Za vrijeme svakoga euahristijskog slavlja misnik pozdravlja riječima: Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Otca…Taj pozdrav uzet je iz poslanice Efežanima koja je pismo Pavlove zrele misli; snažna homilija unutar pashalnog slavlja. Stil je svečan, liturgijski, navjestiteljski o Kristu kao počelu spasenja; o njegovom gospodarstvu nad svemirom; u njoj je i poruka o otajstvu Crkve. Zapravo to je poslanica o Crkvi i njezinom otajstvu. Jer, Krist je Spasitelj svega čovječanstva i Glava Crkve. Razmatranje o otajstvu Crkve Pavao otvara hvalospjevom za koji neki vele da je „svečani portal koji nas uvodi u tajnu otajstva Crkve“ s tri glavne teme: Ljubav Boga Oca, milost Isusa Krista i zajedništvo Svetoga Duha.
a) Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim, u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim. (1,3-4)
b) Milost Isusa Krista koji nas je krvlju svojom otkupio i u kome (Kristu), njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem. (1, 7-8)
c) Zajedništvo Duha Svetoga. To je Otajstvo koje Crkva ima obvezu proglasi ljudima. Njezini navjestitelji neće biti ni filozofi ni znanstvenici, već vjerni sljedbenici Isusa Krista, zaljubljenici Otajstva Crkve, istinski vjernici. Zato su navjestitelji pjesnici, trubaduri Božje ljubavi.
Pavao stoga traži od svojih Efežana neka odlože staroga, a „obuku novoga čovjeka. Neka odlože poganski način života (4, 17-30). I zaklinje ih u Gospodinu da ne „žive kao pogani u ispraznosti pameti njihove..“, već neka se otvore Duhu Svetome. Neka odlože laž jer ona je atentat na jedinstvo. On osuđuje kradljivce i lijenčine. Kršćani, naime, moraju svojim rukama priskrbljivati potrebno za život (kao što je i on sam to činio kako ne bi pao na teret drugima).
- Pavao ih moli neka budu nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena kako bi stekli Božje očinstvo, te velikodošnošću i plemenitošću pridonijeli ugledu i jedinstvu Crkve. Euharistija je snažna veza toga jedinstva, jer Crkva salvi euharistiju, a ona izgrađuje Crkvu.
- Pavao ih poziva neka se čuvaju grijehe a njeguju kreposti. I neka se ne plaše grijeh nazvati pravim imenom (5, 8) jer po grijehu „nekoć su bili tama, a sada su milošću Božjom postali svjetlost koja ima svijetliti ljudima (5, 8). Pavao se služi kontrastima tame i svjetlosti kako bi pokazao razliku života pogana i kršćana.
- I na kraju pjesmom iz obreda krštenja poziva Efežane, a i nas s njima skupa: Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i Krist će ti zasvijetliti (5, 14).
Mons. Želimir Puljić,
nadbiskup zadarski