Jutros prijepodne slavili smo Liturgiju posvete ulja bez klera i naroda. Obred Večere Gospodnje vraća nas u Dvoranu ustanove svećeničkog reda i Presvete Euharistije, u sklopu živdovske Pashe koja je označavala prijelaz iz egipatskog ropstva u slobodu. Isus je večeru Pashe započeo osobnim očitovanjem radosti zbog tog trenutka: ‘Svom sam dušom čeznuo blagovati s vama ovu Pashu’. I mi večeras idemo u Dvoranu Posljednje večere zahvaliti za dar Euharistije i za dar svetog svećeničkog reda, posebice što je pod znakovima kruha i vina ostavio samog sebe. „O sveta Tajno na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave“. Od onog svetog i svečanog trenutka obnavlja se isto pod svakom svetom Misom. Obnavlja se na nekrvni način milost križa i otkupljenja. Teče i struji novi Božji život koji nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrću i uskrsnućem.
Stoga su euharistija i svećenički red dva sakramenta koja su sudbinski povezana. Nema svećenika bez euharistije, kao što nema euharistije bez svećenika. Svećenik priprema euharistijski stol da ljudi blaguju Tijelo Kristovo. Sam se stavlja na raspolaganje Bogu da preko njega i njegove službe preobražava svijet i vjernike. I dok predvodi euharistijsko slavlje, događa se čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira. To je Božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. Stoga je Euharistijski Krist središte kršćanske vjere i života. On je naša hrana i naša popudbina. Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je neprolazna hrana. Jer, prolazi svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. Vjerujući da je svaka misna pretvorba predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj njegovog konačnog dolaska „jednog dana”, mi večeras u našoj prvostolnici jednoglasno molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo! Dođi Gospodine Isuse!
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar-katedrala, 9. travnja 2020.