Povrat crkvene imovine, sanacija crkvenih objekata i ususret beatifikaciji Ivana Pavla II. bile su teme 50. godišnje svećeničke skupštine Zadarske nadbiskupije održane u srijedu 23. veljače u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru. U dvorani Sjemeništa Ivan Tadić iz Tajništva za povrat crkvene imovine i sređivanje pokretne i nepokretne imovine Zadarske nadbiskupije te Denis Gjergia konkretnim primjerima pojedinih župa predstavili su proces povrata crkvene imovine, sređivanje vlasništva, njeno evidentiranje i upravljanje. O svećeničkoj solidarnosti, obnovi i sanaciji crkvenih objekata govorio je don Šimun Šindija. U uvodu teme o odnosu Crkve i vremenitih dobara, zadarski nadbiskup Želimir Puljić je podsjetio na praksu podjele crkvenih dobara na dobra namijenjena siromasima, bogoslužju i crkvenim objektima, uzdržavanju svećenika te pomoć mjesnoj i općoj Crkvi. Biskup sve nadzire i odgovoran je za vremenita dobra u mjesnoj Crkvi, a ideal je da vlada duh zajedništva, rekao je nadbiskup, ističući osobine poštenja, stručnosti u ekonomiji i pravu. Za nekretnine koje su u posjedu fizičkih osoba više od 40 godina, Zadarska nadbiskupija je zauzela stav da se ne protivi uknjižbi tog vlasništva i ne traži upis u posjed, uz dostavljanje povijesti posjeda iz kojeg se vidi da je dotična osoba upisana u taj posjed. To je odlučilo Ekonomsko vijeće zadarske nadbiskupije, a i zakonom o dosjelosti nakon 40 godina mirnog posjeda stječe se pravo vlasništva nad tom nakretninom. „U drugim slučajevima inzistiramo na promjeni upisa posjeda u korist vlasnika iz vlasničkog lista za koji je podnesen zahtjev od strane Nadbiskupije. Članovi župnog ekonomskog vijeća kao domaći ljudi mogu imati saznanja o posjednicima nekretnina, na koji je način nešto stečeno i od kada je tko u posjedu, ako osoba nema pismenu ispravu temeljem koje je upisana u Katastar kao posjednik. Ukoliko se utvrdi da su se stekli uvjeti za priznavanje vlasništva, župno ekonomsko vijeće bi se trebalo pismeno odrediti prema Uredu zadarske nadbiskupije i mi bismo se mogli odrediti prema predmetu“ rekao je Ivan Tadić iz nadbiskupijskog ureda za povrat imovine. Tamo pak gdje su riješeni i posjed i vlasništvo crkvenog zemljišta, Ekonomsko vijeće zadarske nadbiskupije na prijedlog župnih ekonomskih vijeća dozvolilo je potpisivanje ugovora o zakupu sa zainteresiranim osobama koji će na unajmljenom zemljištu posaditi trajne nasade, najčešće masline i vinograde.
Tragom teme ‘Ususret beatifikaciji Ivana Pavla II.”, mons. Puljić je opisao neke od njegovih karakteristika. „Nazivali su ga ‘novim Mojsijem’ koji je došao otkriti ‘obećanu zemlju’. Njegov ‘športski mač’ bio je uperen protiv idola našeg vremena i svijeta koji bježi od Boga. Zato je bio vrlo kritičan prema suvremenim filozofskim zastranjenjima, odvažan u susretima sa svjetskim moćnicima, apostolski zagrijan za navještaj istine, neustrašiv i nepopustljiv prema svim vrstama lažnih ideologija i zavođenja ljudi“ rekao je mons. Puljić. Podsjetio je na novu knjigu izazovnog naslova, ‘Wojtylin šok’, profesora povijesti iz Perugie Marka Impagliazza. Petnaest znastvenika prilozima su prikazali fenomen ‘Pape Poljaka’. „Izbor pape Poljaka bio je prava utjeha s terapeutskim posljedicama za kršćane istočnog dijela Europe pred strahom komunističke ideologije koja je bila stjerala Crkvu u sakristiju. No pojava Wojtyle unijela je tračak nade i čistog zraka i kršćanima Zapada koje je val sekularizma dobro nagrizao. Nitko se nije tako umješno i uspješno približio suvremenom čovjeku kao Karol Wojtyla. Bio je blizu sportašima i umjetnicima, političarima i znanstvenicima, biskupima, svećenicima i Bogu posvećenim osobama, radnicima, obrtnicima i težacima. Bio je blizu onima koji ne drže do vjere i onima koji vjeruju na različite načine. Brojnim pohodima zemljama i narodima na svim kontinentima, Ivan Pavao II. je urastao u njihovu povijest. I zato je svojom pojavom i čudesnom aktivnošću postao osobiti građanin svijeta“ zaključio je mons. Puljić.
Ines Grbić