelji. Zaslužio je, stoga, dobiti i vrijednog suradnika koadjutora, mons. Dražena Kutlešu, koji je preksinoć u katedrali sv. Dujma uveden u službu. To je druga čestitka koju od srca upućujem i njemu i njegovom koadjutoru.
Gospodinu Isusu, koji je smrću i slavnim uskrsnućem otkupio svijet, a čovjeku povjerio da upravlja zemljom, upućujemo na kraju molitvu neka blagoslovi sve žitelje ovog kraja i cijele naše Domovine. Neka pomogne da se u njoj ostvaruje duhovno i materijalno blagostanje prožetom duhom istine, prijateljstva, sloge i bratske ljubavi uz zagovor i zaštitu one koja je „početak boljega svijeta“, a koju od milja zovemo odvjetnicom Hrvatske (advocata croatiae). Tako neka bude.
Solin, crkva Svete Obitelji, 5. rujna 2020.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije