Benediktinska crkva sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovcu potječe iz 1125. god. Kad su Mlečani 1125. god. razorili Biograd, porušiše i benediktinsku opatiju sv. Ivana u Rogovu, zadužbinu hrv. kralja Petra Krešimira IV. Rogovskom samostanu je hrv. kraljica Lepa već 1076. bila darovala neke zemlje kod Tkona. zato benediktinci poslije razorenja Biograda prijeđoše na Ćokovac i tamo podigoše samostan u koji preniješe Rogovsku opatiju. Otad je Ćokovac kroz nekoliko stoljeća bio centar glagoljaštva i rasadište narodne pismenosti i kulture. Crkva na Ćokovcu bila je građena u vrijeme romanike, a obnovljena u vrijeme gotike (portal iz 1418.). Danas je to gotička crkva. U luneti glavnoga gotičkog portala iz početka 15. st. stoji lik Bogorodice na prijestolju s Djetetom. U samostanskoj crkvi vidimo čuveno gotičko slikano raspelo nepoznatog majstora iz 15. st. Križ je visok 195 a širok 164 cm. Na gornjim proširenjima križa naslikana su poprsja Marije, Ivana i arkanđela. Crkva je bila obnovljena brigom cara Franje Josipa 1876. I poslije 2. svj. rata obnovljen je samostan te se stalno restaurira.
Do samostanske crkve diže se stari, kasnije sniženi zvonik. Na njemu je zvono koje potječe iz 1701. god. To svjedoči natpis: MDCCI ANNO. Na zvonu su 4 lika: 1. Okrunjena Gospa u dugom plaštu s dječakom Isusom u naručju; 2. lik redovnika koji kleči pred Raspetim; 3. Kalvarija. Pod križem Majka Isusova, sv. Ivan i Marija Magdalena; 4. lik: redovnik sa štapom (sv. Roko?). “Na župnoj crkvi u Tkonu visilo je staro samostansko zvono (sa Ćokovca), saliveno 1391. godine i urešeno grbom Fridrika Jurjevića, ali je u drugomu svjetskom ratu uništeno, a materijal prodan” – piše dr- I. Ostojić, Ben. u Hrvatskoj, sv. II. str. 233.
Glagoljica. Glagoljski benediktinski samostan sv. Kume i Damjana, benediktinski priorat na brdu Ćokovcu u Tkonu sačuvao je najbrojniju zbirku, osam glagoljskih natpisa uklesanih na kamenu. Podatke o njima i njihove tekstove možemo naći u poznatoj knjizi akademika Branka Fučića “Glagoljski natpisi” (Zagreb 1982. str. 342-346.). Pobilježio ih je i naš don Vladislav Cvitanović u zborniku “Zadarsko otočje”, Zadar 1974. str. 145. Još možemo naći u vrijednoj Fučićevoj knjizi natpis na nadgrobnoj ploči župne crkve u Tkonu, kao i tri glagoljska natpisa na stambenim kućama u mjestu.
Tkonski benediktinski, koludri, monasi bili su stoljećima glagoljaši. Od kodeksa koji potječu iz njihova ćokovskog samostana (13.-15. st.) najpoznatiji je prijevod Regule sv. Benedikta iz 14. st. Rukopis se čuva u HAZU. “Osim Regule sv. Benedikta, jedinstvenog i jednog od najstarijih glagoljicom pisanih tekstova te vrste u hrvatskoj srednjovjekovnoj kulturi, tu su i dva također glagoljička spomenika koja imaju posebnu vrijednost za povijest hrvatske srednjovjekovne književnosti – Pašmanski brevijar i Tkonski zbornik” (Nikica Kolumbić). Pašmanski brevijar ima 414 listova, a Tkonski zbornik ima samo 171 list manjeg formata.
