1. Danas su diljem Hrvatske, Europe i svijeta katedrale i crkve prazne. Ali, ljudi su u duhu ili putem medija povezani. Obitelji su postale prave kućne crkve u kojima se odvija liturgijski i molitveni život. Stoga ih sve uključujemo u ovu svetu žrtvu na kojoj se Krist žrtvuje i dariva. Ova nas nedjelja uvodi u Veliki tjedan muke Gospodina našega Isusa Krista kako su je u viđenju opisali prorok Izaia i psalmist, a teološki orisali apostol Pavao i evanđelist Matej.
Cvjetnica je svečana drama gdje u prvom činu slušamo riječi starozavjetnog proroka Izaije i njegovu treću pjesmu o sluzi Jahvinom: ‘Gospodin Bog mi uho otvori, ja se ne protivih niti uzmicah.. Leđa podmetnuh onima što me udarahu’. I doista, leđa mu bijahu izbrazdana bičevima, kao oranica plugovima. A lice, ta ljepota svijeta bilo je neljudski iznakaženo i popljuvano. U pripjevnom psalmu slušamo kako se još konkretnije i slikovitije opisuje rulju zločinačku koja ga je opkolila kao čopor pasa; koji se podruguju, razvlače usne i mašu glavom. ‘Probodoše mi ruke i noge. Razdijeliše među se haljine moje. I za odjeću moju baciše kocku’.
2. A onda smo slušali apostola Pavla koji kao zaljubljenik Krista raspetoga poručuje: „Ne daj Bože da bi se ičim drugim hvalio osim križem Gospodina našega isusa Krista!“ Jer, nema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti osim imena Isusa Krista.
I konačno u zadnjem činu čuli smo dramu Isusovoga žrtvovanja u nekoliko slika i činova o kojima će nam razmišljati tijekom svetoga Tjedna. Na početku muke vidimo ‘glavare svećeničke i pismoznance’ u Jeruzalemu, a to znači kreatore politike, javnoga mnijenja i poretka. Na drugoj pak strani u Betaniji, u neznatnom mjestu u provinciji, dok Isus sjedi dolazi ‘neka žena s posudom nardove skupocjene pomasti i polijeva je po Isusovoj glavi’. Krema društva u metropoli sprema smrt za Nevinoga, a u provinciji neznana žena pomazuje Isusa za njegov ukop.
3. Na kraju u završnu sceni drame slušamo Isusove najpotresnije riječi: ‘Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?’ Nema toga tko se ne uznemiri kad ih pročita. U srce nas dira plač i jauk napuštenog Mesije koji s križa vapije i moli. Nebo šuti. Priroda se buni. Sunce pomrčava. Nastaje tama po svoj zemlji. Strašna drama u koju su upleteni i ljudi i priroda.
A brojna pitanja ne daju nam mira. No, u svoj toj tami odbačenosti, prijezira i Isusovog umiranja osjećamo da tinja i rudi zora uskrsnuća. Stoga, svjesni da su i naši grijesi tomu doprinijeli, mi ponizna srca molimo oproštenje i pridružujemo se u društvo onih dobrih žena koje su Isusa pratile na njegovom križnom putu supatile. Očima vjere ponavljamo satnikove riječi: ‘Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji, koji nas je svojom mukom i smrću spasio i otkupio. Stoga, pred otajstvom našega spasenja ponavljamo iskreno i zahvalno: Klanjamo ti Kriste i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio! O Bože, pomozi našoj nevjeri! Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 5. travnja 2020.